Tema obrađena u stručnom radu "Politička propaganda i lažne vijesti: Trendovi na društvenim mrežama", koji potpisuju Matea Topić Crnoja i Mirko Palić, doima se aktualnijom nego ikad prije. U kakvoj su sprezi, da se tako izrazim, lažne vijesti i politička propaganda, pitali smo Mateu Topić Crnoju, doktorandicu na Ekonomskom fakultetu Zagreb i asistenticu na Sveučilišnom odjelu za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta...

Što nam možete reći o vašem radu koji navodim? Ako je suditi prema Donaldu Trumpu, veze između lažnih vijesti i političke propagande čvrste su i dugoročne...?

- Naš rad napisan je 2022. godine, no čini se kako je i dalje aktualan, baš kako i kažete.

MATEA TOPIĆ CRNOJA

Ustupljeno

U radu problematiziramo odnos točnosti i vjerodostojnosti informacija, posebno onih informacija koje šire politički akteri, i društvenih mreža kao pogodnog alata za njihovo širenje. S obzirom na to da su tradicionalni, masovni mediji postali prespori za veliku količinu informacija kojoj je javnost danas izložena u realnom vremenu na društvenim mrežama, upravo one postaju temeljni alat za širenje političkih ideja, točnije, političke propagande. Širenje političkih ideja, pa i propagande, nije ništa novo i nije nešto što bismo trebali nužno ocrnjivati, politički akteri moraju slati poruke javnosti i moraju nastojati homogenizirati svoje pristaše. Novo je to što se za današnje širenje političkih ideja počesto koriste društvene mreže, koje, uz brojne fact-checkere, i dalje omogućavaju širenje lažnih vijesti u političke svrhe. Posljedice neprovjerenih informacija i lažnih vijesti, uz neke ostale faktore, možemo primijetiti već neko vrijeme u našim društvima. Prvenstveno to je vidljivo po velikoj političkoj polarizaciji, ali i sve težem postizanju društvenog dijaloga. U prvom mandatu novoizabranog predsjednika Trumpa postojali su primjeri lažnih vijesti koje je širio iako su bile provjerljive, a slično je bilo i u nedavno završenoj predsjedničkoj kampanji. Mediji skloni demokratima snažno kritiziraju ovakvu Trumpovu retoriku, a mediji skloni republikancima, pa i sam Trump, takve medije nazivaju širiteljima lažnih vijesti. Uz takvo nepovjerenje u vijesti i informacije koje ne dolaze od istomišljeničkih izvora, teško je postići društvenu harmoniju.      

Pišete kako društvene mreže čine pogodnu komunikacijsku platformu za širenje željene političke propagande. Tako je danas, no kako je bilo kad nisu postojale društvene mreže? Ili da pitanje postavimo ovako: Politička propaganda u 20. stoljeću, u analognom dobu, i politička propaganda u 21. stoljeću, u digitalnom i globalno umreženom vremenu, koje su i kakve razlike, a koje i kakve sličnosti?

- Možda je jednostavnije krenuti sa sličnostima političke propagande u 20. i 21. stoljeću. Prvenstveno, potreba za utjecanjem na javno mnijenje, kao i širenje političkih ideja, postoji od antičkih vremena sve do danas. Druga sličnost je što je utjecanje na javno mnijenje i stavove javnosti uvijek bilo i ostalo neodvojivo od političkih struktura. Razlika je naravno u načinu prenošenja političkih ideja, koji se kroz povijest mijenjao. Od okupljanja puka na trgovima i utjecanja na njihove stavove preko filozofa i učenjaka u antičko doba do izuma tiskarskog stroja u srednjem vijeku, pa poslije i razvoja prvih masovnih medija, u industrijsko doba, kada samo prenošenje ideja i informacija postaje lakše i brže. To nas dovodi i do današnjeg globaliziranog i umreženog doba, u kojem postoji izuzetna lakoća i brzina širenja bilo kakvog željenog sadržaja preko društvenih mreža. To smanjuje troškove vlastite promocije za političke aktere, no postavlja i vječno pitanje političara, a to je kako zadobiti povjerenje što je moguće većeg broja pristaša, to jest glasača. I upravo tu, u želji približavanja, a, usudila bih se reći, i dodvoravanja, javnosti i glasačima današnja era društvenih mreža ostavlja velik prostor za manipulaciju činjenicama i njihovo prikazivanje i kontekstualiziranje onako kako je oportuno za političkog aktera.

Zahvaljujući društvenim mrežama danas imamo sasvim novi oblik političke propagande, kao i jedan neposredan oblik političke komunikacije. Pohvalni su napori zakonodavaca, kao i podizanje javne svijesti sa strane struke, za prepoznavanje i potrebu provjeravanja informacija iz medija i društvenih mreža. Vjerujem kako su ljudi danas bar jednim dijelom svjesni postojanja lažnih vijesti na internetu i društvenim mrežama, te je uvijek dobro kritički pristupati svemu onome što je izrečeno u javnom diskursu, poglavito onda kada su posrijedi izborne kampanje. Tu bih onoj poznatoj izreci kako je u ljubavi i ratu sve dopušteno dodala da je tako i u političkim kampanjama.

Da se za kraj malo dotaknemo i aktualne domaće političke scene. U kakvom su "odnosu" politička propaganda i lažne vijesti u kontekstu svega što slušamo, gledamo i čitamo vezano uz predsjedničku kampanju? Je li kampanja/propaganda dinamična i uzbudljiva ili spora i dosadna, između ostalog?

- Za ovo što smo do sada imali priliku vidjeti i čuti rekla bih da je blijedo i bez nekih konkretnih poruka glasačima vezanih uz programe kandidata. Većinom je ono što kandidati javno iznose usmjereno protiv drugih kandidata. Rekla bih da je predsjednik Milanović u nešto komotnijoj poziciji od ostalih kandidata jer on brani svoju postojeću funkciju, točnije, za njega je važno samo da ne pogriješi u komunikaciji i pristupu biračima. Njegova najveća prednost, po čemu vjerojatno i proizlazi njegov vodeći položaj u anketama, jest činjenica što birači smatraju kako nije dobro da na svim funkcijama u državi bude vladajuća stranka. Kandidat Primorac i kandidatkinja Selak Raspudić, koji su na drugom i trećem mjestu prema anketama, zapravo moraju pridobiti povjerenje glasača i to nastoje ostvariti i tradicionalnim metodama, ali i preko društvenih mreža.

Najvažniji dio kampanje, kao i na svakim izborima, jest zadobiti povjerenje neodlučnih birača i vjerujem da će, kada počne službena kampanja, napori predsjedničkih kandidata u tom području biti puno veći nego sada. Pravu kampanju tek trebamo vidjeti i čuti, no pitanje je koliko će ona uopće biti popraćena od birača s obzirom na to da su izbori u blagdanskom razdoblju, kada prioritet građana nije politička arena.