Prorok Ezekiel piše svojim sunarodnjacima Židovima koji su kao prognanici živjeli u Babilonu s dubokom čežnjom za svojom domovinom. Slikovito govori kako će Bog odlomiti mladu grančicu sa stabla cedra i zasaditi je u Jeruzalemu. Iz te će grančice onda uzrasti veliko granato stablo. Tom slikom Bog po proroku naviješta skori povratak naroda iz progonstva. I onda zaključuje: "I sve će poljsko drveće znati da sam ja Gospodin koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi."

Zbilja, što znači biti velik, što znači biti malen? "Bog se oholima protivi, a poniznima daruje svoju milost", stoji u Jakovljevoj poslanici. David je bio najmlađi od svoje braće – i on je postao kralj. Nazaret je bio nepoznat grad u prezrenoj Galileji. I upravo je tamo Isus odrastao. O Isusu su s prijezirom govorili da je tek "drvodjeljin sin". Pavao, progonitelj, postaje apostolom naroda. A naši sveci? Sveti Leopold je bio niska rasta, on kao Hrvat u samostanu u Padovi baš nije bio posebno uvažavan. Nadalje, smatralo se u njegovo vrijeme da je Stepinac kraj toliko poznatih i učenih profesora gotovo "nesretnim slučajem" postao zagrebačkim nadbiskupom. Prisjetimo se. Njegov "protukandidat", sjajan i priznat profesor, poslije se posve stavio u službu nove komunističke vlasti...

Zato Pavao i može reći: "Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom." Važno je zato dobro sagledati na čijoj sam strani. Na strani onoga što danas jest, a sutra ne postoji? Ako je nešto čestito i plemenito, pa bilo u očima ljudi nevažno, zapravo je veliko. To je ono što ostaje. U tome smislu Isus nedvosmisleno govori: "Što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom."

Važno je ustrajavati u dobru. Ako to drugi vide i priznaju, bit će mi drago. Međutim, ako to budu proglašavali ludošću, ako zbog toga u očima takvih ljudi budem i malen i nevažan, neće me to omesti. Za prave vrijednosti uvijek se isplati zauzimati. Zato se i ne brinem. Jer, čuli smo, veli Bog po proroku: "(Ja) visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem." Vjerujem da ta riječ vrijedi. I danas.