Krenulo je, krenulo! Predsjednički kandidati i kandidatkinje skupljaju potpise kojima bi potvrdili svoju kandidaturu i službeno postali pretendenti za fotelju na Pantovčaku. Zakonski za to imaju 12 dana i trebaju skupiti deset tisuća potpisa, što se nekima čini premalo, a drugi drže da je to sasvim dostatan limit jer omogućuje više demokracije, odnosno pruža više šanse da se za utrku prijave i oni koji su u startu autsajderi, ali na taj način imaju mogućnost pojačati svoju vidljivost na političkoj sceni.

A u sjeni skupljanja potpisa, u toj i takvoj propagandoj kampanji, upravo su izravne poruke s terena, kao i unaprijed pripremljeni slogani i parole (uključujući i izborne videspotove), onaj najuočljiviji, najznakovitiji i medijski najatraktivniji aspekt cijele te gungule oko kandidata i kandidatkinja i načina na koji svi oni javnosti predstavljaju sebe, svoje programe, svoje riječi i slike o sebi, sve u svrhu pozitivne percepcije, odnosno pridobivanja što više glasača za sebe i sve ono što nude na putu prema predsjedničkoj funkciji u idućih pet godina.

RIJEČI I ZNAČENJA

I dok je u Sjedinjenim Američkim Državama svoj drugi mandat (nakon četiri godine stanke i Joea Bidena) Donald Trump osvojio na valu (ne)kontroliranog populizma, ustrajavajući, između ostalog, i na svom starom sloganu "Make America Great Again" (MAGA), koji je zapravo preuzeo od Ronalda Reagana s početka 80-ih, koji je u sličnom tonu galamio "Let's Make America Great Again" (LMAGA), predsjednik RH Zoran Milanović, slično Trumpu, koji je "okrao" Reagana, i sam "krade" od Franje Tuđmana objavljujući slogan "Predsjednika za predsjednika" kao svoju "parolu dana" u kampanji za drugi mandat. Pritom se ZM (ili njegovi PR stručnjaci) nije odvažio ni bar malo modificirati Tuđmanov slogan (kao što je to učinio Trump), pa sad s takvom napadnom propagandom nastoji pridobiti birače na skorašnjim izborima, vjerojatno računajući i na dio populacije (starije) koji se još dobro sjeća spomenutog Tuđmanova slogana, s kojim je superiorno pobijedio 90-ih. Bilo kako god, premda se posljednjih nekoliko mjeseci oko izbora nije previše oglašavao u medijima, preokret je nastao kad je sadašnji predsjednik Republike Hrvatske obznanio "gradu i svijetu" s kojim će sloganom po drugi mandat, pa se moto "Predsjednika za predsjednika" prvo pojavio na Facebooku, a ubrzo zatim i na izbornim plakatima te na mjestima gdje ZM-ovi ljudi prikupljaju potpise njemu u korist.

S druge pak strane, ZM-ov i dalje najopasniji protukandidat Dragan Primorac, kojeg iz sve snage s Plenkovićem na čelu podržava HDZ, iz dana u dan sve je atkivniji i sve žešći u kritikama na račun Milanovića. Primorac je u početku krenuo nekako oprezno, u rukavicama, ali je posljednjih dana ubrzao tempo kampanje i u javnim istupima pokazivao višu razinu adrenalina i samouvjerenosti u pobjedu. Njegov slogan "Za novog predsjednika koji ujedinjuje" možda i zvuči poput fraze, no učinak tih nekoliko domoljubljivih riječi pokazat će se na biralištima 29. prosinca. U međuvremenu, DP se pohvalio kako je u Zagrebu u samo nekoliko sati skupio potrebnih deset tisuća potpisa, najavivši usput da će potpisa za njegovu kandidaturu biti rekordno puno. U skladu s adventskim raspoloženjem, Primorac je također naglasio kako "svi predsjednički kandidati moraju paziti na svoj dignitet".

Nakon ZM-a i DP-a evo nas i do treće osobe koja se natječe za glasove birača u svom ambicioznom planu osvajanja Pantovčaka ispred spomenutih favorita. Radi se dakako o Mariji Selak Raspudić, nezavisnoj (uz prešutnu potporu Mosta) predsjedničkoj kandidatkinji, koja u izbornu utrku ulazi sa sloganima "Više od karaktera" i "Marija za Hrvatsku". Angažirajući se oko skupljanja potpisa, MSR je, osim što kontrira Milanoviću i proziva ga za nerad, pozvala građane da ne rasipaju glasove na kandidate, poput Dragana Primorca, koji u drugom krugu nemaju izgleda za pobjedu.

Četvrta u anketama (zasad), kandidatkinja Možemo! za predsjednicu Republike Hrvatske, Ivana Kekin, svojim sloganom "Predsjednica nove generacije" pokušava pridobiti glasove mladih. Usput naglašava kako će upravo ona "biti glas koji će se argumentima suočiti s Plenkovićem". Živi bili pa vidjeli. U međuvremenu stižu kritike na njezin račun jer, kao, proziva Primorca za neku aferu sa stanom dok i sama živi u ekstraluksuznom stanu i pritom se hvali kako se zauzima za, hm, siromašne.

Tu je naravno i sveprisutni Miro Bulj, Mostov složbeni predsjednički kandidat, koji je u utrku za Pantovčak krenuo sa sloganima "Na braniku Hrvatske" i "Predsjednik iz naroda", kojima, kako pojašnjavaju iz stranke, poručuje da je "uvijek bio tu za Hrvatsku" i da joj "nikada nije okrenuo leđa", te usput papagajski ponavlja frazu kako su "elite iznevjerile hrvatski narod". Bulj je klasičan primjer populista za masovnu uporabu, koji i na valu antimigrantske politike i tzv. nacionalnog ponosa i ugroženosti RH pokušava pridobiti koji glas više u utrci koja je za njega zapravo izgubljena već u startu.

I na kraju ovog kratkog pregleda slogana i obećanja, navedimo još "parole dana" preostalih kandidata i kandidatkinja, koji se iz drugog-trećeg plana, bez ikakvih većih šansi, pokušavaju predstaviti javnosti ili bar i na taj način postati vidljiviji na političkpoj sceni ovog trenutka. Tako Niko Tokić Kartelo, nezavisni kandidat za predsjednika Republike, u bitku ide sa sloganom "Predsjednik prijatelj", a njegov program nosi naziv "Politika novog povjerenja".

Aurora Weiss, nezavisna kandidatkinja, na svojoj web-stranici Weiss koristi se sloganom "Vaša nova predsjednica", a kandidat Tomislav Jonjić pokušava emotivnim sloganom "Za Hrvatsku naših pobjeda" zahvatiti u domoljubni bazen, poput Bulja. Tu je i Dražen Keleminec, predsjednik Autohtone - Hrvatske stranke prava, koji je izabrao slogan "Želimo promjene!", što je otrcana fraza i otrcani populistički poklik svih kako s desnice tako i s ljevice, uključujući tu i tamo neke "zelene".

Zanimljivo je također što su Mislav Kolakušić (Pravo i pravda) i Antonio Filić zasad kandidati samo teorijski i na papiru, za razliku od Branke Lozo (DOMiNO), koja pokazuje pojačanu razinu ambicioznosti i, dok skuplja potpise, u maniri iskusne populistice naglašava kako je njezina "misija da pokuša vratiti Hrvatsku Hrvatima i da s pozicije predsjednice države učini zaokret u općoj politici prema novom domoljublju i iskrenom očuvanju suvereniteta i razvoju Hrvatske". Još da se kampanji prikupljanja potpisa, sa svojim sloganima i parolama, likom i djelom priključi i Ava Karabatić, predizborni cirkus bio bi kompletan teatar apsurda, spektakl razuma i bezumlja i u končnici najbolja zabava za narodne mase u trenutačnoj ponudi hrvatskih sapunica, drama i komedija! No u "pet do dvanaest" pojavio se još jedan kandidat - riječ je o predsjedniku Kulturno-športske braniteljske udruge Draženu Piliću...

ZA BOLJE SUTRA

Sve u svemu, kad se radi o sloganima, parolama i porukama u svekolikoj predizbornoj i izbornoj propagandi, retorici i komunikaciji, taj aspekt političke prakse u Hrvatskoj nosi u domaćem kontekstu niz posebnosti premda se u širem smislu zapravo i ne razlikuje mnogo od iste takve prakse u drugim zemljama zapadnjačke demokracije. Razlike između RH i drugih članica EU-a, kao i između SAD-a, Velike Britanije i ostatka Europe, više ili manje su izražene u širem i dubljem kontekstu, odnosno ponajviše ovise o tradiciji, razvoju i dosezima demokratskih i političkih načela, ali i ekonomske i gospodarske snage, uključujući i krizna razdoblja, kakvo je sadašnje. Drugim riječima, od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je J. F. Kennedy u javnoj debati na televiziji superiorno pobijedio Richarda Nixona, do ovogodišnjih sučeljavanja Joea Bidena i Donalda Trumpa, a zatim i Trumpa i Kamale Harris, politička retorika i politička komunikacija mijenjale su se i prilagođavale vremenu, razvoju medija i medijskih mogućnosti, od analognog do sadašnjeg digitalnog doba. Sukladno s tim mijenjali su se i razvijali i izborni slogani kao sve važniji propagandni alat, koji može pomoći (ili odmoći) nekom kandidatu u izbornoj utrci za predsjedničku funkciju, koji sadržajno i formativno može imati utjecaj na birače kad se odlučuje kojem kandidatu dati svoj glas.

I da zaključimo - aktualna utrka za predsjedničku funkciju u Republici Hrvatskoj polako se pretvara u svojevrsnu "gužvu u šesnaestercu Pantovčaka", da se referiram na jednu našu odličnu punk-grupu. Svega je u toj i takvoj gužvi, velikih favorita i malih gubitnika (može i obratno), velikih riječi i još većih obećanja (uostalom, tako je svagdje u svijetu za izbora, bilo predsjedničkih bilo parlamentarnih), kampanja se valjda zato i doima kao nekakva predstava s populističkom atmosferom, u kojoj je najvažnije udariti na protukandidata, a manje je važno ili uopće nije važno suvislo prezentirati vlastiti program i konstruktivni dijalog.

Cinik bi rekao da je kampanja nekakvi mutantni skeč između sapunice, drame i komedije! Čije pak uloge postaju "oskarovske", kome u takvom igrokazu rastu dionice na izbornoj burzi, znat ćemo oko ponoći 29. prosinca. Uvod u doček Nove godine mogao bi biti dodatno spektakularan, ili će sve proteći očekivano dosadno i bez viška uzbuđenja. Tko god da uđe u drugi krug (koji je u sadašnjem odnosu snaga neizbježan), nazdravit ćemo bar novoj, 2025. godini, nadajući se da će sutra biti bolje nego što je danas.