Puno je mudrih izreka na raspolaganju kad se nešto više, šire i dublje počnemo baviti fenomenima kakvi su optimizam i pesimizam, aktualni uvijek, a posebno danas, u vremenu punom izazova, strahova, prijetnji i crnih scenarija, kad svakodnevno razum mora ustaknuti pred bezumljem, a nada, za koju svi tvrde da umire posljednja, nekako se pokušava otrgnuti iz sjene katastrofičnih predviđanja, kojima je krcata naša svakodnevica, umrežena i premrežena medijskim društvom spektakla, u kakvom su crnilo i žutilo temeljni sastojci, ne samo danas, nego otkako je medija.

No kako bismo makar malo relaksirali temu, navest ćemo nekoliko više ili manje poznatih citata više ili manje poznatih osoba iz bliže ili dalje prošlosti. Tako je, recimo, kontroverzni, ali jezično moćni Oscar Wilde ovako zborio: "Svi smo mi u jarku, ali neki od nas gledaju u zvijezde." Da smo u nekom jarku, to je naravno pesimizam kojem i danas svjedočimo, no da neki ipak pogled upiru prema gore, u zvijezde, apsolutno je optimističan stav. Pisac Roy T. Bennett pak zaključuje: "Stav je izbor. Sreća je izbor. Optimizam je izbor. Dobrota je izbor. Davanje je izbor. Poštovanje je izbor. Koji god izbor napraviš, on napravi tebe. Biraj mudro." Slavni Noam Chomsky kaže kako je "optimizam strategija za stvaranje bolje budućnosti. Jer ako ne vjeruješ da budućnost može biti bolja, male su šanse da ćeš ustati i preuzeti odgovornost da je napraviš boljom". I da završimo u optimističnom tonu, izrekom Helen Keller, američke književnice i aktivistice: "Optimizam je vjera koja vodi do postignuća. Ništa se ne može učiniti bez nade i samopouzdanja."

STVARNA STVARNOST

Nakon pomalo filozofičnog uvoda vratimo se iz teorije u praksu, u stvarnost koja nas najviše zanima, a to je dakako naša, hrvatska svakodnevica. A tu svakodnevicu, između ostalog, pokušalo je pojasniti i jedno aktualno istraživanje, temeljeno prije svega na pitanju budućnosti, odnosno kako građani Republike Hrvatske gledaju na sutrašnjicu iz perspektive sadašnjice. Dakle, prema Future Tense Barometru, prvom istraživanju javnog mnijenja o budućnosti u Hrvatskoj, a koje je proveo Valicon, pesimizam je potvrđen među građanima Hrvatske. Čak 49 % građana izrazilo je zabrinutost za sljedećih 10 do 20 godina, a većina (76 %) boji se da dugoročni problemi neće biti riješeni. Građani su upozorili na ključna područja koja zahtijevaju poboljšanje u budućnosti. Najveći broj njih (72 %) izjavio je da žele bolje funkcioniranje zdravstvenog sustava, 55 % smatra da je potrebno stvoriti više radnih mjesta, a 53 % želi vidjeti poboljšanje dobrobiti djece i mladih.

Istraživanje je pokazalo i zabrinutost građana zbog geopolitičkih odnosa, klimatskih promjena, mirovinskog sustava, korupcije i financijske stabilnosti budućih generacija. S druge strane, 33 % građana izrazilo je optimizam, navevši kako se raduje boljem životnom standardu, zdravlju bližnjih i putovanjima s obitelji.

“Rezultati ovog istraživanja pokazali su pretežno pesimističan pogled građana Hrvatske na budućnost, što nas žalosti, ali ne možemo reći da nije bilo očekivano. Iako primjećujemo određene pozitivne pomake, strateško promišljanje o budućnosti i dalje nije dovoljno zastupljeno u javnim raspravama. Ipak, vjerujemo da edukacija i informiranje javnosti mogu ostvariti promjenu. Na tom tragu je nastala konferencija i platforma Future Tense kojom potičemo lidere, među njima i predstavnike javne vlasti, na promišljanje i dugoročno planiranje, prilagođeno budućim izazovima", rekla je Manuela Šola, direktorica agencije Komunikacijski laboratorij, koja stoji iza platforme Future Tense.

Naravno da bismo sad mogli navoditi i primjere nekih drugih istraživanja izravno ili neizravno vezanih uz optimizm i pesimizam, poput, recimo, projekta u sklopu Europskog društvenog istraživanja (ESS) u kojem se analiziraju društvena ozračja u 31 zemlji. Ili, pak, česta istraživanja o tzv. indeksu sreće, kao što je najnovije istraživanje o mentalnom blagostanju, odnosno sreći, kao navici koja se može naučiti, ali se i trajno održavati, kako navode znanstvenici u studiji objavljenoj u časopisu Higher Education.

A puno se toga moglo vidjeti i čuti - koliko su i jesu li uopće stanovnici Hrvatske optimističlni ili pesimistične glede bliže i dalje budućnosti, i u zagrebačkom Multimedijskom paviljonu "Hrvatska 2074. - pogled u budućnost", koji je bio otvoren za posjetitelje do 10. listopada (u organizaciji Croatia osiguranja), gdje su prezentirani različiti scenariji hrvatske budućnosti.

POLITIKA I OPTIMIZAM

Ovdje također treba spomenuti najnovije istraživanje Future Tense Barometra. Jer kad je riječ o stavovima građana o budućnosti politike, čak 81 % ispitanika smatra da političari razmišljaju previše kratkoročno, što upućuje na potrebu za većom političkom odgovornošću i vizijom. Tomu u prilog ide informacija da 78 % vjeruje da su političke odluke isključivo usmjerene na kratkoročna rješenja, koja nisu održiva u sljedećih 10 do 20 godina. Zanimljivo je da 77 % građana smatra kako dugoročne vizije nemaju dovoljno prostora u hrvatskoj politici, a 74 % njih ističe da bi njihova percepcija političkih stranaka bila bolja kada bi stranke predstavile jasne dugoročne planove.

Uglavnom, i na politiku i na političare može se gledati i kroz optiku optimizma i pesimizma, napose odrednica koje se izravno ili neizravno reflektiraju u kontekstu javne komunikacije, retorike i općenito odnosa prema javnom djelovanju za opće dobro (pozitivna percepcija) ili za samog sebe (negativna percepcija). Zapravo je ne samo RH nego i cijela EU/Europa danas u posebnoj situaciji, koja ne ulijeva baš puno optimizma za bolje sutra. Ukrajinski rat, rat na Bliskom istoku, strah od ekonomskih kriza i prirodnih katastrofa, između ostalog, faktori su koji izazivaju zabrinutost, te od političara, vlada i država, traže odgovorno ponašanje prema sadašnosti, ali i još više prema budućnosti. Zato je premijer Plenković posve u pravu kad upozorava da treba jačati društveni optimizam u zahtjevnim i izazovnim vremenima kakva su sadašnja, te dodaje kako je društveni optimizam ključan i za jedno od temeljnih pitanja opstanka Hrvatske - demografsku revitalizaciju.

A s obzirom na zbivanja u ovoj superizbornoj godini, u širem i dubljem kontekstu, o optimizmu i pesimizmu doista bi se moglo govoriti naveliko i naširoko. Primjera je bezbroj, a u porastu su i u aktualnoj predizbornoj (neslužbenoj) kampanji za predsjednika Republike Hrvatske. Tek je tu svega i svačega, od pretjeranog optimizma pojedinih kandidata, preko pesimističnih osvrta na sadašnjost, do rijetkog, ali ga ima, realiteta kad se gleda prema budućnosti. I u tom kontekstu ponašanje, odnosno komunikacija prema javnosti, predsjednika Zorana Milanovića nikako nije onaj primjer koji ulijeva optimizam (osim za njegove ordinarne fanove), prije bi se moglo reći da ZM širi izvjestan osjećaj nelagode u neutralnog promatrača, čak i izvjesnu strepnju za budućnost, kad se njegove izjave oko, primjerice, NATO-a stave u potencijalno katastrofični kontekst širenja rata s Rusijom, što ljude može dodatno plašiti makoliko se kod ZM-a radilo o namjernom ili slučajnom zbunjivanju javnosti u neprestanim napadima na Vladu, premijera i ministre. Na tom je tragu, nažalost, i dio hrvatske oporbene političke scene...

I onda se ne treba čuditi zašto Hrvati na sve dobro u državi gledaju kroz optiku svega lošeg. Odgovornost za takvo stanje svakako je i na politici i političarima, pri čemu jeftino politikantstvo i demagoške floskule ne pridonose optimizmu u društvu. Naprotiv, pridonose širenju pesimizma, beznađa i negativnoj percepciji stvarnosti. Drugim riječima, stare navike teško se mijenjuju; stalna kuknjava da je sve loše fenomen je koji obilježava svakodnevicu i opterećuje razvoj i napredak svakog, pa i našeg, društva. Naravno, puno toga može objasniti sociologija i psihologija, što je aspekt koji zaslužuje poseban tretman. Naravno, tu su i mediji, njihova uloga u širenju optimizma (manje) i pesimizma (više), što je također aspekt za širu raspravu.

SVJETLO I TAMA

Bilo kako god, dajmo šansu optimizmu nasuprot pesimizmu, bez obzira na to je li vam čaša polupuna ili poluprazna! I dodajmo, referirajući se na jednu ekonomsku analizu (da, i ekonomski i gospodarski razvitak mogu se gledati kroz optiku optimizma ili pesimzma!), da u vrijeme sveprisutnoga pesimizma i beznađa, u vremenu kad smo suočeni s mnogobrojnim problemima i izazovima, jedino nam uspješni pojedinci i timovi vraćaju nadu i vjeru u vlastite potencijale, vrijednosti, znanje i kreativnost, kao jedino jamstvo napretka hrvatskoga društva na globaliziranom tržištu.

Zaključimo dakle kako smo i počeli ovu temu, s još dva mudra citata. Jedan je Renea Descartesa i glasi: "Optimist ponekad vidi svjetlo tamo gdje ga nema, ali zašto baš uvijek pesimist mora trčati da ga ugasi?" Drugi je izreka Thomasa Friedmana: "Pesimisti su najčešće u pravu, a optimisti su najčešće u krivu, ali sve velike promjene su postigli optimisti."