Isusovačka crkva sv. Mihovila ima složenu povijest
Datum objave: 21. prosinca, 2020.
Reprezentativna isusovačka samostanska crkva sv. Mihovila, danas župna crkva
osječke Tvrđe, ima vrlo složen povijesni razvoj. Prema povijesnim
interpretacijama isusovci su se, od osmanske vlasti u netom oslobođenom Osijeku
prvi organizirali i za svoje pastoralne potrebe zauzeli najveću i najljepšu
osječku džamiju. Od oslobođenja grada 1687., pa sve do 1725., crkveni su se
obredi odvijali u preuređenoj Kasim-pašinoj džamiji, nakon čega je počela
gradnja nove barokne crkve. U vremenskom rasponu od pet godina, od 1725. do
1730., završena je gradnja zapadnog dijela crkve, poligonalno svetište. Gradnja
se prema revidiranim nacrtima nastavlja 1733., kada se prigrađuju bočne kapele,
a već je sljedeće godine crkva nadsvedena i sagrađen joj je kor. Gradnja
crkvenih tornjeva, u ravnini crkvenoga broda, počela je 1741., a današnji se
tornjevi grade u vremenu od 1765. do 1788. godine.
Crkva
pripada tipu jednobrodnih uzdužnih sakralnih građevina s bočnim kapelama. Unutar
crkve su, osim monumentalnog glavnog oltara, podignuta četiri velika oltara u
bočnim kapelama te dva pomoćna oltara na prilazima apsidi svetišta. S lijeve se
strane, u smjeru kazaljke na satu, nižu: oltar sv. Otilije iz 1768., oltar sv.
Križa, oltarić sv. Terezije Avilske, glavni oltar sv. Mihovila arkanđela,
oltarić Blažene Djevice Pomoćnice, oltar Blažene Djevice Marije te oltar sv.
Ivana Nepomuka iz 1764. Crkvu krasi prekrasna barokna propovjedaonica s drvenim
pozlaćenim reljefima anđela, lava, orla i vola, alegorijama četvorice
evanđelista Mateja, Marka, Ivana i Luke. Na koru se nalaze velike kasno
klasicističke, ampir, orgulje stilski odgovarajuće vremenu kada su
nastale.Raskošan zidani glavni oltar s velikom oltarnom slikom arhitektonski je
monumentaliziran stupovima i gređem te dinamiziran skulpturama četvorice svetaca
- sv. Petra, sv. Pavla, sv. Ignacija Loyole i sv. Franje Xaverskog. Oltarna
pala, izvedena tehnikom ulja na platnu, prikazuje svetog Mihovila u bici za
oslobođenje Osijeka od osmanske vlasti, postavljena je na svoje mjesto 1770.
godine, a djelo je češkog akademskog slikara Franza Xavera Wagenschöna. Isti je
slikar autor i oltarne pale svetog Ivana Nepomuka na istoimenom oltaru u ovoj
crkvi. Iz baroknog su razdoblja sačuvane izvorne kovane željezne brave, kvake i
okovi vratnica svih troja vrata na glavnom pročelju crkve. Nažalost, izvorne
barokne propovjedaonice i izvorne barokne crkvene klupe ove crkve više nisu
sačuvane.Crkva je izvorno pripadala isusovačkom katoličkom crkvenom redu
utemeljenom 1540. godine, a ukinutom 1773. godine. U crkvenoj riznici čuvaju se
vrlo vrijedni primjerci sakralnog posuđa, pribora te misnog ruha. Unutrašnjost
crkve nekoć su resile i mnogobrojne crkvene zastave, kao i zastave mnogobrojnih
osječkih cehova, koje su se koristile prilikom svečanosti vezane uz svece
zaštitnike pojedinih cehova. Pod crkve popločan je izvornim kvadratnim kamenim
pločama koje crkvi daju neponovljiv štih davnih vremena.
KRIPTA NA METI PLJAČKAŠA
Ispod gotovo cijele površine crkve sv. Mihovila nalazi se kripta. Ovaj
crkveni podrumski prostor sastoji se od nekoliko međusobno povezanih prostorija,
od kojih se jednoj, onoj ispod glavnog oltara, prilazi preko nekoliko stuba.
Ulaz u kriptu nalazi se s južne strane crkve, a zatvoren je širokom željeznom
vratnicom. U brojnim grobnim nišama nekoć su se pokapali svećenici, članovi
osječkih i slavonskih plemićkih obitelji, članovi bogatog osječkog građanstva i
visoki vojni časnici. Nažalost, posmrtni su ostaci znamenitih Osječana nestali
gotovo netragom, prvotno zbog novih ukopa, a kasnije zbog neadekvatnog čuvanja
prostora. S vremenom je kripta postala predmetom pljačke onih kojima, željnih
zlatnog prstena ili naušnica, nije bilo sveto ni nečije mrtvo tijelo, ni njihovo
posljednje počivalište.