Kada je prije pet godina prvi put došla na čelo Europske komisije, Ursula von der Leyen ni sanjati nije mogla što je sve pred njom. Što će se sve događati i u svijetu i u Europi. Da jest, možda bi pobjegla glavom bez obzira. Moguće da je očekivala glatkih i lagodnih pet godina, u kojima će u EU-u ionako glavnu riječ voditi Angela Merkel i Emanuel Macron. A ona će samo sekundirati. Da će predsjedati starim normalnim kakvo je uz manje ili tek ponekad nešto veće probleme dočekalo i ispratilo sve prijašnje predsjednike Europske komisije u posljednjih nekoliko desetljeća. Očekivala je možda tek malo natezanja oko daljnje budućnosti Unije, naravno i saniranje posljedica Brexita, koji jest bio dotad nezabilježen događaj. Britanci su na kraju otišli, ionako su, mišljenje je dobrog dijela europske političke elite, samo više smetali nego što su pridonosili.

Kako bi na kraju ispalo da valjda ni sama von der Leyen ne može do kraja dokučiti je li joj šokantniji bio početak ili možda kraj njezina prvog mandata. Naime, samo nekoliko mjeseci nakon njegova početka, u proljeće 2020., dogodila se prva pandemija nakon španjolske gripe, koja je poharala svijet prije sto godina. A samo nekoliko tjedana prije kraja njezina prvog petogodišnjeg mandata svijet je došao na rub trećeg svjetskog rata nakon što je Joe Biden dopustio Ukrajini da američkim dalekometnim raketama gađa ciljeve unutar Rusije. Možda tek nekakav tračak nade u bolje sutra novoj Europskoj komisiji daje činjenica da je na dan njezina izglasavanja u Europskom parlamentu proglašeno primirje između Hezbolaha i Izraela. Prva dobra vijest kada su u pitanju dva globalna rata. Gotovo da čovjek ne povjeruje.

Razlika između početka prvog i ovog mandata von der Leyen jest u tome da prije pet godina nije mogla ni slutiti kako bi joj moglo biti tako teško. Pa prema tome, naravno, nije ni promišljala kako će to teško izgledati. Sada može biti potpuno sigurna da će joj teško biti. Ali ni sada ne može predvidjeti kako bi to teško točno moglo izgledati. Američke carine samo su manji dio onoga neugodnog što čeka EU u sljedećih pet godina. To hoće li Trump ići u zaustavljanje rata u Ukrajini, moguće, ne zna ni on sam. Hoće li se rat na Bliskom istoku proširiti na Iran, moguće ne zna ni Natanyahu. Hoće li se ta dva rata možda i spojiti, također ne zna ni jedan od njih. Pa prema tome ne zna ni EU.

Odnosno zna još manje, jer će Unija, što god se na kraju dogodilo, u svemu tome samo sekundirati i Americi i Izraelu. EU jest ekonomski div, ali je i dalje vojni patuljak.