Društvena, ekonomska i politička uloga interneta i naprednih digitalnih tehnologija razvijala se paralelno sa širenjem financijskog sektora i neoliberalne globalizacije. Razvojni model Silicijske doline, odnosno ranih državnih subvencija i ulaganja rizičnog kapitala, kopiran je diljem svijeta, ali bez uspjeha u stvaranju odgovarajuće konstelacije interesa, koja bi dovela do ekonomije razmjera - piše u novom broju IRMO aktualno dr. sc. Paško Bilić, iz čijeg priloga, uz neznatne prilagodbe u tekstu i opremi, prenosimo najzanimljivije dijelove.

U Digitalnom kompasu Europske komisije (2021.) transformacija privatnog sektora i transformacija javne administracije promatraju se kao odvojeni ciljevi. Za transformaciju gospodarstva do 2030. postavljeni su ciljevi da se 75 % poduzeća u Uniji koristi računalstvom u oblaku, umjetnom inteligencijom ili velikom količinom podataka, da postoji udvostručeni broj poduzeća jednoroga u Uniji, a više od 90 % malih i srednjih poduzetnika (MSP) ima osnovnu razinu intenziteta digitalnog poslovanja. Očekuje se da će ključne javne usluge biti univerzalno dostupne na internetu, da će 100 % građana imati pristup medicinskoj dokumentaciji i digitalnim identifikacijskim sredstvima. Dostizanje tih ciljeva ovisi o razvoju potrebne europske infrastrukture i usluga u oblaku u situaciji u kojoj već postoje dominantna tržišna rješenja. Vrijednost tržišta usluga u oblaku u 2023. godini u Europskoj uniji bila je 110 milijardi eura. Amazon Web Services, Microsoft Azure i Google Cloud imali su tržišni udio od 65 %. Najveći europski pružatelji usluga su Deutsche Telekom, OVHcloud i Orange. Razvoj novih digitalnih proizvoda i usluga ima prioritet u skladu s ovlastima Europske komisije za uređivanje unutarnjeg tržišta. Digitalni suverenitet pritom igra ulogu legitimacije europskih privatnih interesa i nametanja posebnih uvjeta poslovanja na unutarnjem tržištu. Od javnog sektora očekuje se interoperabilnost i korekcija tržišnih nedostataka te stavljanje na raspolaganje podataka u definiranim uvjetima i situacijama.

ŠEST KATEGORIJA

U Strategiji o podatcima (2020.) podatci su definirani kao pokretač gospodarskog razvoja i veće učinkovitosti. Akt o upravljanju podatcima (2022.) kao jedan od primarnih ciljeva definira poboljšanje uvjeta za razmjenu podataka na unutarnjem tržištu. Očekuje se ključna uloga podatkovnog posredovanja u gospodarskim aktivnostima. Definiraju se uvjeti za ponovnu uporabu podataka, naknade, nadležna tijela, jedinstvene informacijske točke, postupak u povodu zahtjeva za ponovnu uporabu, usluge podatkovnog posredovanja, uvjeti za pružanje usluga podatkovnog posredovanja, nadležna tijela za usluge podatkovnog posredovanja i tako dalje. Posebnom su uredbom (2022.) definirani takozvani visokovrijedni skupovi podataka. Odnose se na javne podatke s najvećim društveno-gospodarskim potencijalom koji trebaju biti besplatno dostupni za ponovnu uporabu uz minimalna pravna i tehnička ograničenja.

Utvrđeno je šest tematskih kategorija visokovrijednih skupova podataka: (1) geoprostorni podatci; (2) promatranje zemlje i okoliš; (3) meteorološki podatci; (4) statistički podatci; (5) trgovačka društva i vlasništvo nad trgovačkim društvima; (6) mobilnost. Zahtjevi da se skupovi podataka stave na raspolaganje besplatno ne primjenjuju se na podatke koji su zaštićeni intelektualnim vlasništvom, knjižnice, muzeje i arhive. Države članice mogu pojedinačna tijela javnog sektora izuzeti iz zahtjeva da visokovrijedne skupove podataka besplatno stave na raspolaganje na najviše dvije godine od stupanja na snagu Provedbene uredbe.

Akt o podatcima iz 2023. uređuje dijeljenje podataka između poduzeća i potrošača, među poduzećima, prema tijelima javnog sektora i institucijama EU-a itd. Predmet i područje primjene akta su stavljanje podataka na raspolaganje, olakšavanje promjene usluga podataka, uvođenje zaštitnih mjera i razvoj interoperabilnosti. Svaka država članica može osnovati jedno ili više tijela za provođenje Akta. Europski nadzornik za zaštitu podataka (engl. European data protection supervisor) odgovoran je za praćenje primjene Akta u mjeri u kojoj se ona odnosi na Komisiju, Europsku središnju banku ili tijela Unije. Europski odbor za inovacije u području podataka (engl. European Data Innovation Board - EDIB) savjetuje Komisiju i pomaže joj u koordinaciji nacionalnih praksi i politika o temama obuhvaćenima Aktom te u ostvarivanju njezinih ciljeva u vezi s tehničkom normizacijom radi poboljšanja interoperabilnosti. Europski akt o interoperabilnosti, donesen 13. ožujka 2024., dalje razrađuje razmjenu podataka, osobito javnog sektora. Ističe se kao jedan od glavnih mehanizama za digitalnu transformaciju javnog sektora.

 

PEXELS

Navedeni akti opsegom daleko nadmašuju prethodne inicijative Europske unije u području regulacije i zaštite osobnih podataka poput GDPR-a. Razvoj unutarnjeg tržišta i interoperabilnostglavni adresirani su elementi novog regulatornog zahvata, a također su najavljene odredbe za dijeljenje podataka privatnog sektora. Koordinacija privatnih i javnih interesa može znatno utjecati na regulatorne kapacitete za demokratsko upravljanje, kontrolu građana nad protokom osobnih podataka i posljedično na kvalitetu i dostupnost javnih usluga. Strateški ciljevi, javne i privatne investicije te regulatorni zahtjevi stvaraju velik pritisak za realizaciju i stvaranje europskih usluga i proizvoda. Uz realnu mogućnost neuspjeha, koji je prema definiciji sastavni dio inovacijskog procesa, kratak je korak do korištenja već postojećih usluga konsolidiranih tržišnih aktera. Države i javna administracija lako mogu prihvatiti ekonomske i političke ovisnosti u zamjenu za učinkovitost koju pružaju infrastrukture velikih razmjera, poput već spomenutih usluga računalstva u oblaku Googlea, Amazona i Microsofta. Istovremeno strategije i akti EU-a usmjeravaju najveću pozornost na pristup i interoperabilnost podataka, a zanemaruju ključni segment vlasništva, odnosno patentiranja, sustava za obradu tih podataka. Na koji će se način regulirati vlasništvo nad novim uslugama koje su nastale obradom podataka javnog sektora, može postati ozbiljno političko pitanje.

U želji da osigura zaštićeno unutarnje tržište, Europska komisija prekraja granice javnog i privatnog sektora. Politika je to koja se, u usporedbi s dominantno tržišnim modelom SAD-a i kineskim državnoupravljačkim modelom čini kao balansiran sustav. Njegova mana je, međutim, što istovremeno pokušava ostvariti više različitih ciljeva, od kojih neki povremeno mogu biti u potpunoj suprotnosti. Međutim, to nije novost u kontekstu politika Europske komisije, koje često pokušavaju balansirati dvojne ciljeve. Na primjer, svrha je GDPR-a osnažiti osnovna prava zaštite privatnosti, ali i poboljšati protok podataka među državama članicama. Akt o digitalnim uslugama osigurava transparentnost moderiranja sadržaja tehnoloških kompanija na unutarnjem tržištu i sprječava fragmentiranost zbog posebnih nacionalnih zakona. Takvim strategijama Europska komisija nastoji osigurati istovremenu potporu akterima koji se zauzimaju za trgovinu i akterima koji se zauzimaju za regulaciju.

PEXELS

Vizija digitalne transformacije EU-a u službi je čovjeka, jača položaj pojedinca i potiče inovativna poduzeća. Odlukom o programu politike za digitalno desetljeće do 2030. utvrđuju se konkretni digitalni ciljevi, koji se temelje na četiri glavne točke (na digitalnim vještinama, digitalnoj infrastrukturi te na digitalizaciji poduzeća i javnih usluga). Pristup EU-a digitalnoj transformaciji naših društava i gospodarstva osobito obuhvaća otvorenu digitalnu suverenost, poštovanje temeljnih prava, vladavinu prava i demokraciju, uključenost, pristupačnost, jednakost, održivost, otpornost, sigurnost, poboljšanje kvalitete života, dostupnost usluga te poštovanje prava i težnji svih osoba. Trebao bi pridonijeti dinamičnom, resursno učinkovitom i pravednom gospodarstvu i društvu u EU-u.

U Digitalnom kompasu i Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava za 2030. predviđa se cilj od 80 % odraslih osoba s bar osnovnim digitalnim vještinama. Očekuje se da će pristup obrazovanju za stjecanje osnovnih digitalnih vještina biti pravo svih građana EU-a, a cjeloživotno učenje stvarnost. Cilja se na 20 milijuna zaposlenih stručnjaka u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT), uz podjednak udio žena i muškaraca.

Strategija razvoja digitalne Hrvatske postavlja cilj ulaska u top pet država EU-a u području ljudskog kapitala, dostizanje prosjeka EU-a u broju zaposlenih IKT stručnjaka (porast sa 3,6 % u 2021. na 8 % 2032. godine) te ulazak u top pet članica EU-a u području digitalnih vještina pojedinaca (sa 63 % na više od 80 %). Prioritetna područja provedbe javnih politika su povećanje broja IKT stručnjaka na tržištu rada, razvoj digitalnih kompetencija građana za život i rad uz uporabu IKT-a te digitalna tranzicija kao potpora razvoju obrazovnog i istraživačkog sustava. Od digitalnih se vještina, dakle, očekuje bolja adaptacija tržištu rada te digitalnim uslugama i proizvodima u svakodnevici. Izvjesno je da će se u tom procesu produbiti i promijeniti dinamika društvene stratifikacije, što će utjecati na različite životne šanse i uključenost u digitalne transformacije ili isključenost iz njih.

Deklaracija o digitalnim pravima ističe da se Europska unija temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti. Glavna se poglavlja dokumenta odnose na digitalnu transformaciju u službi čovjeka, solidarnost i uključenost, slobodu izbora, sudjelovanje u digitalnom javnom prostoru, sigurnost, zaštitu i osnaživanje te održivost. Demokracija, drugim riječima, uživa epistemičku dimenziju (Habermas, 2006.). Potrebno ju je, za razliku od drugih strateških ciljeva i pokazatelja uspješnosti, promatrati kao kontinuirano pitanje demokratskog dosega i angažmana država članica. Slično kao što je rano širenje interneta pojačalo društvene nejednakosti zbog distribucije pristupa i vještina korištenja digitalnim tehnologijama, za očekivati je da će digitalna transformacija u mnogim segmentima pojačati probleme zaštite ljudskih i radničkih prava. Taj je problem osobito izražen u slučajevima platformskog rada. U hrvatskom kontekstu takav tip rada često obavljaju niskokvalificirani radnici iz različitih netradicionalnih manjinskih skupina u ovom dijelu Europe. U tom kontekstu, Deklaracija definira normativni alat za zaštitu ljudskih prava svih društvenih skupina i pojedinaca u digitalnoj transformaciji.

STRATEGIJE I CILJEVI

Svi su strateški dokumenti jezično performativni, a učinkovitost direktiva i zakona uvijek ovisi o legitimaciji razvojnih ciljeva, imlementaciji i nadzoru primjene. Geopolitički impuls za europsku integraciju od začetka je bio motiviran strahom od međunarodnog zaostajanja. Integracijski je proces usmjeravan diskurzivnim idealnim tipovima "atlantske Europe", odnosno približavanja američkom modelu razvoja, nasuprot "tvrđavi Europi", odnosno razvoju europskih kapaciteta. Potonja opcija postaje sve izraženija u kontekstu nove industrijske politike, nanovo promišljenog odnosa države i kapitala, a zbog dominacije američkih i kineskih tehnoloških korporacija. Ključni su elementi digitalnih politika Europske unije učinkovitije gospodarstvo, učinkovitija javna administracija, naprednija infrastruktura i više digitalnih vještina. Usmjerava ih geopolitičko pozicioniranje, koje utječe na mehanizme financiranja strateških projekata te prekrajanje granica privatnog i javnog, osobito u kontekstu digitalizacije javnih usluga.

PEXELS

Balansiranje suprotstavljenih interesa, da bi se osigurala što šira potpora raznolikih aktera i država članica, u kontekstu digitalne politike postaje izrazito kompleksno. Normativne pretpostavke tržišnog natjecanja, zaštite ljudskih prava, zaštite okoliša i razvoja ljudskih sposobnosti često su dijametralno suprotne. U tom smislu, mimo deklariranih četiriju ciljeva Digitalnog kompasa, nije do kraja eksplicitno što se društveno transformira. Transformacija društva je zavisna varijabla koji bi se trebala odvijati onkraj i između tih ciljeva. Također nije jasno na koji se način digitalna transformacija razlikuje od "obične" digitalizacije, odnosno uvođenja IKT-a radi povećanja učinkovitosti različitih sektora, koja se primjenjuje već desetljećima.

Ako su naprednija infrastruktura i bolja regulacija protoka podataka na unutarnjem tržištu ciljevi sami po sebi, društveni se razvoj svodi na međusektorske politike u kojima društvo podrazumijeva individualne digitalne vještine, a razvoj ljudskih kapaciteta zaštitu individualnih digitalnih prava. Vakuum-strategije šireg društvenog razvoja u konačnici će oblikovati interesi moći, međunarodne i nacionalne nejednakosti. Što će se pritom zaista transformati, teško je predvidjeti.