Knjiga "Tako mi Bog pomogao - Predsjednička retorika u Hrvatskoj" prva je knjiga o retorici hrvatskih predsjednika, a rezultat je višegodišnjeg istraživanja hrvatske i svjetske predsjedničke retorike. Mislim da je ova tema zanimljiva i važna jer su predsjednici država najprominentniji političari te svojom retorikom i javnim nastupanjem oblikuju javno mnijenje, stvaraju sliku o sebi u javnosti, zadobivaju, zadržavaju, ali i gube povjerenje birača i znatno utječu na društvenu realnost. Među svim poželjnim osobinama političkih lidera posebice se ističu komunikacijske vještine - kaže autorica knjige dr. sc. Jagoda Poropat Darrer iz agencije "Umijeće govora", te dodaje:

- Od antičke Grčke pa sve do danas retoričko umijeće osiguravalo je uspjeh i uspon na društvenoj ljestvici te političku moć́. S obzirom na svoje govorničke sposobnosti predsjednici mogu ostvariti veliki ugled u društvu te važnu društveno-političku ulogu bez obzira na ograničene izvršne ovlasti koje naši predsjednici imaju u našem parlamentarnom sustavu. Još je jedna stvar jako važna u našem izbornom sustavu, a ta je što je on neposredan. Dakle, imamo sustav jedan čovjek jedan glas, koji može donijeti prevagu. Predsjednički kandidat svojim govorničkim umijećem može utjecati na taj jedan glas i pobijediti bez obzira na moćnu infrastrukturu velikih stranaka, koja, naravno, nikada nije naodmet. Dakle, u govorničkoj izvedbi ogleda se karakter, intelekt i temperament političkih lidera koji mogu utjecati na ishod izbora.

U ovoj sam knjizi, na tekstualnoj i izvedbenoj razini, analizirala niz govora petero hrvatskih predsjednika u razdoblju od devedesetih godina do danas, i to govora koji se tiču vanjske politike, unutarnje politike, nekih globalnih pitanja i set epideiktičkih govora (govornik nekoga ili nešto hvali, imajući najviše u vidu sadašnjost, jer polazi od trenutačnog stanja, nap. DJ). Na tekstualnoj razini išla sam u potragu za vrijednostima koje pojedini predsjednici ističu i po kojima se razlikuju, zatim odgovaram na pitanje koje su to retoričke figure koje predsjednici koriste i za što ih koriste te jesu li naši predsjednici populisti. Na izvedbenoj razini donosim rezultate prozodijskih sredstava - tona i intonacije i njihova utjecaja na ekspresivnost predsjednika te procjenu vizualnog prikaza na mikrorazini i makrorazini, dakle, na razini neverbalnih znakova pojedinog predsjednika i scenografije i rekvizita koje koriste kao dio simboličkog repertoara prigodom svečane predsjedničke inauguracije. Rezultati istraživanja prezentirani u ovoj knjizi upućuju na niz zaključaka o tome kako govore hrvatski predsjednici, a ja bih izdvojila nekoliko glavnih.

PRIMJERI IZ PROŠLOSTI

Kao prvo, vrijednosti koje naši predsjednici ističu u svojim govorima iste su ili vrlo slične onima zapadnjačkih predsjednika, a pojavljuju se i neke nove, ekskluzivne za svakog pojedinog predsjednika. Tu valja istaknuti vrijednosti prava, pravde i pravednosti, koje Ivo Josipović iz govora u govor najdosljednije od svih hrvatskih predsjednika spominje, zatim vrijednosti slobode i neovisnosti koje najčešće spominje prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman ili, primjerice, vrijednost suradnje na kojoj inzistira predsjednik Mesić, i to suradnje sa zemljama u susjedstvu i euroatlantskim institucijama.

Drugi važan zaključak jest da naši predsjednici nisu populisti, suprotno trendu koji je u zamahu u zapadnoj Europi i SAD-u. Tu valja napraviti distinkciju između populizma kao metaideologije i populističkog stila. Populizam kao metaideologija podrazumijeva supostojanje triju uvjeta da bi se definirao kao takav: prvi je antielitizam, pozitivno refereriranje na narod i opasni drugi. Naši predsjednici ne ispunjavaju prvi uvjet jer se itekako doživljavaju kao pripadnici političke elite i kao politički profesionalci, stoga ih možemo okarakterizirati kao mainstream političare koji se sporadično koriste antiestablišmentskom retorikom i populističkim stilom. Taj je stil vrlo lako prepoznati. Koristi figure iz naroda, narodne poslovice, kolokvijalizme, dijalektalizme i fragmente iz obiteljskog života. Prisjetimo se samo Jakova, supruga Kolinde Grabar-Kitarović, i pokliča "Jakove, izdrži", ili primjerice spominjanje tema bliskih narodu kao što je to nogomet, a koji često spominju i Franjo Tuđman i Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović. Tom se strategijom koriste da bi se približili građanima te zadobili i zadržali povjerenje birača.

Treći zaključak govori u prilog stilskog približavanja retorike hrvatskih predsjednika retorici zapadnjačkih predsjednika po bogatstvu korištenja retoričkih figura, no figure naših predsjednika nisu toliko originalne, svježe i prepoznatljive. Najoriginalnije i najkreativnije figure su one Milanovićeve. Tako Milanović članove HDZ-a grubo naziva "stranačkim štakorima koji čuče u tmini HDZ-ovih podruma i grizu po narudžbi Andreja Plenkovića". Zatim, vrlo je slikovit i Josipović kad navodi originalnu metaforu koju je posudio iz svoje klasično glazbene karijere: "Bili smo velik i dobro usklađen orkestar koji je uvježbavao i dobro premijerno izveo veliku predsjedničku simfoniju". Ili primjerice dobro poznata Mesićeva antimetabola (figura kojom se oba člana ponavljaju zamjenjujući sintaktičke funkcije, nap. DJ): "Bit ću predsjednik svih građana ove zemlje. Isto tako, bit ću građanin predsjednik."

Nadalje, četvrti zaključak tiče se govorničke izvedbe pojedinih predsjednika. Prema procjeni ispitanika kojih je bilo podjednako s lijevog i desnog političkog spektra, najbolje ocijenjen govornik jest predsjednik Tuđman, i to u kategorijama izražajnosti, iskrenosti, uvjerljivosti i usmjerenosti na birače. Odmah iza njega je Milanović koji je pak najbolji u kategoriji prirodnosti. Kolindu Grabar-Kitarović ocjenjuju kao najemotivniju, Stjepana Mesića kao predsjednika s najugodnijim glasom, a Ivo Josipović je na začelju u svim navedenim kategorijama. Iako je najbolje ocijenjen, Tuđman u otvorenim komentarima ima najviše negativnih komentara. Birači mu zamjeraju patetičnost, neugodan glas i loš izgovor. S druge strane, Ivo Josipović je najlošije ocijenjen, ali mu birači hvale dikciju, tempo i izgovor. Ovo je primjer gdje dobra profesorska dikcija nije dostatna za borbu u političkoj areni jer mu birači ipak više zamjeraju neuvjerljiv, plačljiv i neliderski glas kao i nekarizmatičnost.

AKTUALNI KANDIDATI

Što se tiče aktualnih kandidata za predsjedničke izbore 2024. i njihovih kampanja, rekla bih da je situacija poprilično mirna. Otkako su objavili svoje slogane i krenuli u skupljanje potpisa građana, kao da se svi kandidati ponašaju prema temeljnoj poruci koju su utkali u njih. Milanovićev odličan slogan "Predsjednik za predsjednika" čini se da ga je umirio i pridonio predsjedničkom dignitetu. Obilazi gradove, fotografira se s građanima i stvara pozitivnu sliku o sebi. Prisjetimo se trenutka kad se slikao s psom u zagrljaju i time omekšao opći stav da je hladan i distanciran. To je jedan emotivan trenutak na kojem bi Milanović mogao skupiti koju simpatiju i podršku više. Tu je i Dragan Primorac koji se također ponaša u skladu sa svojim sloganom "Za novog predsjednika koji ujedinjuje". Netom nakon objave slogana napravio je zaokret od napadačke retorike protiv Milanovića te odaslao vrlo pomirljive poruke. Jedan emotivan događaj prigodno su zabilježile kamere i kod kandidata Primorca. Naime, on je pomogao jednoj trudnici kojoj je pozlilo tijekom mise pa možda i ta slika pridonosi njegovu rastu od nekoliko postotnih bodova u posljednje vrijeme.

Nadalje, slogan Marije Selak Raspudić "Više od karaktera" aluzija je na Milanovićev slogan iz prethodne predsjedničke kampanje koji joj oduzima na autentičnosti. Ali zato je vrlo autentičan Miro Bulj sa svojim sloganom "Predsjednik iz naroda", koji pripada tipičnom populističkom diskursu koji Bulj posebice njeguje. Nadalje, izborom slogana "Predsjednica nove generacije" Kekin šalje poruku da je političarka novog kova i da je kao takva dobrodošlo osvježenje na političkoj sceni, iako ne mislim da ozbiljno računa na Pantovčak.

Unatoč sloganima i afirmativnim porukama koje smo do sada imali priliku čuti, mislim da će službena kampanja biti karakterizirana napadima na osobe i osobnosti kandidata, a manje na isticanju vlastitih programa.