DONJI MIHOLJAC - Kiše koje su pale posljednjih dana i relativno toplo vrijeme omogućili su da vlaga izlazi iz zemlje, što pogoduje rastu gljiva. Nikad ih nije bilo više, a iskusni gljivar i predsjednik Gljivarskog društva Donji Miholjac Branko Kezerle otkriva gdje ih se najviše može naći.

- Kiše je palo mnogo i vlaga pogoduje rastu i razvoju gljiva, i to livadarkama koje brzo rastu, ali i šumskim gljivama. No ne preporuča se odlazak u branje gljiva odmah poslije kiše zbog kvalitete, ali i deformacije gljiva. Svojim gljivarima često kažem da moraju osluškivati klimu i da ne idu odmah iza kiše po gljive. U pravilu, ja idem peti - šesti dan. Također, mnogi idu duboko u šumu. Međutim, male su šanse da ih se pronađe jer gljive izlaze sa suncem, i to su uglavnom staništa s više svjetlosti. Gljive se mogu naći uz rubne dijelove šuma, uz putove i na livadama - pojasnio nam je Kezerle.

Trenutačno se mogu naći velike martinčice, mrke trubače, panjevčice, bukovače, modrikače, krasnice i medenjače.

- To su najpopularnije vrste jesenskih gljive, koje se mogu naći i na području Donjeg Miholjca. Jako je mnogo mrkih trubača, koje ušuškane u lišću mogu opstati još mjesec dana. No tko nema izoštren vid, teško će ih pronaći. Može se naći i baršunastih panjevčica, i to uz Dravu. Raste grmoliko na stablima topole i vrbe i lako je uočljiva zbog svoje svjetlonarančaste boje. To je jedna od najsigurnih gljiva, posebno za gljivare početnike. Raste od studenoga do ožujka i izrazito je otporna. Panjevčici ne smeta ni mraz ni pola metra snijega - kaže Branko Kezerle.

Osim za jestive, savršeni su uvjeti i za rast nejestivih i otrovnih gljiva. Dobro rastu pečurke, sunčanice, zavodnice, ali i smrtno otrovne zelene pupavke i panterove muhare. S pečurkama se najčešće griješi, kaže Kezerle, jer su jestive jako slične otrovnima.

- Jedan dan sam u miholjačkom parku uočio otrovne pečurke. Drugi dan kada sam šetao bile su odrezane sa stručkom. Onaj tko je to napravio ne znam kako je prošao, a zamijenio ih je sigurno s jestivom pečurkom - kaže Kezerle.

Kao gljivar koji desetljećima istražuje miholjačke šume i livade podijelio je korisne gljivarske savjete.

- Najvažnije su dobre oči, ali najprije treba svladati osnovna znanja i pravila iz literature ili preko stručnih predavanja. Kako potraga ne bi bila uzaludna, valja znati da gljive rastu u šumama, na panjevima ili trulim granama, te livadama. Bolje je poznavati manji broj vrsta gljiva, nego ići u širinu. Ako se ne može odrediti vrsta, bolje je gljivu ne dirati. Beru se gljivarskim nožićem i stavljaju se u pletene košare - objasnio je ovaj iskusni poznavatelj gljiva i vrsni kuhar raznih jela s gljivamqa.

Naime, u sezoni gljiva, Branko višak gljiva suši, melje i radi svoju začinsku mješavinu.

– Gljive sušim na starinski način. Raširim ih u tepsiji i za četiri-pet dana prirodno su suhe. Osim što sušim, neke gljive i kiselim. Žao mi je što u našim nizinskim šumama nema prosenjaka. To je jestiva gljiva koja je karakteristična za Gorski kotar. Nije za termičku obradu, ali ukiseljena je fantastična. No bilo da se termički obrađuju ili koriste u prahu kao začin ili ukiseljene, gljive nam daju priliku da uživamo u omiljenim jelima - zaključuje Branko Kezerle. Snježana Fridl