TvObzor
RAZGOVOR: MAHIR KAPETANOVIĆ - MAHKEY

Jedina želja u mom životu je da budem sretan i da podijelim tu sreću s nekime
Objavljeno 3. studenog, 2023.
Pustio sam život nek se odvije sam od sebe, ja trebam iscijeliti iznutra kako bi se sve to lijepo što osjećam i dogodilo

Uz pomoć producenta Rejhana Okanovića Mahir Kapetanović - Mahkey uspješno je spojio grunge i sevdah, a ta neobična fuzija našla se na njegovu debitantskom albumu. Objavljen za Croatia Records, nosač zvuka pod nazivom “Osobni karton izbjeglice” Mahkeyjeva je životna priča, njegova vlastita borba, od ljubavi do ovisnosti, ogledalo njegovih 30 godina života i početak jednog novog života. Dizajn albuma, čija je koncertna promocija održana u zagrebačkom Saxu, ovitak je izbjegličkog kartona, a pjesme su njegova emotivna ispovijest, njegova žudnja za slobodom, vlastitim domom, toplinom doma i ljudskog zagrljaja.



Za početak, kakav je osjećaj imati vlastiti album prvijenac u rukama?



- Nakon toliko godina napokon ta početna priča može imati nastavak. Kao da držim testament vremena, podsjetnik na svete dane, kada bih kružio po glavi i svijetu, ovo je nešto konkretno. Očisti se čovjek sve te zle krvi koju skuplja tijekom godina, koliko god osjećaji varirali između dobrog i lošeg. Moram priznati da sam jako nabrijan raditi sljedeći, jer materijala ima. Sad sam sebi probio led, otvorile su mi se oči, tko zna što se sve može dogoditi. Nemam djecu u ljudskom obliku, ali ovaj album smatram svojim prvim djetetom.


Kako si došao na ideju da spojiš grunge i sevdah? Zašto ti je producentski izbor bio upravo Rejhan Okanović?



- Spoj se nije dogodio mozgom, već spajanjem svjetova u kojima sam odrastao, kuća rock’n’rolla i harmonike - to je moja kuća. Iako mi je trebalo vremena da shvatim tko sam i što želim, vjerujem da nikada nije kasno, osoba samo treba zatvoriti oči i zamisliti što to za nju znači sreća, što znači osjećaj, dom. Odgovor je lagan, no treba raditi do tog odgovora. Rejhan i ja upoznali smo se radeći kampanju Croatia Full of Life, od tog trenutka smo kliknuli, tada, u ranim dvadesetima, zvao sam ga Reggistotel, jer sam ja mladi Alexandar Makedonski koji će osvojiti ovaj svijet! Mislim da se to nije promijenilo u meni, samo što sam tek sada počeo, sve su to dosad bile pripreme.

Plivati uzvodno



Što kažeš na prve recenzije albuma? Koliku važnost pridaješ mišljenju glazbenih kritičara?



- Volim kritike, pogotovo ako imaju uporište. Iako mi kritičari nisu ciljana publika, volim ja kad se njima nešto svidi upravo zbog toga. Kritičari su dobra vertikala da se vidiš izvan svijeta u kojem živiš, zrcalo stranca koji te promatra. Sad, koliko će to utjecati na sljedeći album, ne znam. Već utječe ispod kože, jer su neke rečene stvari istinite. Razvijam se u smjeru u kojem osjećam da trebam ići. Meni je to legitimno, iako ću ponoviti da mi nisu ciljana publika, ne valja ni kad te svi samo hvale, mene pogotovo.

Kako je prošla koncertna promocija albuma u Saxu?



- Što se mene tiče, ja sam se prepustio valovima, teško da mogu što reći osim onog što su mi rekli kolege iz benda, a Regi je poslije vikao na mene da sam triput bolje otpjevao nego na albumu. Publika koja me podržala nije mogla vjerovati kako dobro sve zvuči, a rekli su mi da su došli s visokim očekivanjima. Jedan od ljudi s kojima sam surađivao, Nikola Knežević, došao mi je poslije i rekao da su mu dlake bile dignute svih 45 minuta svirke. Croatia mi je također rekla slično, tako da bih zaključio da je bilo dobro, vjerujući ljudima. Najviše mi se sviđa komentar da bolje zvučimo live, što je, po meni, smisao glazbe. Ona je živo biće i treba bolje zvučati uživo.

 

 



Što tebi znači live svirka? Možeš li opisati kako se osjećaš dok si na stageu?



- Live svirka je sweetspot koji se nalazi između ugode i boli, live svirka je za mene život. To je definicija živog bića, kada osjetiš sve te ljude, ali na način da ti iscjeljuješ i šalješ njima energiju, a oni se hrane vibracijama. U emocionalnoj službi ljudi, vratiti zajednici i višim silama to što radim. Na stageu sam kao kod svojih kod kuće, od prvog dana. I ja imam tremu i loše dane, da se razumijemo, opet, kad ti je stalo, potrudit ćeš se, uzvodno ćeš plivati, bolestan, unatoč svim preprekama doći ćeš do onog što najviše voliš. Život je jedan. Čini se kao da dramim, ali stanite na sekundu i razmislite - istina je.

Što si naučio o estradi za ovo vrijeme koliko si dio nje? Što te je najviše iznenadilo, a što razočaralo?



- Smatram se izvanbračnim djetetom ove estrade - niti joj pripadam, niti joj ne pripadam. Manje-više ništa me nije iznenadilo, a što me razočaralo, ja to ne gledam na taj način. Ja sam tu da radim glazbu, pišem tekstove, pjevam, dajem ljudima ono nešto što im fali u životu. Da ja njima budem “prijatelj” u nevolji. Estrada je entitet i nije nužno zla, jednostavno putuje kako putuju namjere ljudi koji se žele deklarirati estradno, ili ih deklariraju tako, nekad ne možeš odabrati. Nemam ništa protiv Maje Šuput, neka Aleksandra Prijović proda još sedam dvorana, kakve to veze ima sa mnom? Tko stoji iza toga i što se događa uopće nije bitno. Poručio bih radije ljudima da dolaze na koncerte domaćih bendova, neka izdvoje za ulaznice, jer to nije samo ulog u njihov potencijalno dragi bend nego i ulog za njihovu dušu. Tako raste zajednica, ako želiš da se tebi dragom bendu nešto lijepo dogodi, možeš uveliko utjecat na tu činjenicu, tako ja to gledam. Sada govorim kao Mahir Kapetanović, dečko od 32 godine koji ide po koncertima domaćih bendova. Ne kao Mahkey glazbenik. Btw, bio sam na J. R. Augustu u Petom kupeu i sav sam se ozario, to je ono nešto što je meni falilo u životu.

Autodestruktivni moment



Što si, pak, za to vrijeme naučio o samome sebi? Kako bi u nekoliko rečenica sažeo sve što ti se dogodilo od sudjelovanja na “The Voiceu” do debitantskog albuma?



- Ajme... ajmo deset godina unatrag. Mladi poludjeli roker koji tezgari po motorijadama, klubovima, kafićima i živi život do kraja prijavi se na “The Voice” da zabije zastavicu sebi u životu, učini to, razočara se u vlastiti pogled na sve i padne u autodestruktivni moment koji je trajao gotovo deset godina. U to vrijeme pisao sam jako puno, kao i danas, ali nisam imao ispravan mindset, ulazio sam u toksične rasprave sa samim sobom i svaka takva rasprava udaljila bi me od onog što stvarno jesam. Bilo je lijepih perioda, kada bih baš uživao u smijanju, društvima i tim “izlascima”, koji su zapravo bili moje svirke. Ali kako je vrijeme išlo, a ti nisi sebi konkretan, te vakuum počne tiskati iznutra, došlo je do točke da sam došao na 130 kg zbog alkohola i hrane. U jednom trenutku sam to sasjekao katanom, sam sebi ne vjerujem da sam to učinio. To se dogodilo u ljeto 2022., tada sam mislio da je to najgori period u mom životu, ali nije. Radio sam na tome da ne bude.

 



Koji su ti glazbeni i neglazbeni planovi i želje za doglednu budućnost?



- Glazbeni planovi su takvi da što prije idemo na turneju. To moram srediti u glavi, postavit mindset kako bih zapeo za to, onda će se to i dogoditi. Sljedeće godine snimam novi album, neću sada o tome jer ću reći nešto što će se možda promijeniti, siguran sam da hoće. Neglazbeni planovi nisu toliko postojani jer sam u nekom periodu osobnih katarzi, tako da sam pustio život nek se odvije sam od sebe, ja trebam iscjeliti iznutra kako bi se sve to lijepo što osjećam i dogodilo. Jedina želja u mom životu bila je da budem sretan i da podijelim tu sreću s nekime. Tako je bilo i ostalo.

 
Razgovarao: Danijel MIKLIĆ
Možda ste propustili...

“SVIJET U PLAMENU” NA HTV3

Užas izbijanja rata

“SVETA OBITELJ” STIGLA U KINA DILJEM ZEMLJE

Kad tradicija vlada, tajne cvjetaju

POVIJESNA DRAMA “JEANNE DU BARRY”

Johnny Depp vratio se na velika platna kao Luj XV.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TOMISLAV MIHAC KOVAČIC I PETAR ŠIMČIĆ /OGENJ/

Dobra glazba i iskrena emocija nemaju jezične barijere

2

“MODERNA VREMENA” SRIJEDOM NA HTV1

Novi serijal o povijesti hrvatskog dizajna

3

DRUGA POLUFINALNA EMISIJA “SUPERTALENTA”

Prava bitka zlatnih gumbova