PIše: Danijel MIKLIĆ

Dok su se neki američki punk-sastavi prerano raspali, a neki do kraja ostali u podzemlju, Hüsker Dü uspijevali su razvijati svoju glazbu bez obzira na promijenjene prioritete svojih članova. Makar su ih neki hardcore čistunci prokazali kao prvu grupu koja se "prodala", cijelo su vrijeme, u dobru i zlu, ostali svoji. I premda su karijerističke ambicije ugrozile njihovu reputaciju u undergroundu, Hüsker Dü jedan su od istinskih pionirskih bendova punk-rock tranzicije iz podzemlja 80-ih u srednju struju 90-ih. Platili su cijenu što su se usudili iskoračiti, no sastavi u rasponu od Soul Asyluma i Nirvane do Green Daya trebaju im biti itekako zahvalni za svoje visoke prihode.

Kao dječak iz gradića u blizini kanadske granice, Bob Mould obožavao je The Byrdse i The Beatlese, a u tinejdžerskim godinama zainteresirao se za New York Dollse, Ramonese i Television. Na koledž u Minneapolisu otišao je 1978., kada je eksplodirao britanski punk. Najviše su mu se svidjeli Buzzcocksi jer su spojili njegove dvije ljubavi - punk i pop. Ubrzo se sprijateljio s Gregom Nortonom i Grantom Hartom, prodavačima iz lokalne trgovine ploča koji su slušali istu glazbu. Hart na bubnjevima, Norton na basu i Mould na gitari formirali su 1979. grupu nadjenuvši joj ime po dječjoj slagalici iz 50-ih (Hüsker Dü na švedskom znači "sjećaš li se").

Grupa je već na startu stekla reputaciju s kratkim, brzim pjesmama i žestokim nastupima, a kada su 1981. na koncertu u Chicagu upoznali ekipu iz Black Flaga, glas o njima dopro je do članova Minutemena, koji su ih pozvali da snime ploču na njihovoj etiketi. S dovoljno novca da uđu u studio, Hüsker Dü snimili su nastup u Minneapolisu, koji je objavljen kao njihov furiozni prvijenac "Land Speed Record" (1981.). Mini album "Everything Falls Apart" (1982.), bolje produciran od debija, u prvi je plan izbacio skladateljske vještine Moulda i Harta, a obrada Donovanova "Sunshine Supermana" otkrila je njihov potiskivan pop-senzibilitet. Na EP-u "Metal Circus" iz 1983. pjesme poput "It‘s Not Funny Anymore" i "Diane" označile su sve izraženiju melodičnost, čime su se udaljili od uobičajenog hardcore zvuka.

I unatoč popularnosti na hardcore sceni malo je fanova moglo očekivati tako ambiciozno djelo kao što je "Zen Arcade" (1984.), dvostruki konceptualni album na kojem su Hüsker Dü svoj izričaj obogatili klavirom, akustičnom gitarom i snimljenim efektima a da nisu žrtvovali žestinu hardcorea, čime su dodatno razmaknuli granice žanra. To čvrsto i široko, melankolično i raskalašeno remek-djelo povezalo je hardcore s rock-tradicionalizmom, čime je tu formu otvorilo prema beskonačnim mogućnostima, a jednako sjajni bili su njegovi nasljednici iz 1985. "New Day Rising" i "Flip Your Wig". Prvim su Hüsker Dü dosegnuli vrhunac, brak punka i popa, gdje jedno ne potiskuje drugo, a s "Flip Your Wig", prvom pločom gdje je razgovijetni vokal bio iznad divljeg gitarističkog zida, debelo su prekoračili granice hardcorea jasno pokazavši da teže nečem većem.

Unatoč zaraznim melodijama i eksplozivnim gitarama te podršci kritike i kultnog sljedbeništva, Hüsker Dü nisu se uspjeli nametnuti široj publici. Odlučili su da nema druge nego otići iz podzemlja i potpisati za Warner Bros., pa je "Candy Apple Grey" iz 1986. bilo prvo hardcore ostvarenje snimljeno za veliku etiketu. Ta solidna ploča (predvidljivo) čistijeg zvuka nije izborila puno nove publike, ali je zato od grupe udaljila odane fanove i mlađu generaciju ljubitelja hardcorea, koja se furala na "Zen Arcade" i "New Day Rising".

Iduće godine trio se našao pred ozbiljnim problemima; osim sve više alkohola i droge, između Harta i Moulda došlo je do dugo kuhanog sukoba oko vodstva u bendu. Njihovo posljednje studijsko izdanje, dvostruki album "Warehouse: Songs and Stories" (1987.), bez obzira na snažne skladbe poput "Could You Be the One?" ili "She‘s a Woman (And Now He Is a Man)", na trenutke zvuči beskrvno, a prateća bilješka podsjeća na poruku samoubojice: "Ponekad se osjećaš jako star, starijim nego što jesi... Život puno traži. Odgovornosti, odgovornosti... Ne možeš dalje ako ne znaš, a ne možeš znati ako ne ideš dalje..." Nakon samoubojstva njihova menadžera Davida Savoya, Hüsker Dü su se u siječnju 1988. razišli.