U jednom nastupu za HTV, početkom 2022. godine, dr. sc. Igor Mikloušić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, između ostalog je upozorio da smo kao društvo otrovani negativom, ali i da se optimizam uči. Koliko se stanje u međuvremenu popravilo ili još i više pogoršalo, s obzirom i na aktualna zbivanja ne samo u nas nego i u svijetu - pitali smo dr. Igor Mikloušića?

PIXSELL

- Gledajući proteklih nekoliko godina zaista vidimo kako se krize nižu jedna na drugu. Tek s izlaskom iz COVID lockdownova i ograničenja dočekale su nas vijesti o ratu u Ukrajini, uskoro nakon toga i kriza na Bliskom istoku, a uz sve to građani osjećaju i posljedice rekordne inflacije i posljednjih nekoliko godina više nego ikada učinke ekstremnih vremenskih uvjeta uzrokovanih klimatskim promjenama. Ima li išta pozitivnoga nekad bi se mogli pitati? I kao i ranije, vijestima uvijek i dominiraju senzacionalistički naslovi i generalno negativne vijesti. No globalna istraživanja pokazuju da je optimizam u porastu. Nakon 2022. u kojoj je optimizam prema budućnosti pao na najniže razine u posljednjih 10 godina, oko 70% ispitivanih globalno je bilo optimistično prema 2024. godini, što pokazuje da se vraćamo u neke prosjeke posljednjih desetljeća kad je između 75-80% ljudi bilo optimistično prema budućnosti.

Je li hrvatsko društvo više optimistično ili pesimistično, koji aspekti prevladavaju? S tim u vezi, stoji li teza da Hrvati na sve dobro u državi gledaju kroz optiku svega lošeg? Koji su elementi ključni da bi se moglo govoriti o višku ili manjku optimizma ili pasimizma u društvu, kojih je razloga više da govorimo o optimizmu ili pesimizmu u hrvatskom društvu danas? Tu je i tzv. indeks sreće... Što pokazuju pojedina istraživanja?

- Možda su najbolji odgovor na pitanje jesmo li optimistično ili pesimistično društvo pružili moji kolege s Instituta Ivo Pilar koji su se bavili ovim pitanjima, kroz već slavni Pilarov Barometar, ali i u posljednjem istraživanju o kvaliteti života s projekta CRO-WELL koje se provodilo od 2015. do 2019. godine. Ovi posljednji podatci, kao i oni od 2007., 2012. ili 2014. godine, upućuju na gotovo identičnu stvar, a to je da sreću tražimo i nalazimo u našem okruženju, a ne u društveno političkoj situaciji. Najsretniji događaji u životu koji ljudi navode nisu pobjeda njihove stranke na izborima već vjenčanje ili rođenje djeteta. Obitelj, zdravlje, prijatelji... stvari su koje nas usrećuju. Naravno tu je i posao i dobri prihodi, i na to utječe politička i ekonomska situacija, no to nisu presudne stvari za našu sreću. Iako, nisu nevažne. Uglavnom istraživanja ukazuju da su Hrvati zadovoljni obiteljskim odnosima i osjećajem sigurnosti, ali i da su nezadovoljni lošim ekonomskim okolnostima.

No optimizam ne proizlazi iz naše okoline u potpunosti. On je djelomično i utkan u nas kao osobina ličnosti i kao takav ima i svoju genetsku ili nasljednu komponentu, dok je drugi dio naše razine optimizma određen našom okolinom i načinom na koji promatramo svijet oko nas. Kako istraživanja pokazuju da nas optimizam štiti od niza negativnih životnih ishoda i usmjerava nas prema pozitivnim navikama, dobro bi bilo za sve nas da se naučimo postupno promatrati čašu kao napola punu, a ne napola praznu. Kao što nas negativne životne situacije za koje vjerujemo da ih nemamo mogućnosti promijeniti bacaju u stanje stečene bespomoćnosti koje je u potpunosti nalik depresiji, tako nas i naučeni optimizam gdje se učimo gledati na svijet na način da tražimo pozitivne događaje, nadamo se sretnim ishodima i radimo sve u našoj moći da ih i postignemo - čini sretnima. Taj osjećaj da smo krojači vlastite sudbine i da smo spremni prihvatiti sve što nam život donese na način da tražimo nešto dobro u tome ne samo da će nam poboljšati raspoloženje i subjektivnu dobrobit već će utjecati i na naše fizičko zdravlje, ali i pozitivno utjecati na sve oko nas.

Neupitno je da postoje teške i naizgled bezizlazne situacije, no okrenemo li se oko sebe vidjeti ćemo da postoje i osobe u objektivno puno nezavidnijim situacijama koji ipak puni nade i optimizma pristupaju životu i pronalaze sreću i u malim stvarima. Ako svoju sreću ili zadovoljstvo životim prepustimo u potpunosti situacijama nad kojima nemamo utjecaj, spremili smo se na razočaranje. S druge strane, naše misli i perspektive su pod našom kontrolom, i ako to savladamo, postati ćemo puno otporniji na izazovne životne situacije.

Uzimajući u obzir sve što gedamo i slušamo, napose kad se radi o političkoj sceni, može li se za zaključiti kako jeftino politikantsvo i demagoške floskule s koje god strane dolazili ne pridonose optimizmu u društvu, da čak i destabiliziraju ne samo političku scenu nego i društvo općenito?

- Možda najopasnije posljedice društva ispresjecanog korupcijom i obmanama u javnoj ili političkoj domeni jest gubitak povjerenja u institucije. To naružava društveni kapital i želju građana da se uključe i aktivno sudjeluju u krojenju sreće ne samo za sebe i svoju obitelj, već i za društvo u cijelini. Na neki nas način molekularizira, a time gubimo puno. I na način da teže širimo svoj krug prijatelja, ali i da kroz povlačenje iz aktivne brige za naše društvo u cijelini gubimo jedan pozitivan dio našeg identiteta.