Premda živimo u vremenima nikad bržeg razvoja i napretka, također živimo u izazovnim i opasnim vremenima u kojima sukoba i ratova ne manjka, naprotiv, sve ih je više. U tom i takvom kontekstu ne manjka ni propagandnog komunikacijskog rata, lažnih vijesti, crnih prognoza i plašenja javnosti prirodnim katastrofama i nuklearnom apokalipsom.

Koje su i kakve posljedice takvog stanja, što nas uči europska, ali i šire svjetska povijest kad se radi o propagandnoj komunikaciji, napose onoj političke naravi - pitali smo Krešimira Macana, komunikacijskog stručnjaka i političkog komentatora, osnivača i direktora agencije Manjgura iz Zagreba:

- Ratna propaganda neizbježan je pratitelj svakog rata, pa tako i sada aktualnih sukoba u Ukrajini te u pojasu Gaze i Libanonu. Često podjednako važna, ako i ne važnija od rezultata samih vojnih akcija. Politika u ratnom sukobu mora više nego ikada dosad voditi brigu o motivaciji, moralu i vojske i građana te općenito upravljati očekivanjima kako bi se uspješno nosili sa svim izazovima. Danas je to izazovno jer sukobljene strane koriste se svim dostupnim alatima i kanalima da na njih stavljaju snimke i fotografije u realnom vremenu, sukobi se prenose iz minute u minutu. Ali često su to i režirane i dozirane snimke s ciljem stvaranja točno određenog dojma.

Svako vrijeme nosi svoje specifičnosti - sjetimo se radija i govora Winstona Churchilla i engleskog kralja o kojima se danas snimaju filmovi. Danas je to neograničeno, a politika se uvijek u tome ne snalazi najbolje jer se sve snima, prenosi i analizira. I sam Izrael, koji je rođen spreman, bio je zatečen masakrom koji je počinio Hamas, želeći izazvati oštru osvetničku reakciju Izraelaca. Evo nas godinu dana poslije, gdje smo - svijet pomalo zaboravlja što je bio povod sukobu, a preplavljuju nas snimke ranjene djece, civila bilo iz pojasa Gaze ili Libanona. Sad se vi nosite s tim pritiskom. Inače, gledajući nemoć UN-a u oba spomenuta sukoba, sve me nekako podsjeća na razdoblje prije 2. svjetskog rata i one nemoći "Lige naroda" o kojoj su nas učili u školama.

ČINJENICE I ALTERNACIJE

Politika, propaganda i komunikacija u 20. stoljeću i politika, propaganda i komunikacija u 21. stoljeću, koje su sličnosti, a koje razlike, kako u formi, tako i u sadržaju? Drugim riječima, vodi li se danas, u digitalno doba, mnogo više komunikacijski rat riječima i slikama nego prije, u analognim vremenima?

- Puno je više dezinformacija koje dolaze do velikog broja ljudi. To prije nije bilo tako lako širiti, ali danas, uz pametni telefon kao i kamere spojene stalno na internet, plus svi alati umjetne inteligencije, praktično je svatko izvor i u toj masi izvora lakše je manipulirati istinom i činjenicama. Još je Trump uveo "alternativne činjenice" po principu vjerujete li meni ili svojim očima, i od tada je teško postići dogovor i oko osnovnih činjenica. Ljudi masovno žive u informacijskim mjehurićima koji potvrđuju njihova uvjerenja i mnogi npr. vjeruju da je Zemlja ravna. Podsjetimo, 1991. u Domovinskom ratu najvažniji su nam bili CNN i SKY News, satelitske televizije, FAZ - ključni njemački kultni dnevnik, NYT i dio britanskog tiska, te svjetska agencija Reuters, koja je hranila svijet vijestima o ratu u Hrvatskoj. Realno, jako je malo medija bilo da se pokrije sve što se događalo. Danas imate nikad više medija, a nikad manje utjecaja jer se stvaran život događa na društvenim mrežama ili u grupama na aplikacijama za razmjenu poruka poput Vibera ili WhatsAppa.

Inače, siguran sam da Rusi aktivno nastoje pomoći Trumpu u njegovoj izbornoj kampanji i da američke službe rade aktivno na suzbijanju toga, ali sve to se događa ispod površine - mi samo vidimo konačni rezultat. Na djelu je neki novi svijet, koji se meni manje sviđa od onog iz 1991., ali svijet neizbježno napreduje i mijenja se i moramo mu se prilagoditi. Samo stalna mijena jest, rekao bi pjesnik Ivan Gundulić. Za stvarne primjere ne treba ići daleko, pogledajte samo što je Vučić rekao u Dubrovniku. Opet lukav istup, nije rekao konkretno ništa, samo da, eto, oni sto posto gledaju drukčije na događaje iz devedesetih, pa vi to tumačite kako želite. Nakon niza godina propagande u Srbiji pitanje je što je službena verzija povijesti - mene su učili da je Draža Mihailović bio vođa četnika u 2. svjetskom ratu, danas mu dižu spomenike po Srbiji. Neki se očito s razlogom bore za bolju prošlost.

MILANOVIĆ Vs. PLENKOVIĆ

Da se vratimo na Hrvatsku. Kod nas je aktualna neslužbena kampanja za predsjedničke izbore prijavljenih kandidata/kandidatkinja. Možete li prokomentirati njihovu komunikaciju prema javnosti i suparnicima, njihovu predizbornu retoriku i kampanju, zapravo propagandnu razinu kampanje? Svi više ili manje propagiraju sebe kao "pravi izbor", a ni populizma i demagogije ne manjka...

- Zar vidite ijednu drugu kampanju osim onu aktualnog predsjednika Milanovića? Svi su drugi u njegovoj sjeni jer predsjednik Milanović zasad uspješno, sukobom s premijerom Plenkovićem oko Ukrajine, sva svjetla pozornice okreće na sebe i tako svim drugim protukandidatima ostavlja mrvice. Dragan Primorac nastupima i izglednom nastoji praviti kontrast između njega i Milanovića tipa fit/debeo, sportaš/službenik, povezan sa svijetom/izoliran od svih, radišan/lijen itd., ali čini mi se da to prosječnom biraču nije jasno jer nije ovako jednostavno izrečeno i napisano kao gore.

Dvije dame - Selak Raspudić i Kekin - nažalost, ostaju u drugom planu, iako bi mogle dobiti glasove žena za neku drukčiju politiku jer nude nešto novo za razliku od vodećeg dvojca. Teško da će u drugi krug, ali će biti itekako zanimljivo kad dođemo do sučeljavanja. I trebali bi ta sučeljavanja raditi samo s njih četvero, sve ostalo je nepotreban cirkus.

Trebamo mijenjati pravila praćenja izbornih kampanja, svijet se stubokom promijenio, a mi imamo pravila iz vremena dok je HRT bio najjači medij u državi. I da odgovorim na pitanje - izbori su uvijek ponajprije izbor na temelju dojma te onda činjenica. Milanović nudi tog oporbenjaka, jedinog stvarnog borca protiv HDZ-a na oporbenoj sceni, i to mu prolazi. Još od 2000. Hrvati ne vole sva jaja držati u istoj košari, pa smo najviše vremena imali tzv. kohabitaciju, samo je ova sadašnja "tvrda", kao što je Plenković najavio svojevremeno. To je plus za aktualnog predsjednika, koji je već u prednosti samim time što brani položaj.

I da zaključimo s Milanovićem i njegovom izbornom propagandom. Ima li kod njega nečeg novog ili smo već sve vidjeli i čuli? Doduše, još se povlači njegovo odbijanje da da dopuštenje za odlazak hrvatskih časnika u Njemačku kako bi obučavali ukrajinsku vojsku, a usput je zabranio načelniku glavnog stožera, generalu Tihomiru Kundidu da sudjeluje na sastanku saborskog Odbora za obranu... Kako sve to objasniti?

- Ako se na ičemu treba čestitati predsjedniku Milanoviću, onda je to dosljednost, netko bi rekao tvrdoglavost. Kad sebi nešto zacrta, onda se toga drži, pa tako i ove situacije oko Ukrajine. To, nažalost, prema van uistinu izgleda kao da drži ljestve Rusima, veleposlanici kod nas su prilično zbunjeni takvom politikom, ali to zna biti cijena koju država plaća da bi netko bio izabran. Kampanje svašta trpe, a ovdje se Milanović, poučen ranijim uspjehom i blokadom prvog pokušaja da Hrvatska obučava Ukrajince, koristi prokušanim receptom. Zna da kao vrhovni zapovjednik može utjecati na postupke hrvatske vojske i da za sve odluke o tom pitanju u Saboru treba dvotrećinska većina koju HDZ teško može skupiti u ovoj atmosferi. I to je cijela igra. Plus nervira ga što je Plenković toliko dobro primljen u inozemstvu, za razliku od njega sada ili kao premijera, pa mu malo mrsi planove. To što je usput manipulirao javnost, ja bih otvoreno rekao da je lagao, jer je stvarao dojam da se protivi odlasku naših vojnika u Ukrajinu, protiv čega je vjerujem većina građana. Pa smo dobili manipulacije na obje strane, a u njima najmanje istine.

U sukobu percepcije/dojma i činjenica odmah stradaju činjenice. Vidite da je morao sada naglašavati da nikad to nije rekao tako, ali je manipulirao. Na kraju nema razlike, postigao je da većina građana misli što je htio uz jaku podršku medija. Ovo posljednje kažem jer su im trebali dani da pitaju NATO kamo to idu naši vojnici i tada je Milanović to diskreditirao.