Magazin
KREŠIMIR MACAN PR STRUČNJAK ZA ODNOSE S MEDIJIMA

Bit će razloga za više optimizma
Objavljeno 2. siječnja, 2021.
Pokazali smo da Hrvatska ima veliko srce uvijek kad treba pomoći kao sada kad pomažemo Petrinji i Sisku. Dobro znamo da ćemo zajedno uvijek sve moći popraviti i krenuti dalje

Kakva je bila koronakrizna komunikacija između Vlade i javnosti, između Kriznog stožera i javnosti? Što smo zapamtili, a što željeli zaboraviti... pitali smo Krešimira Macana, PR stručnjaka i komunikologa iz Zagreba:

(NE)ODGOVORNI MEDIJI

- Uglavnom dobra, iako uvijek može bolje, ali s obzirom na to da nam se sve događalo prvi put u ovakvim razmjerima - i koronavirus i potresi - ne trebamo biti previše kritični. Odlično je bilo što smo od prvog dana imali jedno mjesto za informacije - web-stranicu koronavirus.hr, koja je pružila puno informacija građanima i zaustavila puno potencijalnih lažnih vijesti.

Mislim da je od početka trebalo uključiti više struka u sam rad stožera (komunikologe, sociologe, statističare i matematičare npr.), kao pomoć oko provođenja određenih politika jer bi tako lakše poruke dolazile do građana. No i njima je sve ovo bilo novo i učili su u hodu. A kad je promjena ovako tektonska, kad mijenja potpuno način života, ljudi se prilagođavaju različito kao i inače u životu. I znaju reagirati posve oprečno, čak i u istoj obitelji. Jedni su odgovorni, dok drugi landraju i kažu nije to ništa. Vidjeli smo sada u drugom valu da je bolest itekako stvarna i da odnosi previše života svaki dan ako se ne ponašamo odgovorno. A najviše pomažu ove osnovne mjere koje od nas traže samo malo discipline - higijena, distanca, maske u zatvorenom i prozračivanje. Mladi će se uglavnom izvući, ali ako zaraze svoje starije, oni će vjerojatno doživjeti komplikacije. Ako se nastavi ovaj pad slučajeva koji je krenuo prije Božića, to će biti najvažnije i dat će nam tračak optimizma. To je u konačnici najvažnije - kako smo balansirali pandemiju i život, prije svega gospodarstvo, i da nismo potonuli previše.

Zgodno je pogledati o čemu smo raspravljali i što se kasnije događalo. Evo, sjetit ću se cijele halabuke oko procesije na Hvaru, a nije bilo nikakvih posljedica. To je više bilo pitanje radi li se o dosljednoj primjeni pravila ili iznimci. Ali u konačnici ništa od toga nije bilo bitno kad se vidjelo da nije bilo nikakvih posljedica.

Neradne nedjelje su bile, to je jasno, politička odluka, što je poslije potvrdio i Ustavni sud, a i tu su se lomila koplja, ali danas, kad gledate unatrag, opet oko posve nebitnih stvari. Zamislite sada izbore da su morali biti u studenome. Da ne spominjem kolonu u Vukovaru.

S vremenom od neupitnih superheroja članove Stožera se krenulo kritički propitkivati, što je u redu. I oni moraju odgovarati za svoje postupke i nastojati biti dosljedni. Većina građana ih još podržava prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja, što je potvrda da su uglavnom odradili dobar posao jer su građani prije svega fokusirani na to da nam svima bude bolje.

Kakva je bila komunikacija u medijskom smislu?

- Tu je moglo dosta bolje. Pogledajte samo koliko je napora da se puste lažne vijesti, prije svega oko cjepiva. Odmah su išli širiti da je umrla bakica koja je prva dobila cjepivo. Ta količina destruktivne energija jednostavno je nevjerojatna i srećom je većina klasičnih medija (TV, tisak i radio i njihovi portali) takve pojave odlučila ignorirati, pa im ostaju društvene mreže na kojima šire svoje teorije zavjere, iako su i same platforme uočile da se radi o velikom problemu, pa i same zaustavljaju dio lažnih vijest. Dakle, klasični mediji su se ponijeli dosta odgovorno, puštali su uglavnom samo provjerene informacije, no i oni nisu mogli odoljeti da nekad puštaju naslove na koje će se klikati, a iza kojih neće biti toliko korisnih informacija. Mislim da je bilo nepotrebno javno prepucavanje znanstvenika oko pristupa rješavanju krizi, jer jedinstvenog rješenja nema - svaka zemlja traži neki svoj put. I dobro je da su s time stali i to mediji ne bi trebali potencirati, naročito ne promovirati prognoze koje nisu utemeljene na nekakvim modelima ili istraživanjima. Ne samo dojmu pojedinaca.

Koje smo pouke naučili (ili još nismo) tijekom 10 mjeseci koronakrize?

- Da nije lako komunicirati sve što stalno trebate. Ako kažete ljudima da ostanu doma i da je istovremeno poželjna fizička aktivnost, to ih može zbuniti. Morate biti jasni, sažeti i dosljedni u svemu što komunicirate. A to nije uvijek lako jer su odluke kombinacija politike i struke i zato je svaka stručna pomoć stožeru dobrodošla.

Cijepljenje - da ili ne?

- Jasno DA za cijepljenje za sve one koji bolest nisu preboljeli i koji pripadaju u rizične skupine. A mi ostali kada dođemo na red. Na taj način čuvamo starije i one koji se brinu o njima i smanjujemo pritisak i na zdravstveni sustav. Pravo je čudo da smo dobili cjepiva u ovako kratkom roku i to je golem iskorak znanosti koja je uspjela isporučiti provjerena cjepiva ovako brzo.

HRVATSKA SOLIDARNOST
Vaša poruka za 2021. godinu?

- Bit će bolja i zbog primjene cjepiva, a i zbog toga što je dosta ljudi preboljelo bolest, pa bi svi mogli imati koliko-toliko normalno proljeće i ljeto, dakle i samu turističku sezonu. A, vjerujte mi, ljudi će se htjeti doći odmoriti od svega, pa čak i malo pobjeći nekamo gdje će osjećati da su dobili onaj svoj normalni život natrag. To će dosta dignuti optimizam. Živjeti se mora, bez obzira na sve, i život ide dalje, ne pita previše što mi mislimo o tome. Obitelj se pokazala kao veliki oslonac i baza vjerujem svima u koronakrizi i u potresima - moraš ići dalje, pomažeš jedan drugom i odmah bude bolje. Pokazali smo da Hrvatska ima veliko srce uvijek kad treba pomoći kao sada kad pomažemo Petrinji i Sisku. Dobro znamo da ćemo zajedno uvijek sve moći popraviti i krenuti dalje. (D.J.)

DR. SC. ZVONIMIR GALIĆ Izvanredni profesor, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Prioriteti su zdravlje i ekonomija

 

Godina je bila izrazito teška, vjerojatno najteža od rata. Zadesila nas je pandemija COVID-a. Nas u Zagrebu pa onda i Petrinjce pogodili su razorni potresi. Mislim da je kombinacija ta dva događaja bila osobito teška jer smo zbog pandemije bili prisiljeni biti zatvoreni u svoje kuće/stanove, a zbog potresa smo se istovremeno osjećali u njima nesigurno - kaže dr. sc. Zvonimir Galić, izvanredni profesor s Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- Dobre stvari na razini društva su bile, nažalost, rijetke i mogu se svesti na pokoji sportski uspjeh i, meni važnije, dobru novu knjigu ili seriju. Vjerojatno najbolje stvari u ovoj godini proizišle su iz osobnih života i specifične su za svakog od nas. Život nije stao – sklapali su se brakovi, rađala i rasla djeca...

OTPORNOST ZDRAVSTVA

Koje smo pouke naučili (ili još nismo) tijekom 11 mjeseci koronakrize?

- Glavna stvar koju smo naučili je koliko je međupovezan današnji svijet te koliko je krhak i ranjiv naš uobičajeni način života. U nekoliko tjedana zbog bolesti koja je počela na ribljoj tržnici u Wuhanu mi smo u izrazito kratkom roku zaustavili sva putovanja, bili smo prisiljeni izbjegavati socijalne kontakte te raditi i školovati se kod kuće. Istovremeno, cijelo ovo iskustvo podsjetilo nas je koliko smo otporni i prilagodljivi. Vrlo brzo naviknuli smo se na nove okolnosti i nastavili sa životom u "novoj normalnosti".

Ono što mislim da još nismo dobro naučili je razlikovati dobre i loše izvore informacija. Imam dojam da, nažalost, gotovo jednako prostora u informiranju o trenutnoj situaciji dobivaju i izrazito stručni kao i potpune neznalice. U tom smislu su osobito toksične društvene mreže u kojima ta nerazumna manjina ne zasluženo veliku publiku.

Kako smo kao država (nadležne institucije) kontrolirali krizu i kao društvo prilagođavali se novom normalnom?

- Na početku smo se s pandemijom nosili vrlo dobro, ali su tada i izazovi bili jednostavniji jer je temeljni zadatak bio zatvoriti državu, a ljudi su bili ustrašeni, pa onda i savjesni i poslušni. S vremenom su izazovi pandemije počeli "trošiti" i Stožer i građane. Stožer je upadao u nelogičnosti i nedosljednosti koje su djelomično bile i opravdane jer se suočavao s novim i nepoznatim problemom. Istovremeno, građani su postajali sve više umorni, frustrirani zbog nemogućnosti da vode uobičajene živote i bilo im je teško slijediti upute.

Kao i u svim domenama, i suočavanje s pandemijom su karakterizirale za nas tipične improvizacije i šlampavosti i, puno pogubnije, nepotrebno preferiranje politike i njezinih ciljeva pred strukom. Unatoč tome, u usporedbi s drugim državama, naše ukupno suočavanje sa situacijom ipak bih ocijenio solidnim (npr. pogledajte ovotjedni članak The Plague Year u New Yorkeru o nošenju s COVID-om u SAD-u). Naš zdravstveni sustav pokazao se prilično otpornim i to nas treba ispunjavati nekom sigurnošću.

PRESKUPI IZAZOVI

Koja su ključna pitanja za novu 2021. i koji su prioritetni problemi koji će se morati rješavati?

- Prvi izazovi u 2021. bit će vezani uz zdravlje i suočavanje s neposrednim posljedicama potresa u Petrinji i Zagrebu. Pri tome zdravstveni izazovi pandemije bit će dvojaki. Prvi se odnose na brigu o oboljelima od COVID-a i bit će nešto olakšani zbog pojave cjepiva i vraćanja ljepšeg vremena. Drugi zdravstveni izazov trenutačno je u drugom planu, a odnosi se na činjenicu da je značajna proporcija zdravstvenog sustava od početka pandemije "zamrznuta" pa je pitanje koliko je bolesti koje nisu otkrivene na vrijeme (npr. karcinomi) i bolesti s kojima su se ljudi suočavali na neadekvatne načine (npr. dijabetes).

Druga skupina izazova je ekonomska. I pandemija i potres zahtijevali su velika sredstva od ionako ne previše bogate države i prouzročile su velike poremećaje u gospodarskom sustavu. To će sigurno imati značajne učinke na naše džepove pri čemu će najgore biti pogođeni oni koji imaju najmanje i čiji svakodnevni život ovisi o onom što trenutno zarađuju.

Nakon što bar djelomično razriješimo ova dva skupa izazova, ponovno ćemo se vratiti standardnom skupu problema koji se odnose na lošu demografsku situaciju, iseljavanje, neravnomjernu razvijenost regija i raširenu korupciju.

Cijepljenje - da ili ne?

- Da, da i da. Bez obzira na to što mislili o sadašnjem trenutku, ako pogledamo sve relevantne svjetske povijesne statistike, nikad u povijesti nismo živjeli duže, zdravije i uz bolje zadovoljene temeljne potrebe. Do kontinuiranog napretka doveli su nas znanje i racionalnost, a upravo oni će nam, zahvaljujući cjepivu, dati relativno brz izlazak iz pandemije.

Vaša poruka za 2021. godinu?

- Bit će bolja od 2020.! U statistici postoji pojam "regresije k prosjeku". Zbog toga izrazito visoki roditelji nemaju tako visoku djecu, sportaši koji budu vrhunski u jednoj godini, u sljedećoj nešto podbace, a izrazito loše godine - slijede nešto bolje. Razlog za to je činjenica da slučajni faktori ne mogu dugotrajnije svi djelovati u istom smjeru. Niz ljudi primijetio je da scenarij istovremene pandemije i dva razorna potresa nalikuje trećerazrednom filmu katastrofe. Jako malo je vjerojatno da će nam se ovo ponoviti i u 2021., pa nam može biti samo bolje. (D.J.)

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

SVJETSKO PRIZNANJE ZA LIVIU PULJAK I HRVATSKU ZNANOST

Često ne mogu spavati od novih ideja koje mi padnu na pamet

2

VELEPOSLANIKOV IZBOR

Jučer za danas

3

NATO - SIGURNOST U NESIGURNOM SVIJETU

Prilagodba za novo desetljeće