Što je propaganda i kako se taj pojam tumačio kroz dalju i bližu povijest, a kakve konotacije poprima u ovom našem vremenu, globalno umreženom i digitaliziranom dobu, koji se aspekti propagande posebno važni, i kuda i kamo ide, da se tako izrazimo, propaganda danas i sutra, napose u okolnostima u kakvima živimo, kako percipiramo i doživljavamo stvarnost oko nas, krcatu izazovima, sukobima, ratovima i prirodnim katastrofama, uključujući i medijski kontekst - neka su od pitanja o kojima smo za ovotjedni Magazin razgovarali s dr. sc. Ivanom Skuhala Karasman, znanstvenom savjetnicom s Instituta za filozofiju u Zagrebu, potaknuti, između ostalog, i njezinim izvrsnim tekstom "Propaganda kao mehanizam manipulacije i poticanja na djelovanje" objavljenim prije četiri godine na portalu Instituta za filozofiju (www.ifzg.hr).

STARI I NOVI DISKURS

Živimo u izazovnim i opasnim vremenima, u kojima drama i tragedija ne manjka, naprotiv, sve ih je više. U tom i takvom kontekstu ne manjka ni propagandnog rata, dezinformacija i lažnih vijesti, alternativnih istina i teorija urote također. Koje su i kakve posljedice takvog stanja, što nas uči europska povijest kad se radi o propagandi, napose onoj političke naravi?

- Teoretičar moderne propagande i odnosa s javnošću Edward Bernays propagandu je odredio kao "dosljedan, trajan napor da se stvore ili oblikuju događaji kako bi se utjecalo na odnose javnosti prema nekom pothvatu, ideji ili grupi." Bernays je svoja najutjecajnija djela napisao prije sto godina i njegove su ideje dominirale diskursom o propagandi tijekom 20. stoljeća.

Potreba za novim pristupom pojavila se nedavno: primjerice, knjiga Jasona Stanleya How Propaganda Works objavljena je 2015. godine i u pristupu propagandi razlikuje se od Bernaysova. Bernays je propagandu vidio kao alat za "širenje vijesti/informacija itd." koji se može koristiti za dobro i zlo: ako su vijesti dobre, tj. točne, onda propaganda, bar u većini slučajeva, nije loša stvar. U Bernaysovo vrijeme tehničke mogućnosti širenja lažnih i krivih vijesti bile su znatno manje. Stoga je razumljivo zašto Stanley ima negativniji pristup propagandi, smatrajući da ona može štetiti ili, konkretno, šteti demokraciji i kritičkom razmišljanju.

Svi smo svjesni toga da smo osobito snažno izloženi lažnim i iskrivljenim vijestima s jasnom namjerom da se priklonimo jednoj ili drugoj strani. Stoga nije čudno da je riječ "propaganda", iako etimološki ima neutralno značenje širenja vijesti, u svakodnevnom govoru poprimila pretežno negativno značenje. To je relativno nova pojava: npr. u mom djetinjstvu reklame su se nazivale "ekonomsko-propagandni program", pri čemu riječ "propagandni" nije imala negativne konotacije. Također ni pripadni glagol, "propagirati", nije imao negativne konotacije.

STARA KOLIKO I ČOVJEK

Politika i propaganda u 20. stoljeću i politika i propaganda u 21. stoljeću, koje su sličnosti, a koje razlike, kako u formi tako i u sadržaju? Drugim riječima, vodi li se danas, u digitalnom dobu, daleko više rat riječima i slikama nego prije, u analognim vremenima?

- Propaganda je stara koliko i čovjek. Možda bismo mogli reći da su paleolitske slike po pećinama neki oblik propagande. Katonove evokacije u rimskom Senatu ili četiri Ciceronova govora protiv Katiline bili su jasna politička propaganda. Svako doba ima svoja sredstva komunikacije: prije su to bile poslanice, pisma, radio, pa potom TV, sad je došao internet, na kraju i umjetna inteligencija, koja je sposobna ne samo prenositi nego i sama kreirati svakakve vijesti, slike, čak i glasove, lažne filmove itd. Vode se velike i žestoke diskusije o tomu koje su mogućnosti interneta i posljedice sveprisutnosti raznih informacija i pseudoinformacija na društvo. Tomu će biti posvećena i jedna velika konferencija u Zagrebu, u siječnju 2025.

S obzirom na te nove tehnološke momente, analizu suvremene propagande treba proširiti i u nju uključiti odnos sredstava komunikacije i društva, što je već započeo filozof medija Marshall McLuhan, te socijalnu psihologiju, čak i ekonomiju. Radi se o, takoreći, povratnoj sprezi: nova tehnologija, nastala kao posljedica neke društvene potrebe opet sama formira neke nove potrebe i društvena uređenja.

Tu se ne smiju zanemariti sljedeća pitanja: što informacije znače ljudima, koliko ih se dojme itd. Mi smo, primjerice, ovih dana zasuti propagandom o američkim izborima: mediji nameću dojam da se radi o iznimno važnoj stvari za naš život. No trebamo se pitati: Koliko rezultat američkih izbora meni znači i hoće li to ikako utjecati na moj život? Propaganda sugerira da će to doista promijeniti moj život, no nisam sigurna da je zbilja tako.

EPISTEMIČKA MANIPULACIJA

O propagandi se može raspravljati naširoko i naveliko, uzimajući u obzir i dublji povijesni kontekst. Pritom se jedna knjiga i danas navodi kao temeljni orijentir, a to je Propaganda Edwarda Bernaysa, kojeg ste već spomenuli. Što biste dodali, što nas to antologijsko djelo uči i danas, koliko je aktualno u ovom našem vremenu, globalno umreženom i digitaliziranom, između ostalog?

- Bernays je u svojim djelima Crystallizing Public Opinion i Propaganda, napisanima prije sto godina, zastupao mišljenje da je bit propagande "epistemička manipulacija", dakle pokušaj formiranja pravog znanja ili lažnog mnijenja kod adresata manipulacije, kao i stvaranje, odnosno promjena, grupnih identiteta i načina života.

Podrazumijevamo da je ključ demokracije u dobro obrazovanima i informiranim građanima. To je nasljeđe francuskog prosvjetiteljstva - dobro obrazovani i informirani građani donosit će dobre odluke o zakonima i socijalnim pitanjima. Međutim, danas dominira interpretacija propagande kao negativne i štetne grupne manipulacije: ona, umjesto da pridonosi ispravnoj informiranosti građana, šteti time što širi i nameće neistinite, ili bar sumnjive, informacije. Tako shvaćena propaganda funkcionira protiv demokracije.

O tom kontroverznom pitanju i odnosu propagande i demokracije u posljednje se vrijeme dosta piše: npr. Allen Wood, Cory Wimberly i dr. Zanimljivo je napomenuti da se tekstovi o tom odnosu pojavljuju u većem broju u kriznim vremenima. Primjerice, može se uočiti da je broj tekstova o demokraciji i propagandi porastao krajem 30-ih i početkom 40-ih godina 20. stoljeća.

TEORIJA I PRAKSA

Zaključno: George Orwell je rekao: "Onaj tko upravlja prošlošću stvara budućnost." Ako su već starogrčki povjesničari manipulirali povijesnim zapisima tendenciozno prikazujući stranu koju su podržavali, na tom tragu, kakva je sudbina, recimo tako, propagande danas, napose suodnosa politike, propagande i medija?

- Ne znam koliko smisla ima uspoređivati Herodota sa suvremenim internetskim i inim vijestima. Uloga bi filozofa bila ta da ponude neko sveobuhvatnije objašnjenje propagande. To bi moglo, u konačnici, pripomoći tomu da se suprotstavimo njezinu negativnom utjecaju. To znači da se propaganda ne može protumačiti bez jedne opsežnije studije u koju bi bili uključeni socijalni, psihološki, politički i ekonomski čimbenici. Dakle, za ozbiljnije predikcije trebalo bi napraviti neki doista veći interdisciplinarni projekt. Naime, propaganda nije samo epistemička pojava, tj. ne utječe samo na stvaranje i promjenu znanja i mišljenja, nego ima kao cilj konkretno djelovanje.

No, ovako ugrubo, stvari ne izgledaju baš optimistično. Majstori propagande, kao što su to, recimo, Orban i Trump, provociraju nas na to da se pitamo: Ako je Gutenbergova galaksija pripomogla nastanku demokracije, hoće li ju internet uništiti?