Datum objave: 10. veljače, 2020.
Jednokatna ranohistoricistička kuća osječkog trgovca Leopolda Hillera
sagrađena je 1867. godine u novonastalom uličnom nizu u Županijskoj ulici.
Projekt kuće potpisao je osječki graditelj Alois Flambach, koji je sagradio
gotovo sve kuće u ovom skladnom, stilski ujednačenom, uličnom nizu.
Leopold Hiller u novosagrađenoj kući nije dugo uživao, nego ju je tri godine
nakon gradnje, 1870., prodao trgovcu Miskolczyju, koji je prodao svu svoju
imovinu u Mohaču i preselio se u Osijek. Njegova unuka Vilma Vukelić, rođena
Miskolczy, u svojim je memoarima sačuvala dragocjeno sjećanje na Osijek krajem
19. i početkom 20. stoljeća. U prijevodu dr. sc. Vlade Obada njezini memoari
postali su dostupni široj javnosti, iako ih je autorica pisala za svoje unuke,
kako bi se sačuvala uspomena na život obitelji i grada u prošlosti. Zahvaljujući
ovim sjećanjima poznati su nam detaljni vjerni opisi izgleda unutrašnjosti ove
kuće koju Vilma Vukelić opisuje kao izrazito solidnu, udobnu i raskošnu sa
stubama od skupocjenog šikloškog mramora u unutrašnjosti, pozlaćenim štukaturama
i slikama romantičarskih krajolika u prostranim, četiri i pol metra visokim
sobama te baroknim kaljevim pećima poput onih u dvorcu grofova Pejačević u
Retfali. U donjem su dijelu kuće prema ulici bili smješteni dućani za trgovanje
na veliko i na malo koji su bili dupkom puni robe, a nadalje su se u dvorištu
protezali gospodarski objekti u sklopu kojih su bile i staje.Na prvom se katu
nalazio sedmerosobni stan koji je prema opisu Vilme Vukelić bio opremljen ovako:
“Nabavljeno je skupocjeno pokućstvo koje je odgovaralo stilu otmjenoga gradskog
stana. Salon je bio dug dvanaest metara i njegov glavni ukras činio je
reprezentativni mramorni kamin s mjedenom rešetkom i isto takvom potplatom.
Zrcala u širokim zlatnim okvirima sezala su sve do stropa, konzole su bile od
trešnjeva drva i s lijepim intarzijama, salonska garnitura u kasnom empire-stilu
sa stolcima visokih, brokatom presvučenih naslona i ovalnim stolovima. Sa stropa
je visio pozlaćeni višekraki luster s nebrojenim staklenim prizmama, kako je to
već odgovaralo tadašnjoj modi.” Susjedi Miskolczyjevih bili su s jedne strane
vlasnici osječke tvornice žigica Maria i Emerich von Reisner, a s druge strane
trgovac Heinrich Fuller. U unutrašnjosti kuće, unatoč brojnim pregradnjama, do
danas je ostao sačuvan čitav niz detalja od štukatura do mramornog stubišta i
ograde, kao što je na pročelju ostao sačuvan znatan dio štukodekoracija, konzola
i reljefa koji stilski kuću definiraju kao rani historicizam.Najveća mijena
dogodila se u prizemlju kuće, koja i danas ima izvornu trgovačku namjenu, no
oblikovanje izloga promijenilo se u više navrata, svaki put u duhu vremena u
kojem je promjena izvedena. Izvorni izgled kuće Hiller, kao i mijene nastale u
kasnijim razdobljima, vidljiv je na mnogim razglednicama Županijske ulice koja
je, zbog svog sklada i položaja u najstrožem središtu grada, nasuprot palači
Županije i gornjogradske župne crkve, bila jedan od najznačajnijih simbola grada
Osijeka u prošlosti.
DJETINJSTVO I MLADOST U OSIJEKU
Vilma Vukelić, rođ. Miskolczy rođena je u
Osijeku 8. veljače 1880. godine, a umrla je 1956. godine u Zagrebu. Djetinjstvo
i mladost provela je u Osijeku, a zatim se školovala u Beču, nakon čega se
vratila u Osijek, gdje je upoznala svoga budućeg supruga Milivoja plemenitog
Vukelića s kojim je imala četvero djece, dva sina i dvije kćeri. Sinovi su
poginuli, jedan početkom, a drugi krajem Drugog svjetskog rata, a kćeri su se
udale. Potomci Vilme Vukelić danas žive na četiri kontinenta, u Europi,
Australiji, Aziji i Americi. U subotu je, na Vilmin 140. rođendan u Austrijskoj
čitaonici Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku, prof. dr. Obad priredio
rođendansko prisjećanje na ovu donedavno nepoznatu, ali vrlo zanimljivu hrvatsku
spisateljicu koja je pisala na njemačkom jeziku.