Magazin
UPRAVLJANJE DRŽAVOM (I)

Odgovoran posao
za odgovorne lidere
Objavljeno 2. prosinca, 2023.
Ambicije veće od kapaciteta: Potencijalni oporbeni kandidati za premijera tek su medijski i populistički dekor...

O odgovornim politikama i vođenju država kao da je već sve rečeno. Jer odgovori su se tražili još od grčkih pa sve do suvremenih filozofa i vremena. No, svejedno, često se stječe dojam da preciznog tumačenja, nažalost, još uvijek nema. Naime, to je vrlo lako shvatiti, čak i ako se samo malo zagrebe u političke slagalice današnjice, i u nas i u svijetu. Ipak, klonimo se filozofiranja i krenimo od konkretnijih i prizemnijih primjera, a takvih bar u Hrvatskoj ne nedostaje.



UMIJEĆE VLADANJA


Primjerice, dok dio država još uvijek muku muči s pojavom afričke svinjske kuge i provodi stroge zaštitne mjere, u nas se isti slučaj prometnuo u prvorazredni politički skandal, a tek onda u "prisilne" prosvjede svinjogojaca. Podsjetimo, predsjednik Vlade Andrej Plenković smatra da iza prosvjeda stoji skupina ljudi povezana s Domovinskim pokretom, Mostom i Hrvatskim suverenistima, a ne s poljoprivredom, odnosno svinjogojcima. Na pitanje o tome hoće li razgovarati s prosvjednicima, premijer je izjavio: "Mi k njima? Ja sigurno neću ići na razgovor nekome tko ucjenjuje. To se još nije dogodilo u osam godina mandata. Ovdje nema dileme. Pogledajte profile na društvenim mrežama ljudi koji su čelne osobe na prosvjedu", kazao je Plenković, ponovivši da je to "politički orkestrirana manipulacija" iza koje stoje oporbene stranke. Na prijetnje Stožera da će blokirati granične prijelaze, premijer je odlučno odgovorio: "Neće biti blokade graničnih prijelaza, prometa. Policija uvijek osigurava alternativni pravac i nema nikakvog razloga da nam sada orkestrirano par sitnih političkih stranaka izmanipulira nekoliko ljudi, koji su očito nagrađeni za to, napravi prosvjed za temu koju je država, sukladno s najboljom stručnom procjenom i praksom uređenih europskih zemalja, krenula rješavati", rekao je Plenković, a što bi se moglo tumačiti i odgovornim rješavanjem problema koji nije nimalo banalan. Zato je i dodao: "Osigurano je 30 milijuna eura za 1130 posjednika svinja, isplaćeno je već više od sedam milijuna eura, a te će se isplate ubrzati. Osim što će im nadoknaditi štetu za usmrćene svinje, kompenzirat će im i propuštenu gospodarsku aktivnost u nadolazećem razdoblju. Mi radimo sve kako treba, a ovi nastoje nešto ušićariti. To je ista ekipa koja je negirala COVID, bila protiv cijepljenja i tako dalje", ponovio je tko zna koji put, podsjetivši i one koji su valjda već zaboravili kako se i koronom manipuliralo u dnevnopolitičke svrhe, dok je u cijelosti tog globalnog problema hrvatska Vlada, unatoč poricanjima iz političkog i dijela svekolike javnosti, "plivala" vrlo odgovorno, čak i iznenađujuće dobro u odnosu prema mnogim članicama Europske unije...

Uglavnom, i kroz netom spomenute sadašnje i prošle primjere može se u širem kontekstu sagledati i jedan iznimno važan faktor politike i društva općenito, a to je vođenje države u normalnim (recimo tako) i kriznim vremenima. S obzirom na to da je kriznih vremena daleko više nego prije, biti odgovoran i kompetentan, vjerodostojan i autoritativan, pragmatičan i retorički superioran politički lider nije nimalo laka zadaća. U prošlosti je ta zadaća promovirala pojedine lidere u globalno prepoznatljive osobnosti, u političare s karizmoim, a u sadašnjosti ih je, reći će mnogi, ipak premalo da budu usporedivi s velikanima iz prošlosti.

Što se Republike Hrvatske tiče, mogli bismo sad navoditi primjere "od stoljeća sedmog", premda je apsolutno nužno u tom i takvom kontekstu lidera/vođa/državnika zadržati se samo na trideset i nešto godina hrvatske neovisnosti i samostalnosti. Tu je spomen na prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franju Tuđmana, nezaobilazna polazna točka. Svoje mjesto u priči o političkim liderima i državnicima zauzimaju i Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović, svaki od njih sa svojim karakteristikama i osobnostima, kao i Ivica Račan, niz premijera prije Andreja Plenkovića, pa i niz političara s manjim odlikama lidera, ali zato s puno više odlika populističkih tribuna i samozvanih vođa, kako s lijeve tako i s desne strane.

Sve u svemu, biti politički lider ne znači nužno i upravljati državom, jer državom upravljaju legitimno na izborima izabrani predsjednici i premijeri. Drugim riječima, nerijetki su slučajevi da pojedini politički lideri nikad i ne participiraju u vlasti, ali zato oni koji su u vlasti moraju osim liderskih imati i državničke osobine, jer se samo na taj način mogu iskazati kao vjerodostojni vođe i odgovorni političari koji opravdavaju povjerenje koje su im na izborima udijelili birači. Ukratko, za kvalitetno upravljanje državom nužna je visoka politička svijest i odgovornost. Pritom je spoznaja slike o sebi često bolan, ali potreban proces, osobito u kriznim vremenima, čega mnogi akteri političke scene nisu svjesni. Lijepo je rekao Aristotel: "Državom bolje upravlja izvrstan čovjek nego izvrstan zakon!", što može biti poučak za sva vremena.

I sad kad smo i na taj način elaborirali teorijski razinu problema, red je dotaknuti se iznova domaće, hrvatske prakse. A tu, u toj praksi "politike kao umijeća mogućeg", kao primjer lidera s pokrićem i državnika od europskog formata "slučaj Plenković" paradigmatski je primjer svega što smo u prethodnim rečenicama navodili kao teoriju, napose u pozitivnom kontekstu. Pojednostavljano kazano, Andrej Plenković je "praksa na djelu", u širem, ne samo političkom, smislu dokaz sposobnosti vođenja države kao predsjednik Vlade, bez obzira na to što njegov "lik i djelo" nije svima po ukusu, najmanje oporbi, koja ga stalno proziva i napada, umjesto da mu oda zasluženo priznanje za uspješno premijersko vođenje Vlade/države u kriznim vremenima i izazovima kojima smo i dalje izloženi.

Naravno da je uz stalne napade na Plenkovića i Vladu, velik dio oporbenih čelnika ambiciozno zagazio i u predizbornu kampanju, pa se i u tom smislu ne biraju sredstva da se sve dobro proglasi lošim, da se umjesto ideja, programa i planova s relevantim značenjima ide đonom na protivnika, daklem aktualnu vlast, pri čemu padaju i "predbilježbe" za premijersku funkciju (o predsjedničkoj kad dođe vrijeme izbora!) od nekih opozicijskih "lidera", pa imamo kandidature Sandre Benčić, Peđe Grbina, a nije od tih ambicija daleko ni Penava i još neki iz lijevih i desnih opcija. Problem je, međutim, što svi tzv. kandidati za premijersku funkciju zapravo nemaju nikakve šanse to i postati u stvarnosti jer, prema svim sadašnjim pokazateljima, pobjeda HDZ-a na parlamentarnim izborima iduće godine nije uopće upitna, pa ćemo, na žalost Sandre i Peđe (i nekih drugih), imati Andreja Plenkovića u još jednom četverogodišnjem mandatu na funkciji predsjednika Vlade, oliti premijera.

SNAŽENJE DRUŠTVA


Uglavnom, što god iz oporbe poručivali, činjenica je da je današnja Hrvatska spremnija i sposobnija uspješno odgovoriti na postojeće i nadolazeće globalne izazove: od političkih, sigurnosnih i gospodarskih do onih povezanih s ubrzanim razvojem novih tehnologija, klimatskim promjenama, demografskim i drugim pitanjima. Na oporbi je ponuditi puno kvalitetniju nadgradnju te je kao takvu i artikulirati da bi joj se povjerovalo kako doista misli ozbiljno preuzeti odgovornost za vođenje države i pritom imati relevantnog kandidata za vođenje Vlade. Jer zadržati stečevinu uspješnosti koja se mora pripisati proteklom vođenju vlade premijera Plenkovića i nadograditi ju novim postignućima zadaća je koja nije nimalo laka, što zna i oporba, iako to ne želi priznati, pa i dalje forsira negativizam, populističku i demagošku retoriku nadajući se da će joj takav pristup pomoći u smjeni sadašnje vlasti, koju liderski i državnički personificira upravo Andrej Plenković. Drugim riječima, posebnu odgovornost imaju oni kojima je povjereno upravljanje državom i zastupanje interesa njezinih građana, što uključuje i zastupnice i zastupnike u Hrvatskom saboru.

I na kraju, ali ne manje važno, afirmacija demokratskih vrijednosti poput mira, slobode, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, pluralizma, jednakosti i uključivosti... osnažuje hrvatsko društvo. Zato je i obveza nastaviti braniti te stečevine te predano raditi na jačanju institucija, pravne izvjesnosti, socijalne osjetljivosti i okvira za nove gospodarske iskorake.

Damir Gregorović
Neobične metode
I predsjednik Zoran Milanović nedavno je komentirao situaciju u Hrvatskom saboru kada je premijer Andrej Plenković podnosio godišnje izvješće o radu Vlade dok je oporba cijelo vrijeme taj govor bučno ometala lupajući po klupama. Govoreći o oporbenom iskazivanju nezadovoljstva, Milanović je istaknuo da su oni, koji ne podržavaju Vladu, izabrali takvu metodu kao pokušaj političke borbe. “Ja se takvim metodama služio nisam dok sam vodio opoziciju. Bio sam vrlo neugodan i zahtjevan protivnik. Iz toga se izrodila velika izborna pobjeda. Protivnike smo pobijedili, maknuli s vlasti, dobili ogromnu većinu, i to bez ovakvih metoda”, rekao je Milanović. Istaknuo je da metode oporbe nisu nelegalne, ali su neobične: “Ja nisam tu da mentoriram bilo koga, da kažem da to valja ili ne valja. Dok nema fizičkog nasilja i poziva na mržnju, posebno u današnje vrijeme, na neki način sve ide. Ali za krajnji rezultat sam snosiš odgovornost”, kazao je, između ostaloga, Milanović.

Možda ste propustili...

UREDNIKOV IZBOR: KNJIŽEVNO PROLJEĆE ZA ČITANJE I RAZMIŠLJANJE...

Stvarnost bez mašte je kao svijet bez ljudi

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana