Istraživanje "Medijske reprezentacije migracija: Diskurzivne konstrukcije migranata, izbjeglica i tražitelja azila u hrvatskim medijima", koje ste proveli s Helenom Popović i Krunom Kardovom, izazvalo je veliku pozornost, napose u znanstvenim krugovima, ali i u javnosti, a dojam je da je to istraživanje itekako aktualno i danas. Što nam sažeto možete o tome reći - pitali smo doc. dr. sc. Dragu Župarić-Iljića s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Nastavljajući se na prethodna istraživanja, ovim smo istraživanjem analizirali dominantne teme medijskog izvještavanja u medijima koji su pratili proces dolaska, prihvata i rane integracije državljana trećih zemalja s odobrenom izbjegličkom zaštitom koji su u Hrvatsku dolazili od 2017. do 2019. preko programa preseljenja. Primarno se izvještavalo kroz optiku sigurnosti (34 % svih medijskih članaka) i politike (30 % članaka). Dok je za trajanja balkanskog koridora, 2015. i 2016., prevladavao humanitarni diskurs, nakon toga, vjerojatno i danas u okviru teme migracija, dominantna je sigurnost, a identificirane su tri podteme u izvještavanju: suzbijanje kriminala, spašavanje migranata i zaštita lokalnog stanovništva. Naša je analiza pokazala da se "problem migranata" uokviruje kao globalni i širi europski problem, koji Hrvatska niti može riješiti, niti je zapravo Hrvatska tomu pridonijela, i oko teme se zapravo stvara osjećaj straha i moralne panike, jer se o migracijama izvještava senzacionalistički, simplificirano i nekritički.

Migrantsku krizu iz 2015. Europa, uključujući i Hrvatsku, pamti po dramatičnim slikama mnoštva izbjeglica koji su bježali iz ratnih zona u Siriji, Afganistanu... No problem migracija prema EU-u traje i danas, zašto...?

- Osam godina nakon događaja iz 2015. ljudi i dalje pokušavaju doći do Europe uglavnom nesigurnim i opasnim putevima. Novi nemiri i krize, rat u Ukrajini i sukob u Palestini generirat će nove raseljene osobe koje trebaju zaštitu. Svijet se bliži broju od 110 milijuna prisilno raseljenih osoba, što je dosad nezabilježeno u novijoj povijesti. Dakako da bi stabilizacija politički trusnih područja, kojima bjesne ratovi, proganjanja, kršenja ljudskih prava, donekle pomogla na stvari, no teško da bi posve zaustavila migracijske impulse iz manje razvijenog dijela svijeta čiji su stanovnici ugroženi jednako ratom, siromaštvom, prenapučenošću i posljedicama promjena u okolišu. Trenutni sustav izbjegličke zaštite, azila, ne može odgovoriti na sve izazove na koje nailaze ljudi u potrazi za sigurnošću, on je danas neadekvatan okvir, tj. ne može zadovoljiti potrebe mnogih. S jedne strane potrebno je ulagati u ekonomski razvoj država podrijetla migranata, ali ne zato da se preveniraju prvotni impulsi, koje ljude potiču na migraciju, nego zato da se smanji jaz u razvijenosti i poveća stabilnost, mir i prosperitet, što bi veći broj ljudi zadržalo u njihovim domovima i domovinama. Za one koji će kao ljudi u pokretu svejedno krenuti, naći se na migracijskom putu potrebno je omogućiti što više sigurnih, urednih i zakonitih načina dolaska do željenih destinacija. No realnost je nešto drugo, jer je humanitarno lice Zapada vrlo selektivno i bira sebi one koje treba i želi, a drugi su uglavnom neželjeni, oni koji bivaju zaustavljeni i vraćeni, koji stradaju na granicama, u Mediteranu, plavoj grobnici. Jača zaštita vanjskih granica danak je koji Europa plaća Turskoj i afričkim vazalima da bi odmaknuli ovaj vrući krumpir od sebe. Tko riješi ovaj "problem", zaslužuje Nobela za mir.

Kad se govori o najvećim sigurnosnim izazovima za Europu danas i u bliskoj budućnosti, osim rata, uglavnom se navode migracije i terorizam. Koliko je realno očekivati da među onima koji ulaze u EU ima i terorista, smije li se takva mogućnost previdjeti, odbaciti...?

- Ne bi se smjelo zanemariti taj aspekt, jer migracije zasigurno jesu i sigurnosno pitanje, ali nisu samo to. I uvijek se to odnosi samo na sigurnost države i granica, a rijetko kad na sagledavanje sigurnosti samih ljudi, što domaćih, koji u nekim područjima žive neposredno u blizini migrantskih ruta kretanja, što migranata, koji s glavom u torbi nastavljaju u potrazi za sigurnim i boljim životom. Podatci MUP-a, ali i EU pokazatelji ne daju dokaze za to da je u populaciji migranata zabilježena veća pojavnost kriminala nego u općoj populaciji. Dapače, čak je i manja, osim u posljednje vrijeme ponekih češćih incidenata s uništavanjem osobne imovine, poput neovlaštenog ulaska u vikendice u kojima prenoće. Realna je opasnost drugdje, tamo gdje postoje dugotrajnije migrantske i dijasporske zajednice čiji se članovi, posebice mladi, druge, treće generacije, nisu uspješno integrirali u društvo, koji su marginalizirani, izolirani, segregirani. Takvi se mogu lakše odati kriminalu, može ih se lakše zadojiti radikalnim idejama, pa i mobilizirati u ekstremističke svrhe. Ideja o migrantima u pokretu kao nekim tempiranim bombama, ćelijama, spavačima u globalnom hibridnom ratu dio je fantazme desnih ekstremista da smo u situaciji opsadnog stanja, da smo u ratu. Crna je to i slijepa vizija budućnosti.

Vaš komentar o privremenim suspenzijama Schengena? Osim sigurnosnog aspekta, koliko je to i političko pitanje? Slušamo i zahtjeve za izlazak vojske na granice...

- Očito je da se, kako se bliže izbori, tema migracija politizira na više fronti, prvo smo imali moralnu paniku oko tolikog broja naših iseljenih sugrađana, sada se uokviruje tema neregularnih migracija kao maltene invazije na hrvatski državni teritorij, probijaju se i glasovi koji upozoravaju na opasnost "od nekontroliranog porasta" broja stranih radnika u Hrvatskoj. Suspenzija Schengena ne bi riješila ništa ni oko jedne od tih tema, dapače, vjerojatno bi stvar postala još kompleksnija i više frustrirajuća za građane.

Militarizacija migracija i vojska na granicama kriva je poruka, nismo u ratu i nismo napadnuti. Policija možda trenutno i ne može adekvatno nadzirati toliku granicu, no ne sumnjam da će EU pronaći načina da utječe na pojačanje kontrole i nadzora, kada procijeni da je za to pogodan politički trenutak. Moguće da će to ići niz dlaku nekim političkim opcijama. A to zazivanje starine, graničara, straža i hajdučije, ta sva naša predziđa i spašavanja Europe - čemu?, a sebe sami ne možemo spasiti od svog jala, lopovluka i ograničenosti. (D.J.)