Magazin
DOBA ČUDA: STONEHENGE - NOVA OTKRIĆA

Istina zapisana u kamenju
Objavljeno 29. kolovoza, 2020.

​Uzduž i poprijeko kugle zemaljske bezbroj je ostataka davno minulih vremena, daleke prošlosti koja se i danas doima misterioznom i teško objašnjivom, unatoč ovodobnoj naprednoj tehnici i tehnologiji, znanosti i globalnom znanju o svemu i svačemu, pa i o arheološkim ostatcima na različitim meridijanima i paralelama diljem našeg planeta.

U tom zemljovidu čuda i čudesa najistaknutije mjesto zauzimaju, dakako, egipatske piramide, ali i piramide u Južnoj i Srednjoj Americi, građevine Inka, Maja i Asteka, kao i brojni megaliti rasprostranjeni u Britaniji i kontinentalnoj Europi uključujući i neke u Bosni, Srbiji i Makedoniji. U tom misterioznom megalitskom mnoštvu britanski Stonehenge i dalje je najpoznatiji i najintrigantniji primjer pradavne prošlosti britanskog otoka, nikad do kraja razjašnjen, uz mnogo svakojakih teza o podrijetlu i namjeni tog megalitskog kamenog "biljega" u inače pitomom okruženju engleskog okruga Wiltshire. No, ako je vjerovati nedavnoj ekskluzivoj vijesti iz Londona, čini se kako su znanstvenici ipak riješili bar jednu tajnu Stonehengea pronašavši mjesto na kojemu je nastala većina megalita koji čine taj popularni spomenik u Wiltshireu zahvaljujući uzorku jezgre kamena koji se desetljećima čuvao u SAD-u. Geokemijsko istraživanje upućuje da 50 od 52 gomena svijetložuta kamena bloka, poznata kao sarseni, potječe iz 25 kilometara udaljenog nalazišta West Woods na rubu područja Wiltshire Marlborough Downs, rekli su istraživači u srijedu.

TAJNA KAMENJA
Sarseni su podignuti u Stonehengeu oko 2500. godine prije Krista. Najveći je visok 9,1 metar, a najteži ima 30 tona. "Sarseni čine kultni unutrašnji krug i središnju megalitsku strukturu (dva vertikalna kamena koji podržavaju horizontalni kamen) potkove u Stonehengeu. Golemi su", rekao je geomorfolog sveučilišta Brighton David Nash, koji je vodio istraživanje objavljeno u publikaciji Science Advances, te dodao: "Kako su prebačeni na ovu lokaciju, predmet je nagađanja. S obzirom na veličinu kamenja, ili su vučeni ili preneseni na kotačima do Stonehengea. Ne znamo točnu rutu, ali sada bar imamo polazišnu i završnu točku", zaključio je David Nash

Trag manjeg kamenja iz Stonehengea odveo je do Pembrokenshirea u Walesu 250 kilometara dalje, no nije se uspijevalo identificirati podrijetlo sarsena. Ključne informacije pružio je uzorak sarsena, izdvojen tijekom konzervatorskih radova kasnih 50-ih kad su se umetali metalni potpornji kako bi se stabilizirali napukli megaliti. Uzorak jezgre je kao suvenir poklonjen muškarcu po imenu Robert Phillips koji je radio za tvrtku koja je bila uključena u konzervatorske radove te je bio na lokalitetu tijekom bušenja. Philips je uzorak uzeo sa sobom kad je emigrirao u SAD 1977. godine, živeći otad u New Yorku, Illinoisu, Kaliforniji i naposljetku na Floridi, rekao je Nash. Philips je 2018. odlučio vratiti uzorak u Britaniju radi istraživanja. Umro je ove godine.

Istraživači su analizirali fragmente uzorka kako bi utvrdili geokemijski otisak sarsena iz kojeg je uzorak izdvojen. Otisak se poklapao s kamenom koji se i dalje nalazi u West Woodsu i sa svima osim s dva sarsena iz Stonehengea. "Nadam se da će zbog onog što smo doznali ljudi razumjeti više o golemom pothvatu izgradnje Stonehengea", istaknuo je Nash.

Bilo kako god, Stonehenge će, bez obzira na ova najnovija otkrića i saznanja, ostati jedna od niti vodilja u bespuća različitih teorija urota. A takvih je doista golem broj unatrag pola stoljeća. Kako je krajem prošle godine pisao ugledni Interesting Engineering, problem je u tome što možemo samo nagađati zašto su ga ti davni stanovnici britanskog otoka uopće izgradili. Teorije se kreću od toga da je Stonehenge bio golemi nebeski kalendar do toga da je bio drevni druidski hram, pa čak i da je ostavština NLO-a, dakle izvanzemaljskog podrijetla. Međutim, najzanimljivije objašnjenje proizlazi iz niza novijih iskapanja. Među ostalim, na terenu koji pokriva Stonehenge pronađene su i velike količine ljudskih kostiju, a na većini njih pronađeni su znakovi kremiranja. To upućuje da je to mjesto možda bilo vrlo sofisticirano obredno groblje. Čini se da i druga otkrića podupiru tu teoriju.

"Arheolozi su 2010. godine otkrili drugi kameni krug smješten samo kilometar dalje od poznate znamenitosti. Nazvan Bluestonehenge zbog 25 velških plavih kamena, ovaj sekundarni spomenik daje više dokaza da je Stonehenge možda bio golemi memorijalni kompleks u kojemu su ljudi visoka statusa sudjelovali u složenim obredima i ceremonijama u čast mrtvih. Ipak, kako nema pisanih zapisa, ta teorija - poput svih ostalih teorija o svrsi Stonehengea - može samo ostati predmet nagađanja", piše History Channel.

POGANSKI KULT
Iako je nemoguće odrediti točan datum, prvi spomenik na mjestu koje će postati Stonehenge izgrađen je oko 3000. godine prije Krista. Sastojao se od velike kružne ograde za zemljane radove, a čini se da je izgrađen ručno, s pomoću jednostavnih alata od jelenjih rogova. Iskopana kreda bila je nagomilana kako bi se napravili unutarnji i vanjski nasipi ograde. U jarku između tih nasipa u nekom je trenutku postavljeno 56 kamenih ili drvenih stupova. Arheološka istraživanja upućuju na činjenicu da se nalazište koristilo za kremaciju bar nekoliko stotina godina.

Nalazište je oko 2500. godine prije Krista prošlo masovnu obnovu. Golemo sarsen kamenje i velik broj manjeg plavog kamena postavljeni su unutar ograde tijekom tih radova. S obzirom na opseg i veličinu projekta, za to je vjerojatno bilo potrebno nekoliko stotina dobro organiziranih i predanih pojedinaca. Veće i teže sarsen kamenje izrađeno je od vrste pješčenjaka koji se prirodno javlja u južnoj Engleskoj. Općenito, vjeruje se da su uzimani iz Marlborough Downsa, što potvrđuju i dokazi koje smo spomenuli u uvodu teksta, koji se nalazi oko 32 kilometra od Stonehengea. Tu i danas leži velika količina kamenja razbacanog po krajoliku. Kamenje koje se nalazi u Stonehengeu teži otprilike 25 tona po komadu. Glavno kamenje raspoređeno je u grubom obliku potkove, gdje je luk okrenut k jugozapadu. Ostalo sarsen kamenje također je raspoređeno ukrug oko glavne kamene građevine. Najveći kamen, Heel Stone, nalazi se sjeveroistočno, ali uz glavno nalazište, i golem je u usporedbi s drugim kamenjem, a teži 30 tona. No tzv. plavo kamenje ima potpuno drukčije podrijetlo. Njegova geologija utvrđuje da je poteklo negdje iz brda Preseli, koje se nalazi u jugozapadnom Walesu. Iako zapravo nisu očigledno plave boje, mogu imati plavkastu nijansu tek kada se razbiju ili smoče. Plavo kamenje Stonehengea teži između dvije i pet tona svako...

Sve u svemu, kakvo god to kamenje bilo i kakva im je god namjena bila, Stonehenge vjerojatno nikad do kraja neće biti u cijelosti objašnjen i protumačen, na radost teoretičara urota. To, naravno, ne priječi da Stonehenge pohode brojni turisti, ponajviše za vrijeme kultne poganske proslave ljetnog solsticija. Ove se, pak, koronske godine, kad se cijeli svijet zbog pandemije preselio na internet, čak i proslava ljetnog solsticija u drevnom Stonehengeu odvijala online.

Priredio: Darko JERKOVIĆ
Original je iz Walesa
Prema jednoj od šašavijih teorija, o kojoj smo čitali prije pet godina, koju zagovara profesor Mike Parker Pearson s University College u Londonu, Stonehenge originalno nije izgrađen u Engleskoj gdje se trenutno i nalazi, nego je tamo dovučen iz Walesa - i to 500 godina nakon što je tamo bio postavljen. “Vrlo je vjerojatno da je slavno kamenje raskomadano i dovučeno u engleski Wiltshire. Stonehenge je zapravo second-hand spomenik, u to sam prilično siguran. Jako rijetko naiđemo na nešto revolucionarno, ali ovo je definitivno takav slučaj”, izjavio je Parker Pearson za Guardian. Naime, oblici rupa koje su urezane u kamenje pokraj Preseli Hillsa u velškom Pembrokeshireu podudaraju se s oblikom kamenja slavnog spomenika. Upravo je to arheologe na čelu s profesorom Parkerom Pearsonom dovelo do kontroverznog zaključka.
Možda ste propustili...