Sport
DOBITNIK UZOR-TROFEJA “MATIJA LJUBEK”

Muha je bio i ostao pravi sinonim osječke odbojke
Objavljeno 6. veljače, 2020.
Prvi sport bio mu je nogomet, ali Čiča se brzo prebacio u odbojku i ostao u njoj do danas

Oduvijek se, a u današnje vrijeme pogotovo, riječ legenda (pre)lako koristi kao dodatak svemu, svačemu i svakome. No ima onih kojima taj status itekako pristaje, a osobe koje ga u svom okruženju nose ni same možda nisu svjesne svoje uloge i veličine u onome što rade i predstavljaju.

Skromnost je takvima vrlina, a u tu skupinu svakako spada i posljednji dobitnik nagrade Uzor-trofej "Matija Ljubek", koja se dodjeljuje u tradicionalnoj akciji Sportaš 2019., koju zajedinički organiziraju Zajednica športskih udruga grada Osijeka, Športska zajednica Osječko-baranjske županije te naš list, koji je zadužen upravo za dodjelu tog vrijednog trofeja, koji je zapravoi neka vrsta nagrade za životno djelo. A kada se zna da je posljednji laureat Alojz Muha (rođen 1. siječnja 1943. u Đurđenovcu), svima je kristalno jasno da je Čiča, kako ga popularno još nazivaju, nagrađen za ono što je dao odbojkaškom sportu.

A tu je dao cijelog sebe, tu dvojbi nema. Odbojka i Muha, neraskidiva je to veza od davnih dana.

Od beka do tehničara
- Prvi doticaj s odbojkom dogodio se 1958. (u grad na Dravi stigao je godinu dana prije), na treningu nas je okupio Franjo Vidaković - Puba. Bio sam prvi razred Gimnazije, još sam paralelno igrao nogomet u Proleteru. Tu sam ostao do isteka juniorskog staža, kod Frane Rupnika odradio sam i tri utakmice u "Plavom timu", nakon čega je nogomet prostao prošlost - prisjeća se Muha, koji se ubrzo od brzonogog nogometnog desnog beka trajno prometnuo u vrsnog odbojkaškog tehničara. Matični klub bio je Elektra, a od 1966. i dalje sve je bilo vezano uz ime - OK Željezničar.

- Treniralo se i igralo u Parku kulture, a 1963. dolazi prvo do fuzije triju klubova, Elektra, Metalac i OKO postali su Slavonija, koja je poslije preimenovana u Željezničar. U današnjem Perivoju bila su tri terena, svaki je imao svoj, a nakon što godinu dana prije Metalac nije uspio u kvalifikacijama Prvu ligu, dogovorena je fuzija. To je urodilo plodom, jer smo godinu dana poslije u Sarajevu kao prvaci Hrvatske izborili plasman u elitni jugoslavenski razred. U toj generaciji bili su Bakarac, Uremović, Srđak, Ponudić, Grgić, Menges, Vrbanjac, Bojić, Bošnjak (propustio kvalifikacije jer je zakasnio na vlak), a vodio nas je trener Isajlović. Postali smo stabilan prvoligaš, a najveći klupski uspjeh ostvaren je 1972., kada smo postali viceprvaci Jugoslavije, jedan set dijelio nas je od naslova koji je osvojio Banat. Ta se generacija potom polako osula, Željo je sljedeće sezone ispao iz lige, bez osvojenog boda, a potom smo se ponovo vratili i ispadali još tako dvije godine zaredom. Ubrzo potom završila je i moja igračka karijera - rezimira Muha, koji je i prije kraja karijere, 1976., imao i ulogu igrača-trenera, stoga je bio spreman sjesti na klupu, voditi seniore, ali i trenirati juniore. Osim klupskih obveza imao je i reprezentativne izlete, 1980. vodio je tako juniorsku reprezentaciju Jugoslavije na Balkanskom prvenstvu u Bukureštu. No još početkom 70-tih funkcija je počelo biti sve više.

Prebogata karijera
- Još u vrijeme aktivnog igranja počeo sam obnašati funkciju tajnika u Željezničaru, gdje sam postao profesionalc 1971. U bivšoj državi bio sam predsjednik Natjecateljske komisije, sudac na utakmicama Druge lige, poslije i kontrolor. To sam obnašao i u Hrvatskoj ligi, bio sam i tajnik Odbojkaškog saveza Osječko-baranjske županije te predsjednik Udruženja klubova Prve hrvatske lige. Kao trener seniore sam vodio od 1972. do 1976., a od 1976. do 1984. bio sam zadužen za juniore. Puno smo pozornosti posvećivali radu s mladima, a kad smo dobili adekvatne uvjete, s ulaskom u dvoranu Zrinjevac, od 1974. mogli smo stvarati kvalitetnu domaću bazu - kaže Muha. Ta baza se pokazala kvalitetnom i u prvim godinama hrvatske samostalnosti. Željezničar je bio drugi klub u državi, ali se u drugoj polovini 90-ih gotovo ugasio. Jasno da je to i jednom od osnivača teško palo.

- Kako ne, pa u tim prvim sezonama bili smo drugi, odmah uz bok Mladosti. Potom je stigla konkurencija u gradu, u Metalcu su završili i neki naši najbolji igrači. Izgubili smo primat u Osijeku, sponzor nam je smanjio dotacije, osipanje kadra i gubitak financijske potpore doveo je gotovo do gašenja. No Željo i dalje živi, ali to je daleko do nekadašnjeg sjaja - sa sjetom će Muha, koji se zaista ima za čime osvrnuti. Veliku podršku imao je u svojim suradnicima svih aktivnih odbojkaških godina, koje su bile intenzivne sve do umirovljenja (prije deset godina). Njegova strasti i ljubav prema odbojci imala je razumijevanja u obitelji. Supruga Mira, kći Vanda i sin Bruno, koji je nastavio tradiciju (bivši igrač, danas priznati međunaordni sudac) bili su i ostali velika podrška.

Nino Benčina
IMA I PEČAT GRADA OSIJEKA
Muha je nagrađen na svečanosti Sportaš 2019 na daskama osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, ali nije mu to prva nagrada.

- Nije mi ovo prvo priznanje, dobio sam još 2006. pečat Grada Osijeka, a godinu dana poslije i nagradu Osječko-baranjske županije za životno dijelo u području tjelesne kuluture i sporta. Trofej “Matija Ljubek” veliko je priznanje, ugodno sam iznenađen, ali i počašćen što sam ga dobio. Akcija Sportaš ima dugu tradiciju, sjajno je dostignuće naći i svoje ime na listi laureata - na kraju će Alojz Muha. Odbojkaška legenda grada na Dravi.
Možda ste propustili...

DERBI DVOBOJI 9. KOLA ODBOJKAŠKE SUPERLIGE U GRADSKOM VRTU I NA SAVI

Osijek i Vukovarke za slavonski primat, "mursaši" kod prvaka

PORAZ RUKOMETAŠICA HRVATSKE U 3. KOLU SVJETSKOG PRVENSTVA

Koronavirus i Japanke odnijeli izglede za četvrtfinalom

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

NASTAVLJA SE MRTVA UTRKA ZA VRH LJESTVICE

Derbi bez pobjednika: Borbena partija šaha na Rujevici završila - remijem

2

BIJELO-PLAVI NA UVIJEK TEŠKOM GOSTOVANJU NA RUJEVICI

Bjelica pozvao Vidu:
Domagoju, znaš da si kod nas u Osijeku uvijek dobrodošao

3

NK MURSA IZ OSIJEKA OBILJEŽIO 50 GODINA POSTOJANJA

Kiko prije 50 godina okupio društvo u Vili Herman i nastala je Mursa