Premda oporba zvonca što na samit u Dubrovniku nije bio pozvan predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, a jest predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, s obzirom na posljednje gafove ZM-a, i bolje da se nije pojavio na trećem sastanku na vrhu Ukrajina - jugoistočna Europa, na kojem su zemlje regije dogovorile novu jaču podršku Kijevu u borbi protiv ruske agresije.

Drugim riječima, uzimajući u obzir i aktualni "slučaj NATO", odnosno Milanovićevo odbijanje da da supotpis za slanje hrvatskih časnika u Njemačku radi obuke Ukrajinaca, pojavljivanje predsjednika RH u Dubrovniku, u kojem je između ostalih nazočio i ukrajinski predsjednik Zelenski, moglo je izazvati međunarodni incident. U širem kontekstu hrvatski je ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman Milanovićeve istupe sažeo u jednu rečenicu: "Sve što radi, zapravo radi na štetu Hrvatske i hrvatskih nacionalnih interesa." U takvu vrstu neugodnosti spada i nedavni nevjerojatni ispad ZM-a u Crnoj Gori, kada je na samitu Brdo - Brijuni izjavio da tri tamošnja dužnosnika koja otvoreno zagovaraju uspostavu Velike Srbije ljetos nisu trebala biti proglašena personama non-grata u Hrvatskoj.

Kako god bilo, samit u Dubrovniku bio je događaj od velike međunarodne važnosti i za Republiku Hrvatsku, i za Ukrajinu, ali i za regiju tzv. zapadnog Balkana. Podsjetimo, osim Andreja Plenkovića i Volodimira Zelenskog na konferenciji su sudjelovali visoki dužnosnici dvanaest zemalja regije, među kojima i predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednica Kosova Vjosa Osmani, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, grčki premijer Kiriakos Micotakis, bugarski premijer Dimitar Glavčev, albanski premijer Edi Rama, predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, premijer Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski te ministri vanjskih poslova Moldove, Turske i Rumunjske, Mihai Popsoi, Hakan Fidan i Luminita Odobescu. Plenković i Zelenski skupa su dočekivali spomenute predsjednike država i vlada u Dubrovniku, što je bila i jaka simbolična gesta koja je događaju dodatno davala na važnosti.

Ono što je pak posebno važno za Hrvatsku svakako je Sporazumom o dugoročnoj suradnji i potpori između Hrvatske i Ukrajine, koji su u srijedu u Dubrovniku potpisali ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i hrvatski premijer Andrej Plenković. Tim se sporazumom formaliziraju dosadašnje aktivnosti suradnje između dviju zemalja, odnosno hrvatske pomoći Ukrajini, koja je dosad iznosila oko 300 milijuna eura te uključila 11 paketa vojne pomoći. U sporazumu se naglašava da je Hrvatska bila uz Ukrajinu od početka ruske agresije 2014. i nastavit će tako "sve dok Ukrajina ne prevlada".

Za osiguranje ciljeva iz sporazuma "Ukrajina i Hrvatska vodit će strateški dijalog o obrambenoj i sigurnosnoj politici, a kako bi povećale obrambenu spremnost, sudionice će poticati suradnju između svojih obrambenih industrija". Navodi se i kako će Hrvatska i Ukrajina razmjenjivati iskustva i naučene lekcije kako bi razvijale svoju kibernetičku sigurnost i sposobnosti kibernetičke obrane i poboljšale svoju kibernetičku otpornost i zaštitu kritične infrastrukture.

Što se tiče Zelenskog, najviše je, i na samitu i u inozemstvu, medijima u Europi i SAD-u, odjeknulo njegovo ponovno zazivanje članstva u NATO savezu. U uvodnom obraćanju okupljenim čelnicima ocijenio da najbrži put prema miru vodi preko ukrajinskog članstva u Sjevernoatlantskom savezu. "Vaše države i narodi su baš kao i mi zainteresirani za taj ishod... i zato poziv Ukrajini da uđe u NATO, i buduće članstvo Ukrajine u NATO-u, predstavljaju stvaran korak prema miru. Bez geopolitičke sigurnosti pravedan mir je nemoguće postići", rekao je ukrajinski predsjednik. Iz Moskve takav stav Zelenskog drže za izravni korak prema novom svjetskom ratu na širem europskom tlu koji ne isključuje uporabu nuklearnog oružja, a iz nekih EU centara, kao i iz SAD-a, nastoje tu temu gurnuti u neki drugi, treći plan, za daljnju budućnost.

Sve u svemu, kao što to i biva kod takve vrste međunarodnih skupova, očekivala se na kraju i zajednička deklaracija o postignutim razgovorima i dogovorima. To smo i dobili. U deklaraciji stoji načelni stav da bez slobodne Ukrajine nema slobodne Europe, što je proglas koji je odgovarao svima kad su potpisivali zaključak samita Ukrajina - jugoistočna Europa u Dubrovniku. Ponovljena je osuda ruske invazije na njezina južnog susjeda te je izražena potpora Ukrajini, njezinu teritorijalnom integritetu, eurointegracijama i članstvu u NATO-u, kad se za to steknu uvjeti. Deklaracija također poziva međunarodnu zajednicu da poveća potporu Ukrajini i "sve zemlje da ne pružaju materijalnu ili drugu pomoć ruskom osvajačkom ratu".

“Put prema sveobuhvatnom, pravednom i dugotrajnom miru za Ukrajinu može se temeljiti isključivo na međunarodnom pravu”, poručili su sudionici. Načelno očekivani stav, no praksa pokazuje da je mir još daleko, a rat zasad nezaustavljiv. Nažalost, to je surova stvarnost...