Voda je jedinstven i nezamjenjiv prirodni resurs nužan za održanje života te važan čimbenik društvenog i gospodarskog razvoja Slavonije i Baranje kroz osiguranje dovoljnih količina za vodoopskrbu i poljoprivredu. Kada se tome pridoda činjenica da Hrvatska svoj razvoj temelji na turizmu i proizvodnji zdrave i ekološki čiste hrane, onda je sasvim jasno da je čistoća mora, rijeka, jezera i podzemnih voda uvjet cjelokupnoga gospodarskog razvitka.

Osim površinskih, važno je istaknuti značaj podzemnih voda. Podzemne vode oduvijek su bile važne, ali nisu često u potpunosti prepoznate, jer su izvan našeg vidokruga, ali uvijek trebamo biti svjesni njihovog značaja.

U najsušnijim dijelovima svijeta, to je možda jedina voda koju ljudi imaju, stoga možemo reći da je podzemna voda skriveno blago koje obogaćuje naše živote. U Republici Hrvatskoj podzemna voda je najčešći izvor opskrbe vodom stanovništva u gradovima i selima, a također se koristi kao tehnološka voda u industriji, i kao voda za navodnjavanje.

Starost podzemnih voda može varirati od nekoliko dana do nekoliko tisuća godina. Bušenjem bušotina i bunara na površinu dobivamo vodu staru i nekoliko tisuća godina, što znači da je jedna kap vode koja nam dolazi iz velikih dubina bila na površini poput kapi kiše prije nekoliko tisuća godina, da je dugo putovala kroz podzemne sustave i vratila se na površinu crpljenjem iz bunara.

Često se zanemaruje činjenica da danas gotovo polovina globalne populacije pije podzemnu vodu. Potreba za iskorištavanjem podzemnih voda u svijetu raste s potrebom za vodom koja, naravno, raste s porastom broja stanovništva, dok je s druge strane komplicirana sve većom prijetnjom klimatskih promjena.

Voda za ljudsku potrošnju u Slavoniji i Baranji većinom je podzemna, odnosno voda koja se nalazi pod zemljom u vodonosnicima. Podzemne vode napajaju se uglavnom infiltracijom oborina - kišom i snijegom koje se s površine procjeđuju do dubokih vodonosnih slojeva.

Na prostoru Slavonije i Baranje mogu se izdvojiti dva tipa vodonosnika: vodonosnici u nizinskim predjelima, odnosno u dolinama rijeka Drave, Dunava i Save, nastali taloženjem šljunka i pijeska i prigorski vodonosnici na obroncima slavonskih planina.

Vodonosnici u dolinama rijeka imaju najveće zalihe podzemnih voda i najveće obnovljive količine podzemnih voda te su stoga najinteresantniji za iskorištavanje podzemne vode.

Podzemne vode koje se koriste na području Slavonije i Baranje nalaze se na dubinama od 50 m i više, iz čega možemo zaključiti da su prilično dobro zaštićene od iznenadnog zagađenja, međutim, uvijek treba imati na umu da u slučaju zagađenja sanacija može biti dug, težak i vrlo skup proces.

Za razliku od priobalnog područja, gdje se koriste krške podzemne vode i gdje uglavnom nije potrebna prerada vode prije distribucije, kvaliteta sirove vode na našem području je takva da je za gotovo sva crpilišta potrebno provesti postupak prerade prije distribucije u sustav javne vodoopskrbe, što povećava troškove proizvodnje i prerade podzemnih voda.

Današnji vodoopskrbni sustav grada Osijeka obuhvaća oko 770 km vodovodne mreže i više od 37.000 mjernih mjesta za očitavanje potrošnje vode, odnosno oko 57.590 korisnika kojima se ispostavljaju računi za vodnu uslugu. Širenje sustava vodoopskrbe i odvodnje uvjetovano je potrebama grada Osijeka koji se neprekidno širi i razvija.

Početak javne vodoopskrbe u Osijeku veže se za 1884. godinu. Tada je grad Osijek dobio prvu crpnu stanicu na Dravi, na današnjem Solarskom trgu. Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća sagrađen je vodozahvat na Dravi na lokaciji Pampas. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća kvaliteta dravske vode drastično se pogoršavala i slijedom toga bilo je nužno iznaći drugi izvor vodoopskrbe, a Pampas je danas u funkciji kao rezervno crpilište koje je u potpunosti spremno za stavljanje u funkciju vodoopskrbe.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća stavljeno je u funkciju vodoopskrbe Crpilište Vinogradi čije stanje se neprekidno prati i koje uz stalnu modernizaciju zadovoljava potrebe grada Osijeka i uz stalnu modernizaciju radi besprijekorno.

Crpilište Vinogradi sastoji se od 18 zdenaca čija je prosječna pojedinačna izdašnost oko 40 l/s, dok je ukupni instalirani kapacitet crpki 720 l/s, u čemu je sadržana i određena rezerva namijenjena sigurnosti pogona. Crpilište je projektirano za rad do 600 l/s.

Neobrađena podzemna voda s crpilišta Vinogradi kojom se snabdijeva Grad Osijek sadrži veće koncentracije željeza, mangana, amonija i arsena koje prelaze maksimalne koncentracije dopuštene važećim zakonima i propisima, između ostalih i Direktivom EU-a o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju te ju je potrebno kondicionirati na odgovarajući način, kako bi bila zdravstveno ispravna i sigurna za konzumaciju. Takva voda bakteriološki je ispravna, ali sadrži tipično za podzemne vode povišenu koncentraciju željeza, mangana, amonijaka, arsena i organske tvari.

Bitno je reći da je arsen u podzemnoj vodi prirodnog podrijetla, a ne posljedica onečišćenja te će ovim zahvatom kvaliteta pitke vode biti znatno iznad zakonom i EU Direktivom propisanih vrijednosti.

Kompleks pogona za proizvodnju vode smješten je na lokalitetu Nebo pustara na centralnoj lokaciji Vodovoda Osijek d.o.o. Postupno je dograđivan i osuvremenjivan, posebice u proteklih dvadesetak godina. Prerađena voda za piće pohranjuje se u četiri vodospreme. Vodospreme su ukupnog kapaciteta 10 000 m3, što osigurava 6-satnu opskrbu stanovništva pitkom vodom. Ujedno se u svakom trenutku kontroliraju svi tehnički i tehnološki parametri kvalitete vode u procesu prerade. Konačnu kontrolu vode za piće obavlja i Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije te se u domove više od 130.000 stanovnika Osijeka i prigradskih naselja isporučuje sanitarno ispravna voda za ljudsku potrošnju u skladu s najvišim svjetskim standardima.



Problem onečišćenja teškim metalima i arsenom oduvijek muči istočne dijelove Slavonije, Srijema i Baranje. Na našemu panonskom prostoru, posebno na području istočne Slavonije, podzemne vode prirodno sadrže povećane koncentracije željeza, mangana, arsena i anorganskog amonija čije su koncentracije povećane i zahtijevaju dodatnu preradu pitke vode.

Kao dio projekta dogradnje pogona za proizvodnju pitke vode tvrtke Vodovod Osijek d.o.o., u ožujku 2021. godine službeno je otvoreno postrojenje za pripremu pitke vode tehnološkim postupkom dvostupanjske filtracije. Cilj te dogradnje i tehničko-tehnoloških zahvata na postrojenju za preradu vode bio je dovesti arsen u prerađenoj vodi na razinu nižu od 10 mikrograma po litri. Nakon šestomjesečnog probnog rada rezultati mjerenja pokazuju kako je postignuta koncentracija arsena znatno niža od 5 µg/l. Investicija je vrijedna 70 milijuna kuna i realizirana je u okviru EU projekta "Poboljšanje vodokomunalne infrastrukture grada Osijeka", kolokvijalno nazvanog "Projekt Osijek", kojim će se znatno poboljšati kvaliteta pitke vode na području Osijeka i susjednih općina koje su u uslužnom području Vodovoda Osijek, u prvom redu spuštanjem koncentracije arsena na koncentraciju koja je u skladu s najstrožim kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije i Europske komisije.

Investicija "Dogradnja postojećeg pogona za proizvodnju pitke vode grada Osijeka sustavom dvostupanjske filtracije" jedan je od šest ugovora u okviru EU projekta Osijek, a vrijednost investicije je 70 milijuna kuna.