Perica Novosel je od 2022. godine predsjednik Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica. Tu ju ulogu preuzeo od pokojnog višeg kustosa Etnografskoga muzeja, Josipa Barleka, koji je postavio udrugu na noge i bio njezin doživotni predsjednik. U prvome mandatu Novosel je, kao novi predsjednik, 2022. postavio osam izložbi u Hrvatskoj, nakon stanke koju je Udruga imala zbog pandemije i zagrebačkoga potresa. Ove, 2023. godine za postav svjetske izložbe treći su put izabrane njegove jaslice, rad pod nazivom “Kalež vječnoga života”.

Kako ste došli na ideju baviti se izradom jaslica?

- Sve je počelo davne 1992., kada sam krenuo u osnovnu školu, bio sam jedan od rijetkih koji je krenuo na vjeronauk u osnovnoj školi. Vjeronauk nam je tada držao naš župni svećenik, pokojni Stjepan Drukčević. Te davne, 1992. godine u dnevnim novinama izišao je prilog o izradi jaslica od kartona, koje mi je otac kupio i skupa smo ih složili. Budući da smo ukrase držali na tavanu, nažalost, miš je pojeo jaslice ususret Božiću 1993. Naravno, kako sam imao samo osam godina, primio me jad i plač. Kako smo imali tetu u Njemačkoj, koja je slučajno zvala i čula plač, obećala mi je poslati jaslice iz Njemačke. Jaslice su stigle avionom nekoliko dana prije Božića 1993. Tako od 1994. dograđujem jaslice koje su stigle od tete iz Njemačke i sve to negdje do 2001., kad sam počeo raditi velike jaslice, od jednog i pol metra kvadratnog. Kroz godine rodila se ljubav za izradu jaslica i tak sve do 2017., kad me kontaktirala jedna radijska emisija, te smo pričali o izradi jaslica uoči Božića. Iste, 2017. godine prvi put izlažem jedan rad u Udruzi Ivana Perkovca iz Šenkovca. Kako su bili i mediji, već 2018. na nekoliko mjesta izlažem jaslice. Svake se iduće godine priča širila i rastao je broj izložbi, kao i eksponata.

Već dugo se bavite očuvanjem kulturne baštine. Budući da ste profesionalno u posve drugoj sferi djelovanja, odakle ljubav prema tradiciji?

- Ljubav se rodila 1992. na satu vjeronauka zahvaljujući pričama i videozapisima koje nam je naš župnik puštao na satu. Ljubav se javila, zadržala i ostala sve do današnjega dana, boraveći u prirodi nalazim razne ideje za izradu jaslica. S druge strane, izrada božićnih jaslica/Betlehema nalazi se na listi nematerijalne kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. S godinama se, samom izradom, javila ljubav prema kulturnoj baštini našeg kraja. Godinama sam samostalno radio u sjeni i tišini doma svoga, te jednostavno izišao u javnost s pričom o jaslicama koje izrađujem. Po struci bacc. oec smjera menadžmenta u kulturi i turizmu, s jedne strane studirao sam dosta blisko područje onome čime se bavim u slobodno vrijeme.

Kako biste opisali svoj stil izrade jaslica, odnosno radi li se o klasičnoj izradi ili ipak dodajete neki svoj prepoznatljivi “štih”?

- Kako znam reći: svake jaslice su jedinstvene, unikatne i drukčije, mislim da to kako nastanu ovisi i o momentu raspoloženja. Živimo u turbulentnom vremenu, svaki dan nam je izazov, tako i kod mojih jaslica, radovi nastaju spontano i bez pritiska kad će koji rad biti gotov. Istovremeno radim na nekoliko različitih jaslica, odnosno ni jedne se ne mogu napraviti duplo i da budu iste. U jaslicama koje izrađujem uglavnom kombiniram i domaće životinje našega podneblja, tako se mogu naći zagorski purani, kokice, krave, konji, divljač - srndaći, veprovi, lavovi itd. Stil je jednostavan, ono što mi je u fokusu jest da svaka scena bude što realnija i drukčija a da daje sliku realnosti koja se dogodila nekada davno.

Kako biste opisali važnost jaslica u kulturnoj baštini svoga rodnog kraja?

- Jaslice su oduvijek imale posebno mjesto u hrvatskoj kulturi, kao što i sami znamo, zbog neimaštine jaslice se nisu baš postavljale u kućama, odnosno postavljali su ih oni koji su si ih mogli priuštiti. Tamo 1990., s nastankom slobodne i suverene Republike Hrvatske, vjera dobiva posebno značenje u našoj kulturi, te se polako počinje širiti talijanski utjecaj postavljanja jaslica ispod bora uoči Božića. Mogu reći da su jaslice jednostavno zaživjele uoči Domovinskoga rata i u mojem kraju, kada nam je trebalo najviše vjere u bolje sutra. Danas je u mojoj kući nezamisliv Božić bez jaslica, koje su uglavnom gotove na Badnju večer, jer, iako ih izrađujem sebi, svake godine radim nove jaslice, i to na kraju, kad sam postavio sve izložbe. Pričom o jaslicama koju pričam i širim od 2017. mogu reći da se vidi taj napredak, zbog ljudi koji mi danas kažu da su i oni ove godine napravili jaslice za svoj dom.

Znate li nešto o jaslicama u našim, istočnim, krajevima Hrvatske?

- Koliko znam, u Slavoniji je cijenjen nakit od slame, jer ste okupani dolinom žita. O tipu jaslica vašega kraja ne znam puno, ali se nadam da su jaslice posebno cijenjene i da ih se poštuje koliko i koda nas u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Izlagali ste u Vatikanu, recite nam nešto o tome.

- Na svjetskoj izložbi jaslica prisutan sam od 2021., gdje sam izlago jaslice uz pomoć Etnografskoga muzeja iz Zagreba. Te, 2021., jer je bila godina pandemije, Etnografski muzej prijavio je moje jaslice, te su ih kolege iz Muzeja dostavile na izložbu u Vatikan. Jaslice su bile jedini primjerak koji je predstavljao Republiku Hrvatsku na svjetskoj izložbi. Jaslice su originalnog naziva “Ljubav, mir, vjera, nada”, ali zbog prijevoda na talijanski i engleski išle su imena “Božić u Bistri” (naziv općine iz koje sam rodom). Potom, 2022., postajem predsjednik Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica. Preuzevši udrugu, početkom srpnja prijavio sam nekoliko radova na svjetsku izložbu jaslica u Vatikanu. Te, 2022., godine prihvaćena su tri rada naše udruge, među kojima su i moje jaslice, jaslice koje su bili prijavljene scena je nastala u lanterni, odnosno drvenom lampašu. Jaslice su nosile ime “Svjetlo nade”, simbolično ime, jer jednostavno živimo u vremenu kada nas tama polako sve preuzima. Godine 2023. također prijavljujem jaslice za svjetsku izložbu, od prijavljenih pet radova članova udruge odabrano je troje jaslica i moje četvrte, kada sam se samostalno prijavio na izložbu, kako bi ušlo više radova članova na izložbu. Posebnost je u tome što je scena jaslica smještena u čašu za crno vino, čaša je obrađena i napravljena tako da se vidi u nju, predstavlja kalež, te i nosi naziv “Kalež vječnoga života”. Iznimna mi je čast što mogu sudjelovati i izlagati na svjetskoj izložbi u Vatikanu, tri godine sam tri različita tipa jaslica prikazao svijetu. Svakako moram istaknuti da članovi naše udruge izlažu također već nekoliko puta na svjetskoj izložbi jaslica.

Je li se u ovo moderno doba održala izrada jaslica u Hrvatskoj?

- Koliko vidim i čujem iz svoje okoline, izrada jaslica vratila se u život Hrvata, jer polako ljudi izrađuju jaslice za vlastite potrebe. Ono što je bitno, moram naglasiti, kako je uz podršku Ministarstva kulture i medija Udruga prijatelja hrvatskih božićnih jaslica izdala brošuru kako napraviti figurice od krep-papira za jaslice. Projekt je uspješno realiziran, te je izdana i brošura o izradi figurica.

Postoje li vama najdraže jaslice koje ste izradili?

- Ne, ne postoje, sve jaslice su mi podjednako drage i sve ih volim na svoj način. Kako sam spomenuo, svi radovi nastaju u određenom momentu života, kada se želim isključiti iz svakodnevnoga života. Izradio sam stotinjak radova i svi su mi podjednako dragi. Kako znam reći, neke jaslice su udomljene i u privatnom vlasništvu te ih ima po cijeloj Hrvatskoj i kad ih predajem, teško se rastajem od njih.