Od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je J. F. Kennedy u javnoj debati na televiziji superiorno pobijedio Richarda Nixona, do ovogodišnjih sučeljavanja Joea Bidena i Donalda Trumpa, a zatim i Trumpa i Kamale Harris, koliko su se politička retorika i politička komunikacija mijenjale i prilagođavale vremenu, razvoju medija i medijskih mogućnosti, od analognog do sadašnjeg digitalnog doba - pitali smo ​izv. prof. dr. sc. Ivana Tantu s Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku?

IVAN TANTA

- Političkih je debata, polemika, pa i napada i obrana, bilo od kada je svijeta i vijeka, upravo se zato, vjerojatno, Hamurabi u davno doba doumio pojma glasnogovornika, kako ne bi izravno morao komunicirati s javnošću. Alkibijad je bježao iz Atene jer se nije usudio ući u debatu nakon lažnih optužbi, predmnijevajući da će nakon nje biti kraći za glavu. No bilo kako bilo, Shakespeare nas u Gaju Juliju Cezaru upućuje u znamenitim govorima Bruta i Marka Antonija u debatu je li Cezar zaslužio biti ubijen ili nije. Znamo kako je ta debata završila, građanskim ratom!

Vrijeme se mijenja, mediji također, ali ostaje nešto što je spomenuti Gaj Julije ostavio u nasljeđe svim političarima - pojam osjećajnog govora, od zaklinjanja do preklinjanja ganuti javnost, a posebice neodlučne birače, bilo je i ostalo najvažnije. Redom većina političara, a posebice tirani i diktatori, voli se slikati s malom dječicom i kućnim ljubimcima i to je dio poruke, ako ne i debate, u određenim okolnostima. Dakle, osim kanala kojim poruka dolazi do nas, dakle onog tehničkog, ništa se pod kapom nebeskom promijenilo nije. Rekli bismo, obećanje ludom radovanje.

Što se tiče općenito predsjedničkih izbora (da se zadržimo na njima, napose zapadnjačke demokracije), može li se zaključiti da je uz uobičajenu političku komunikaciju i retoriku jedan aspekt također posebno važan - izborni slogani kojima se promovira nekog kandidata, njegova glavna ideja, stav, moto...?

- Pojam slogana potječe iz starog Rima. Alea acta est ili Veni vidi vici Cezarovi su izumi, koji se od tada provlače više ili manje snažno kroz političku povijest. Svrha im je pamtljivost i predmnijevanje sadržaja koji iza toga stoji, bez obzira na to je li on istinit ili ne, uglavnom je riječ o obliku propagande. Njime se koriste i ekonomski i politički marketing, jer nema nikakve razlike između predsjedničkog kandidata/kandidatkinje i praška za pranje rublja. I jedno i drugo trebate ukratko predstaviti i uspješno prodati potrošaču tog istog marketinga. Žalosno je jedino što prevladava političko marketinška neinventivnost, koje nije sposobna doumiti se slogana koji će osvajati umove. U povijesti ih je bilo...

Ovdje također možemo spomenuti izborne videspotove, koliko su i oni važni...?

- Riječ je o derivatu medijskog konstrukta. Dakle, videospotovi, kao i upotreba takozvanih društvenih mreža, koje, uzgred, nisu društvene i mreže su za ljudske duše, imaju za cilj psihološki učinak koji treba potkrijepiti uvjerenje o ljepoti, pameti, mudrosti, veličini i čak grandioznosti kandidata, ali rekao je aforističar: Teško je kad malo čelo smišlja veliko načelo!

Koliko neki izborni slogan može pomoći (ili odmoći) nekom kandidatu u izbornoj utrci za predsjedničku funkciju, kakav slogan mora biti, sadržajno i formativno, da bi imao utjecaja na birače? Početkom 80-ih Ronald Reagan imao je slogan "Let's Make America Great Again" (LMAGA), koji je Donald Trump modificirao u "Make America Great Again" (MAGA)...

- Prepisivanje nije samo odlika loših đaka nego i loših političara! Utjecaj nekog slogana, makar bio i prepisan, ima za cilj ono što je sa sloganom uspio Trump, a to je ona Marxova: "Ideja, kada zarazi mase, postaje konkretna sila." Ta sila bila je vidljiva pri napadu horde na Capitol Hill u Washingtonu, bila je vidljiva i u povijesti, tijekom raznih građanskih revolucija i krajnje desnih, kao i krajnje lijevih, režima. Dobar slogan je zaraza, da ukratko zaključimo, ako nije zarazan, nije slogan, zna se!

Da se vratimo na domaći teren. Kakva je hrvatska predsjednička kampanja, dinamična i uzbudljiva ili spora i dosadna, između ostalog?

- Dosadna, anemična, s kandidatima koji uglavnom ne znaju koje su ingerencije predsjednika, pa laprdaju što jest i što nije, obećavajući brda i doline poput trgovca na seoskom kirvaju.

Dok čekamo prve videospotove, kakvo je vaše mišljenje o izbornim sloganima/parolama, oglasima/plakatima, dosadašnjoj promociji pojedinih kandidata/kandidatkinja za predsjednika/predsjedincu, što se pamti, a što odmah zaboravlja?

- Ljepotice i ljepotani nas gledaju i obećaju nam poput vila i čarobnjaka med i mlijeko budu li izabrani. Ne znam otkuda taj fetiš našim političara da budu lijepo fotošopirani. Vjerojatno više vjeruju slici o sebi na plakatu negoli svom odrazu u zrcalu, pa tako i govore, obećavaju i uvjeravaju. Puno je tu računa bez krčmara, citirao bih onog aforističara iz jednog od prethodnih odgovora: "Nemoćna glava uvijek sanja jednu moćnu ruku."

Milanović ide sa sloganom "Predsjednika za predsjednika"; "Za novog predsjednika koji ujedinjuje" slogan je Dragana Primorca; Marija Selak Raspudić u izbornu utrku ulazi sa sloganima "Više od karaktera" i "Marija za Hrvatsku"; "Predsjednica nove generacije" slogan je Ivane Kekin, a Miro Bulj predstavlja se sloganima "Na braniku Hrvatske" i "Predsjednik iz naroda", da spomenem samo najistaknutije... Vaš komentar na takve PR "umotvorine" kojima se nastoji pridobiti što više glasova birača?

- Prepisano, dosadno, prazno!