Cijenjena vokalistica Valerija Nikolovska i poznati klavijaurist Viktor Lipić, predstavili su sredinom svibnja novi projekt She Ka Ra i istoimeno digitalno izdanje. Album, ukupnog trajanja 36.36 minuta, sadrži dvije kompozicije - “So Many Faces” i “Try to Forget”, a plod je potpuno spontane improvizacije. Session je nastao u dahu te je naknadno obogaćen pojedinim vokalnim dionicama, klavijaturama, udaraljkama i samplovima, s citatima poznatih i manje poznatih osoba. Uz supružnike Valeriju i Viktora, okosnicu projekta čini Milo Stavros (bubanj, samplovi, vokali), a na jednoj od dviju skladbi pridružili su im se Davor Doležal na gitari i Ivan Bonačić na flauti. O projektu She Ka Ra porazgovarali smo s Valerijom Nikolovskom i Viktorom Lipićem.

Prema čemu pamtite vrijeme kada ste se upoznali i bili dio Mayalesa?



VALERIJA: Prvo po tome što smo se Viktor i ja tada upoznali, a, evo, i danas smo zajedno. Zatim po glazbi i glazbenoj sceni koja je bila bogata i kvalitetna, po danima i noćima provedenim s bendom Mayales na probama, koncertima i putovanjima, po posvećenosti glazbi te divnim glazbenim i drugim druženjima.

VIKTOR: Sjećam se da smo stalno svirali, svaki smo vikend bili u kombiju, a i snimali smo album. Bila su druga vremena, mnogo se sviralo posvuda.

Kako je biti jazz/blues/soul glazbenik u Hrvatskoj 2022.?



VALERIJA: To znači biti na marginama zbivanja i biti spreman na marginama zbivanja. Također i to da ćete kao netko tko pripada u tu kategoriju, hajdemo reći jazz, najvjerojatnije biti primorani da većinu aktivnosti vezanih uz karijeru - booking, PR, knjigovodstvo, obavljate sami, jer si ne možete priuštiti plaćati druge. Također, trebate financirati svoje projekte, prijavljivati se na natječaje, i tako zapravo veliki dio svog vremena posvetiti onome što nije naš glavni i najvažniji posao, a to je pisanje, vježbanje, snimanje i koncertiranje. Mnogi naši kolege jedva su preživjeli lockdown. Ali ljubav prema glazbi ipak je jača od svega toga.

VIKTOR: Mnogi glazbenici koji su usko vezani uz spomenute žanrove najčešće ne uspijevaju osigurati egzistenciju u Hrvatskoj, pa ako nisu zaposleni u nekom orkestru ili školi, moraju naći dodatne izvore prihoda.



I prije ste surađivali s Milom, Davorom i Ivanom, no kako je došlo do ideje za projekt She Ka Ra?



VALERIJA: “Try to Forget” u bazi je jam session koji je snimljen među prvima, 2016. Viktor je htio snimiti nešto s bendom u našem kućnom studiju da provjeri kakav je zvuk. Budući da smo u to vrijeme najviše nastupali s Milom i Davorom u našem blues-funk sastavu Nothing but the Blues, namjeravali smo snimiti naše obrade s tog repertoara. Snimili smo nekoliko, ali dogodio se i spontani, potpuno improvizirani session. Osim Mile na bubnju i Davora na gitari, s nama je ovdje naš prijatelj i suradnik, saksofonist i flautist Ivan Bonačić, s kojim će Viktor iza toga snimiti njegova dva autorska albuma, “Kraken” i “Dream Aviary”. Osjetili smo da smo snimili vrlo zanimljiv materijal. Preslušavali smo ga dosta dugo i čekali pogodan moment da ga dovršimo te da doživi objavljivanje. U međuvremenu smo snimili još materijala, a jedan od kasnije snimljenih sessiona je i “So Many Faces”, A strana albuma, snimljen 2020.

VIKTOR: Prvo je nastala glazba, a onda projekt. Glazbenici obično prije odlaska u studio dobro izbruse ideje, imaju pripremljen materijal i viziju kako žele da zvuči, no ovo je potpuno drugačiji pristup. Glazba nastaje u trenutku snimanja, svi smo fokusirani jedni na druge, i ona se počne događati.

Vaš nekadašnji trio zvao se LiVaDa, prema imenima članova. Kako ste došli do naziva aktualnog projekta?



VALERIJA: Trio LiVaDa nije prestao postojati, makar već neko vrijeme nismo bili aktivni zajedno. U međuvremenu se dogodio projekt She Ka Ra, čije ime, naravno, ima vezu s imenom LiVaDa, simbolizirajući nešto drugačije, čak suprotno. Glazba trija LiVaDa, naime, koncipirana je, aranžirana, osmišljena i uvježbana, a glazba projekta She Ka Ra nešto je posve suprotno, nepredvidiva, unaprijed nepromišljena i nearanžirana spontana svirka. Ime je ovakvo i zbog činjenice da je lokacija snimanja zaista okružena šikarom.

Kako to da je album objavljen u izdanju Intek Musica?



VALERIJA: Snimanje s triom LiVaDa za Moonlight Sessions, iza kojeg stoje ljudi iz Intek Musica, bila nam je smjernica za nastavak suradnje. To je snimanje zaista bilo odrađeno s profesionalizmom, ljubavlju i razumijevanjem, a razumijevanje je ono što mi, kao i većina umjetnika, tražimo u suradnicima. Helenu i Marina Hraščanca poznajemo već dugi niz godina. Oni su veliki ljubitelji glazbe i izvrsni glazbenici. Marin je također i sjajan producent, na albumu “She Ka Ra” zaslužan je za mastering. Uz Viktora, producirao je i moj singl “Sebi”, kao i Moonlight Sessions s trijom LIVaDa. Imamo i slične standarde i glazbeni ukus te volimo izlaziti iz okvira.

Približite nam atmosferu sa sessiona iz kojega se izrodio album “She Ka Ra”.



VALERIJA: Prije svega opušteno, bez očekivanja i gledanja na sat, bez zadanih gabarita. Magični moment kad kolektivno nestanete i glazba je jedino što postoji. Jer glazba je prirodna, ona vas vodi ako joj se prepustite. Svi smo naprosto bili na istoj frekvenciji.

VIKTOR: Najbliže atmosferi sa snimanja bit ćete kad stisnete play.



Kako biste opisali zvuk koji ste postigli kao She Ka Ra? Smatrate li ovaj projekt usporedivim s nekim od izvođača za koje držite da su utjecali na vas kao glazbenike?



VALERIJA: Jako mi je teško svrstati nas u neku ladicu. Danas su glazbeni žanrovi toliko isprepleteni da često možete prepoznati elemente raznih stilova. Za album “She Ka Ra” možete reći jazz, soul, R&B, funk, hip-hop, a i još mnogo toga. Sigurna sam da je na mene utjecalo sve što volim slušati, a to je jako široka paleta. Nismo imali namjeru da zvučimo kao netko drugi. Zapravo nismo imali nikakvu namjeru snimajući ovaj materijal. Viktor i ja smo kasnije prepoznali određenu sličnost s Hancockovim The Headhuntersima, no moguće je povući i druge paralele. Svi su ti utjecaji kroz desetljeća slušanja i reproduciranja glazbe usađeni duboko u podsvijest, i kad se nađete u ovako spontanoj glazbenoj situaciji oni isplivavaju sami. Ipak, mislim da smo dobili svoj unikatan zvuk.

VIKTOR: Ja bih to opisao kao eksperiment, a ne znam s čime bih usporedio.

Koje su prednosti života na selu u kontekstu stvaralaštva i kreativnosti? U kojoj vas mjeri nadahnjuju zvukovi prirode?



VIKTOR: Prednosti su mir i tišina, a odgovor na drugo pitanje naći ćete kad si pustite album.

VALERIJA: Jedna od najvećih, praktičnih prednosti jest činjenica da imate svoj prostor u kojem možete svirati i snimati kad i koliko hoćete ne smetajući nikome. Ljepota prirode, mir i zvjezdano nebo ne samo da su inspirativni, nego su i iscjeljujući. Život u prirodi neutralizira stres te pomaže da usmjerite i izoštrite fokus na ono čime se bavite. Često slušamo koncerte iz obližnje šume sa stotinama različitih ptičjih pjevova i žabljeg kreketanja.

Koji su vam glazbeni planovi za ostatak godine? Hoće li biti koncertne promocije albuma, odnosno kakva je budućnost projekta She Ka Ra?



VALERIJA: Očekuje nas nekoliko ljetnih koncerata u formaciji trija s repertoarom autorske glazbe i jazz-standarda, od kojih dva uz potporu Ministarstva kulture i medija, u Novoj Gradiški i Županji. Očekuju nas i drugi ljetni angažmani, a jesen će, nadam se, biti dovoljno plodna da nam omogući rad u studiju na novim, već započetim snimkama za moj soloprojekt te dovršavanje snimljenog She Ka Ra materijala kojeg ima podosta. Također planiramo i vinilno izdanje albuma “She Ka Ra”. Ideja za način na koji ćemo koncertno promovirati projekt još je u povojima, ali se razvija.