Imate svrab! Ako se pomislili da ovu jednostavnu rečenicu osječki liječnici rijetko izgvaraju, uvelike ste se prevarili. Na Zavodu za dermatologiju i venerologiju Kliničkog bolničkog centra Osijek ta je dijagnoza česta, gotovo svakodnevna, što potvrđuje i prim. dr. sc. Ivanka Muršić, dr. med., spec. dermatologije i venerologije.
Neizdrživ svrbež
Razjasnimo na samom početku - svrbež i svrab nisu sinonimi! Svrab je bolest koja se manifestira neizdrživim svrbežom, a svrbež je simptom koji se pojavljuje kod brojnih bolesti kože, ali i drugih organa i organskih sustava.
- Svrab izaziva mala grinja, veličine oko 0,3 mm, Sarcoptes scabiei var. Hominis ili Acarus, šugarac, svrabljivac parazitira samo na čovjeku i može se naći u cijelom svijetu. Svrab je pratitelj ljudskog roda kroz cijelu povijest. Primijećena je cikličnost pojavljivanja bolesti u intervalima od 15 do 20 godina. Smatra se da u svijetu godišnje bude oko 500 milijuna novih slučajeva, a migracije, bez obzira na uzroke (rat, bijeda ili elitni turizam), pogoduju širenju i globalizaciji bolesti - ističe dr. Muršić.
U hrvatskom jeziku sinonim za svrab je šuga, a izraz šugav označava nekog jadnog, siromašnog, prljavog, nekog kojega svi izbjegavaju.
- Stigma prljavštine i siromaštva neizbježna je i danas. Pri spomenu dijagnoze svi zauzimaju obrambeni stav u smislu "perem se redovito", i "živim u civiliziranim uvjetima..." te "otkud to, pa to je bolest iz daleke povijesti". Pokušajmo zamisliti uvjete života u siromašnijim kućanstvima, prije stotinjak godina: kućice od jedne ili dvije prostorije, bez vodovoda i struje, a ukućana na desetke. Pa u nastavku situaciju u kojoj je potrebno da se svi okupaju i da se opere sva posteljina, zamijene slamarice (malo tko je imao neke modernije madrace), i još je k tome zimsko razdoblje, voda u nekom bunaru, ili polusmrzutom potoku, a sušenje debelog grubog tkanja - nemoguća misija. Ovakav je postupak bio zahtjevan i u bogatijim sredinama, samo zamislite kako sve to obaviti bez kupaonice i perilice. U imućnim, gradskim kućanstvima događalo se da sluškinja grije krevet i spava s djecom (koji put i drugim "nedoraslim" ukućanima), pa je i ovaj način omogućio grinji širenje i opstanak - povezuje otegotne okolnosti vezane uz higijenu u povijesti dr. Muršić, dodajući kako su savjeti o higijenskim postupcima za eradikaciju svraba gotovo istovjetni u prošlosti kao i danas, no danas je neusporedivo lakše te postupke provesti.
Svrbež izaziva ženka koja nakon oplodnje kopa kanaliće u površnom dijelu kože i odlaže jaja. Mužjak nakon kopulacije ugiba. Ženka je aktivnija uz višu tjelesnu temperaturu, uglavnom noću. Uzročnik se širi isključivo bliskim kontaktom, zaraženom odjećom ili posteljinom. Izvan tijela domaćina može izdržati do tri dana. Inkubacija (vrijeme od kontakta do izražavanja simptoma), u širokom je rasponu od nekoliko dana do šest tjedna, uz vrlo važnu napomenu - osoba je zarazna i prije pojave simptoma!
Kako liječnici, dermatolozi, "s vrata " prepoznaju svrab?
- Ovi pacijenti često dolaze preko Objedinjenog hitnog bolničkog prijma i svrab je doista jedno od rijetkih opravdano hitnih dermatoloških stanja. Pacijent biva bukvalno izluđen neizdrživim svrbežom koji ometa sve aktivnosti, naročito san. Radi se o subjektivnom simptomu koji je teško rangirati. Svatko tko je do tada imao iskustvo svraba, znat će to, jer je specifičan upravo toliko intenzivan svrbež. Uostalom, po tome se i bolest zove svrab! Na koži, najčešće u pregibima, između prstiju, na trbuhu, stražnjici, vide se sitne razgrebene papulice u lineranom rasporedu, koje odgovaraju aktivnosti grinje koja stvara kanaliće u površnim dijelovima kože. Često se promjene vide i genitalno, kod odraslih iznimno rijetko na glavi, dlanovima i tabanima, što se kod male djece može zamijetiti, jer grinja bira tanju kožu. Bolesnici se grebu i pri pregledu, a mala djeca često trljaju taban o taban. Posebnost su čvorići koji su manifestacija imunološke reakcije na grinju, mogu potrajati duže vrijeme i nakon izlječenja, ali ne predstavljaju infektivne promjene. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i anamneze, nije nužno dokazivanje pretragama. Tu dolazimo do osnovnog problema, pacijenti koji negiraju, zbog predrasuda i stigme, dijagnozu, žele egzaktni dokaz. No, rutinske sigurne dijagnostike za sada nema. Radi se parazitološka obrada strugotine promjene na koži u kojoj se, u mikroskopskom preparatu, traže grinje i jajašca. Sada dolazimo do drugog problema, kako od brojnih istovrsnih promjena na koži znati u kojoj se skriva aktivna grinja? To je otprilike kao kad vidite livadu punu krtičnjaka i želite uhvatiti krticu! Upravo zato na nalazu parazitološke obrade piše da negativan nalaz ne isključuje bolest. Postoje još neke metode dijagnostike kao što su dermatoskopija, upotreba određenih boja u svrhu markiranja kanalića itd., ali to za sada nisu rutinske i apsolutno sigurne metode dokazivanja - otkriva dr. Muršić.
Osobe koje već imaju neke kožne bolesti, ili se ubrajaju u skupinu imunokompromitiranih rizičnija su skupina, jer njihova je koža već oslabljena i predstavlja poželjnijeg domaćina za grinju. Primjerice, osoba oboljela od atopijskog dermatitisa, čiji je simptom također svrbež, odjednom dolazi u izrazitom pogoršanju s neizdrživim svrbežom. Grebanje dodatno može pridonijeti posljedičnoj bakterijskoj infekciji koja izaziva gnojenje i ljuskanje.
Problem: stigma
- Uvijek ponajprije moramo eliminirati grinju, pa tek onda bakteriju i ublažavati simptome. Reakcije ljudi na spoznaju da oni, ili netko u njihovoj okolini, imaju svrab, različite su, od potpunog negiranja do paničnih reakcija. Čudno je, ali mnogi radije žele dijagnozu, primjerice, alergije koju će imati cijeli život, nego običnog svrba čega se riješe za tjedan dana. Valjda alergija zvuči otmjenije od svraba koji je za "niže kaste". Druga je krajnost panična reakcija kada osoba, iako nema parazita, osjeća gmizanje i svrbež, često pribjegava drastičnim postupcima dezinfekcije i dezinsekcije.
Nažalost, bez obzira na dostupnost informacija, predrasude i stigma ostale su dominantni problem u svakodnevnom suočavanju sa svrabom. Upravo su zato i epidemiološki podaci o učestalosti nepouzdani, jer liječnici, suočeni sa socijalnim posljedicama prijavljivanja, ponekad odustaju i ne prijavljuju. Naime, narušeni se obiteljski odnosi dodatno značajno kompromitiraju pitanjem “tko je šugav u obitelji” i često posljedice mogu biti gore od same bolesti koja zapravo ne predstavlja značajnu zdravstvenu prijetnju - pojašnjava dr. Muršić.
Ivana Rab Guljaš
LIJEČENJE JE DANAS JEDNOSTAVNIJE
- Oboljeli i svi ukućani te svi oni koji su bili u bliskom kontaktu, trebaju svu odjeću, ručnike i posteljinu oprati na temperturi od 60 °C ili višoj (grinja ugiba na temperaturi oko 50 °C nakon 10 -15 minuta). Sve ostalo treba zatvoriti u najlonske vreće i ostaviti bar dva tjedna, i potom oprati na najvišoj mogućoj temperaturi. Nakon temeljitog pranja tijela namaže se skabicidno sredstvo, pažljivo se nanosi na cjelokupnu površinu tijela, osim glave, ostavlja da djeluje ovisno o sredstvu od jedan do tri dana.
Danas najčešće koristimo 5 % permetrin (Scabigel ili sl.), koji se ostavlja na tijelu 24 sata. Zatim se postupak pranja korištene odjeće, posteljine i ručnika ponavlja, a potom se koriste simptomatska sredstva koja ublažavaju upalu i svrbež, obično su to kortikosteroidni pripravci s antibiotikom i pojačana njega neutralnim pripravcima. Zbog svrbeža simptomatski se koriste i tablete antihistaminika. Cijeli se postupak ponovi za sedam dana - objašnjava dr. Muršić.
Najvažnije je da SVI ukućani, bez obzira na to što nemaju simptome provedu terapiju, upravo zbog činjenice da grinja može biti prisutna i na njima, a da oni još ne osjećaju nikakve simptome. Uostalom, uzročnik će možda i odustati od njih i vratiti se na prvoizabranog domaćina, otprilike kao što i komarci ne bodu sve osobe u jednom prostoru jednako.
- Osim permetrina koristi se i 25 % benzoil benzoat, ali u trajanju od tri dana, a postoje i mnogi drugi lokalni antiparazitarni lijekovi. Iznimno, u slučajevima kada je unatoč pravilnoj i višekratnoj primjeni lokalne terapije izostao učinak, ili u kolektivima u kojima je teže ovu terapiju provesti, primjenjuju se i tablete ivermektina (manje doze, jednokratno). Dakle, ivermektin je stari lijek, i nije bio nepoznat prije korone.
Bitno je naglasiti da lokalni antiparazitarni pripravci nisu ugodni za kožu, isušujuju i iritiraju, zato je jako važno intenzivno mazati neutralne pripravke. Svrbež, ali ne tako intenzivan kao prije terapije, može ostati još danima - ističe iskusna osječka dermatologinja.