Krajem prošle godine, kada smo krenuli praviti godišnje liste najboljih ostvarenja u glazbi i na filmu, obuzeo me je osjećaj kako tih desetak serija koje bih naveo kao najbolje su zapravo jedine kojima sam pružio priliku. Bilo je na tom mom popisu "Nasljeđe", "Kad padne mrak", "Velika", "Squid Game" ili "Mare iz Easttowna", no jedna serija toliko me se dojmila da sam svima koje je zanimalo, a takvih je nažalost bilo jako malo, preporučivao "Istrijebite sve divljake" Raoula Pecka. Taj uznemirujući povijesni dokumentarni serijal bavi se između ostaloga genocidnom povijesti širenja civilizacije. Potresna priča koja negira mitove i vrijednosti povijesnih pobjednika obvezno je štivo za sve. Bar bi trebalo biti. No radoznalost je ubila mačku, a u ovoj priči ja sam mačka, pa sam pregledao sve liste najboljih serija 2021. godine. A na gotovo svakoj se nalazila "The Underground Railroad" oskarovca Barrya Jenkinsa.

Adaptacija knjige Colsona Whiteheada priča je o Cori, ropkinji na plantaži pamuka u Georgiji, kojoj je život pakao, a ona je izopćenica i među svojima. Kad joj Caesar, nedavni pridošlica iz Virginije, ponudi da zajedno pobjegnu podzemnom željeznicom, razgranatom tajnom mrežom koja odbjegle robove vodi u različita mjesta diljem zemlje, Cora, nakon premišljanja, pristaje na taj strahoviti rizik, no već od početka stvari kreću po zlu, a u potjeru za njima kreće Ridgeway, lovac na odbjegle robove. Magični realizam nikad nije izgledao stvarnije nego u ovoj seriji, jer kroz kameru Jamesa Laxtona, svaki kadar u ovoj teškoj, sumornoj priči, koja je zapravo užasavajuće putovanje kroz američko srce tame u jedno od najmračnijih razdoblja povijesti Novog svijeta, izgleda kao ulje na platnu nekih realističnih velikana poput Eastmana Johnsona ili možda snoviđenje prepuno brutalnog nasilja i ljudske zluradosti. Serija Barrya Jenkinsa izvanredno je postignuće u kojem autorska dubina i kinematografski opseg uspijevaju povremeno skrenuti gledateljeve misli s užasa koji se odvija pred nama.