Osijek
EMINA BERBIĆ KOLAR DEKANICA FAKULTETA ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

Naš fakultet ne živi na staroj slavi - umjesto toga nudimo poželjne studijske programe
Objavljeno 19. studenog, 2022.
Moj me nemirni duh tjera da stalno nešto unaprjeđujem, zbog čega vjerujem kako će mi moja dekanska ostavština biti na ponos. Imam hrabrosti za velike iskorake

Obožavala je matematiku i bila je sigurna kako će joj poziv biti vezan uz nju. Na kraju je ipak izabrala studij hrvatskoga jezika i književnosti, što, drži, i nije toliko različito koliko bi se to na prvi pogled nekomu učinilo. Mnogi koji ju poznaju kažu da je disciplinirana radoholičarka, od drugih traži mnogo, ali od sebe najviše.



Nalazimo se rano izjutra u upravnoj zgradi Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u kampusu. Maglovita je subota, profesorica je ostavila iza sebe tjedan pun obveza i stotine kilometara koje je sama odvozila. Objema nam je to trebao biti neradni dan, ali ona je došla na intervjue s novim doktorandima, a ja, eto, na intervju s njom.

Uvijek prva


Prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar nova je dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Na tom je mjestu zamijenila uspješnog prethodnika, prof. dr. sc. Damira Matanovića, koji je postao prorektor. Nakon tri prodekanska mandata (dva puta prodekanica za stručne razvojne poslove, jednom prodekanica za nastavu), 46-godišnja je rođena Brođanka smatrala kako ima puno pravo kandidirati se za dekanicu. Sudeći prema snažnoj potpori koju je dobila (imala je konkurenticu, nap.a.), njezini kolege nisu mislili drukčije.

Udala se za svoju srednjoškolsku ljubav Igora Kolara i imaju dvije kćeri, na koje je oboje ponosno, kao što je njezin otac bio ponosan na nju i pomogao joj, čuvajući svoje unuke dok su bile bebe, kako bi ona mogla ostvariti svoje snove. Starija joj je kći na drugoj godini stomatologije u Rijeci, mlađa je ove godine postala učenicom Isusovačke klasične gimnazije. Ne tako davno ova je složna obitelj svoju brodsku adresu zamijenila osječkom. Emina je to već jednom učinila došavši 90-ih studirati u Osijek. Na tadašnjem je Pedagoškom fakultetu nizala uspjehe, diplomirala je druga u generaciji i odmah upisala magistarski (znanstveni) studij. Prva je magistrirala u generaciji i krenula na doktorski studij. Godine 2008. došla je na tadašnji Učiteljski fakultet i već 2009. doktorirala, ponovno prva u svojoj generaciji. Prije toga radila je u OŠ "Ivan Goran Kovačić" u Slavonskom Brodu, potom u Ekonomsko-birotehničkoj školi i na kraju u Gimnaziji "Matija Mesić", koju je i sama svojedobno pohađala.

- Taj mi je put bio jako dragocjen jer sam prošla cijelu vertikalu osnovna škola - strukovna škola - gimnazija, a radila sam i kao vanjski suradnik na Filozofskom i Učiteljskom fakultetu, tako da sam imala jasan pregled obrazovne situacije u nas. Osim toga, bila sam, između ostalog, i članica Stručne radne skupine za Cjelovitu kurikularnu reformu. Na Fakultetu sam brzo napredovala, pri čemu je moj znanstveni put utemljen na radu. Ne pretjerujem kada kažem da sam istinski radoholičar koji je sve postigao vlastitim radom, stoga i na dekanskoj poziciji želim dati svoj maksimum. Bivši mi je dekan, široko obrazovani intelektualac, kakvih danas nije mnogo, ostavio zdrav Fakultet i ne samo to, nego je i na mene prenio mnoga znanja, vještine, način razmišljanja i promišljanja o problemima, naučio me i kako što konstruktivnije i uspješnije rješavati izazove kojih je na ovoj poziciji uistinu puno i svakodnevni su. Moj me nemirni duh tjera da stalno nešto unaprjeđujem, zbog čega vjerujem kako će mi moja dekanska ostavština također biti na ponos - odlučna je dekanica Berbić Kolar.

Poučavanje u genima


Planova je mnogo, potanko ih je izložila u programu rada kojim se natjecala za dekansku poziciju. Na njegovu početku latinska sentencija Non progredi est regredi. (Ne napredovati znači nazadovati.) koncizno opisuje njezinu životnu i profesionalnu filozofiju. Profesorica, naime, vjeruje kako znanja i iskustava nikada nije previše te da valja iskoristiti svaku prigodu za stjecanje novih, iako ističe kako je njezin najdublji poziv baš onaj profesorski ili učiteljski. U učionici se osjeća najsretnijom, najmirnijom, voli raditi sa studentima, s mladim ljudima koje poučava, ali i od kojih uči. Kaže, učiteljski i poučavateljski duh negdje joj je duboko upisan u genetskom kodu - pradjed, s očeve strane, bio je učitelj, a otac predavač na Vojnom učilištu u Zagrebu.

- Zbog potrebe za učenjem vjerojatno i imam najviše mobilnosti na našem fakultetu! Bila sam aktivna i u Erasmus+ programu i CEEPUS-u, tako da sam, mogu to reći, prošla cijeli svijet. Erasmuse sam propagirala i među svojim kolegama, nenastavnim osobljem i studentima nagovarajući ih da odlaze, ali sam istodobno poticala i dolaske na Fakultet i naše sveučilište. Problem su, kada je riječ o odazivu studenata na Erasmus, mogućnosti, specifičnost našeg programa (metodike i sl.), ali i tradicionalna sredina iz koje studenti dolaze, odnosno strah od strane sredine i putovanja. Meni je pak Erasmus donio i mnogo prijatelja po svijetu, što pripisujem i svom neposrednom nastupu te daru da lako sklapam prijateljstva. S lakoćom prepoznajem kvalitetne ljude i nastojim održati suradnje s njima. Primjerice, kolega iz Turske poslao je na naš fakultet već dvadesetak nastavnika s deset različitih turskih sveučilišta, a naši su se studenti ondje osjećali kao kod kuće - otkriva prof. Berbić Kolar, naglašavajući kako na tim mobilnostima, osim što upoznaješ druge, bolje upoznaješ i sebe. Smatra kako se ne treba plašiti odlazaka u druge zemlje, samo valja stvoriti prepostavke da se čovjek, nakon što stekne nova znanja, vrati u svoju sredinu i unaprijedi ju onim što je donio u svojoj intelektalnoj prtljazi.

Uspjehe sveučilišne sastavnice na čijem je čelu namjerava učiniti vidljivijima. Svakako, kaže, nije riječ o samopromociji, nego o izvješćivanju javnosti o vrijednim postignućima zaposlenika i studenata.

- Ako radiš za instituciju i koristiš se njezinim kapacitetima, onda to trebaš i prikazati, to je transparentnost. To je napredak, prvo institucije, a onda i sveučilišta, regije... Na našem sveučilištu prepoznajem snagu koja će ga podignuti na još višu razinu, to je prirodna veza suradnje starijih struktura, koje krasi iskustvo, i mlađih, koje nosi polet i želja za uspjehom. Rekla bih da se stvara novi elan - ocjenjuje dekanica Berbić Kolar, koja zagovara sinergijsko djelovanje.

Ponosna je na to što su studijski programi koje nudi Fakultet za odgojne i obrzovne znanosti već godinama među najtraženijima na osječkom sveučilištu. Smatra važnim promatrati ne samo postotke popunjenosti kvota nego i podatke o tome koji se maturanti upisuju - jesu li došli strukovnjaci ili gimnazijalci, što donose sa sobom, jesu li to odlični, vrlo dobri ili dobri učenici i sl.

- Mnogi to izbjegavaju objaviti! Neke sveučilišne sastavnice žive na staroj slavi, no mislim da je na snazi novi poredak. Usuđujem se reći kako je Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti možda i u najjačem uzletu, i to zbog novog studijskog programa edukacijske rehabilitacije te zbog apsolutne poželjnosti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nedostatak odgojitelja na područuju cijele Hrvatske otvara tom našem studijskom programu neslućene mogućnosti. Kada je riječ o učiteljima, oni jesu stalno u suficitu, ali to je zapravo posljedica negativnih demografskih kretanja, jer kad nema djece, onda nisu potrebni ni učitelji. S druge strane, ondje gdje učitelja ili odgojitelja nema, primjerice, u dubrovačkom kraju, teško je očekivati da će netko otići trbuhom za kruhom kada se zna koliko iznose najamnine, a kolike su plaće - detektira probleme prof. Berbić Kolar.

Studij logopedije


Na osječki Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, s druge strane, stižu studenti iz cijele Hrvatske, i oni dalje od Zagreba i Hrvati izvan Republike Hrvatske, do čega je dekanici stalo i zbog privatnih razloga, jer je obitelj njezina supruga protjerana iz Vojvodine. Katarina Čeliković i Tomislav Žigmanov njezini su dugogodišnji suradnici, smatra da je sustavna briga o hrvatskoj zajednici izvan domovine važna za njezinu opstojnost.

Kada je riječ o upisnim kvotama, dekanica priznaje da ih smatra nedostatnima. Fakultet na čijem je čelu svoje kvote popuni u ljeto.

- Što onda radimo? Uvijek ih još malo proširimo. No, kako nam se povećavaju grupe, tako nam se poveća i opterećenje, ljudi grcaju u nastavi i zbog toga se teže znanstveno razvijaju. Zahvalna sam našem rektoru Vladi Gubercu, glavnoj tajnici Sveučilišta Zdenki Barišić i cijeloj sveučilišnoj upravi što nam ipak nalaze rješenja i pomažu kako bismo premostili nedostatak kadra u odnosu prema nastavnim opterećenjima zbog novih studijskih programa. Vjerujem da ćemo i dalje imati njihovu jaku podršku u svemu što radimo. Naime, bez novih razvojnih radnih mjesta ne bismo mogli dalje razvijati svoje neupitne potencijale. Samo smo prošle godine napisali čak pet studijskih programa - preddiplomski studij edukacijske rehabilitacije, diplomski studij edukacijske rehabilitacije, preddiplomski studij logopedije, diplomski studij logopedije i specijalistički studij Održivi razvoj i kružno biogospodarstvo (s PTF-om). Sve su to vrhunski studijski programi, usklađeni s potrebama tržišta rada, ali i nasušna su potreba naše sredine. Imamo podršku sveučilišne uprave, no za velike je iskorake uvijek nužna i osobna hrabrost - odlučna je ustrajati dekanica Berbić Kolar.

Ivana Rab Guljaš
OKOSNICA INTERESA - ZAŠTITA MJESNIH GOVORA
- Okosnica je mojih interesa odnos prema tradiciji i običajima, koji se isprepleće s mojim profesionalnim putem, a to je dijalektologija, odnosno zaštita mjesnih govora, pogotovo slavonskog dijalekta, što je obilježilo moju profesionalnu karijeru, koju je od studentskih dana pratila i usmjeravala moja profesorica, mentorica, moja znanstvena majka, prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić (na fotografiji), kojoj dugujem puno toga, a prije svega vjeru u samu sebe i neupitnu podršku u svakom mom koraku još od 1995. pa sve do danas. Glavni je “krivac” za moj odabir studiranja hrvatskoga jezika i književnosti bila moja razrednica u brodskoj Gimnaziji, profesorica hrvatskoga jezika Antonija Viduč, snažna, pametna i pronicava žena koja mi je bila veliki uzor i istinska potpora u teškim ratnim vremenima. Podsjetimo kako je Slavonski Brod u Domovinskom ratu jako trpio i izgubio je najviše djece. I sama sam imala gubitaka, otac i majka bili su branitelji, a, u strahu za njihove živote, uvijek sam nalazila utjehu u književnosti. Iako sam, zbog matematičkog dara, sanjala biti menadžerica, možda u banci, moja me razrednica (uz snažnu podršku moje majke), vođena mojim smislom za jezik i književnost te spisateljskim darom, ipak usmjerila na drugi put. Sad me, eto, život na neki način ipak vratio na menadžersku poziciju - kaže prof. Berbić Kolar.

Možda ste propustili...

ČETVRTO MILENIJSKO NATJECANJE NA EKONOMSKOM FAKULTETU

Kreativna industrija može biti generator zajednice

OBITELJ LINGOVSKAYA

Legice i lega iz Ukrajine

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana