TvObzor
INTERVJU: NIKOLA RUNJAVEC, PJEVAČ GRUPE THEM MOOSE RUSH

Zahvalni smo za svaku glazbenu dušu koju uspijemo dotaknuti
Objavljeno 21. kolovoza, 2020.
Stvarni glazbeni zanos, kvaliteta instrumentalista ili vokala, iskrena energija, dobra pjesma - to su stvari koje će publika uvijek znati prepoznati

Dvije godine nakon hvaljenog "Don‘t Pick Your Noise", iz 2018., Them Moose Rush u izdanju etikete Dostava Zvuka objavili su svoj novi studijski album "Dancing Maze", koji posljednjih mjeseci dobiva odlične recenzije u našim i stranim medijima. Bjelovarski rock-trio (Nikola Runjavec, Branimir Kuruc, Vedran Marinko Komlen) sa zagrebačkom adresom, u čijoj se glazbi čuju primjese modernog progresivnog noise-pop-psych-math stonera, sve pjesme na albumu nazvao je po imenima likova koji plešu kroz labirint, gdje svaki od njih ima jedinstven put i atmosferu kojima pristiže do cilja. Najnoviji singl "Ray’s Dancing Maze" tekstualno se vrti oko izmišljene bizarne crtice o Rayu Charlesu, a neobičnosti ne nedostaje ni u spotu. U nastavku pročitajte što nam je o novom albumu, singlu, ali i drugim zanimljivostima vezanim uz bend rekao frontmen Nikola Runjavec.

Kada i kako je okupljen Them Moose Rush?


- Okupili smo se 2011. nakon što smo Branimir i ja, kao srednjoškolski prijatelji i relativni početnici, koji su tek počeli stvarati svoje pjesme nakon sviranja obrada, tražili nekog tko bi htio s nama svirati te naše ideje. Našli smo apsolutnog početnika, bubnjara Vedrana, ali kemija nas je držala skupa i zajedno smo napredovali do ovog što smo danas. Riječ je prije svega o velikom prijateljstvu nastalom iz ljubavi prema glazbi i jednoj snažnoj sinergiji i strasti, gdje svatko u bendu puno pridonosi u svakom smislu.

S obzirom na to da ste već neko vrijeme u Zagrebu, odete li kad do Bjelovara?

- Idemo vrlo često jer su nam roditelji tamo, a i kraj Bjelovara, u Klokočevcu, nam je kuća u koju rado dođemo svirati. Tamo smo snimili većinu naših albuma i EP-jeva. Ipak, probe pretežito imamo u Zagrebu.

CIJELI MALI SVEMIR
Kako nastaju vaše pjesme?

- Većinom Branimir i ja donosimo nekoliko rifova i dijelova po pjesmi koje kroz đemanje razrađujemo u neku strukturu sve dok nismo zadovoljni. Rjeđe dolazimo s gotovim strukturama i aranžmanima, iako je možda u posljednje vrijeme to više slučaj. Kad osjetim da dio ima potrebnu čvrstinu, na licu mjesta improviziram pjevanje i obično to prvo što iziđe iz glave niotkud i ostane glavna melodija. Tada to snimimo mobitelom, na sljedećoj probi još razrađujemo i nakon nekoliko iteracija zakucamo. Puno ideja bacamo i nije nam žao. Imamo dovoljno vještine da na licu mjesta smislimo nešto bolje. U međuvremenu ja složim na tu melodiju lyricse, koji također često izlaze automatikom i podsvjesno.

Predstavi nam vaš najnoviji singl "Ray‘s Dancing Maze". Što vas je inspiriralo za spot?

- Slično kao i za "Dumadu Honey", gdje nas je sviranje po fusu na uvodu podsjetilo na pisaću mašinu, pa je iz toga kreiran cijeli mali svemir i atmosfera spota. Tako nas je i na "Ray‘s Dancing Maze" prvi upad na bubnju asocirao na lupkanje po leđima pri masiranju. Iz tog se izrodilo da napravimo parodiju na firmu s posebnim benefitima za svoje zaposlenike, gdje se zaposlenici pod svaku cijenu žele uvući šefu u guzicu. I, naravno, onda se i uspiju doslovno uvući u guzicu. Nakon tih jednostavnih crtica i brainstorminga sa sjajnim Dinkom Šimcem otvorila se hrpa ideja što će sve raditi ti zaposlenici. Nastojimo ne previše ozbiljno doživljavati spotove, što onda i ispadne super i spontano.

Što nam možeš reći o "Dancing Maze"? Kako bi ga usporedio s prethodnikom?

- "Dancing Maze" je presjek našeg kreativnog stanja kroz 2018. i 2019., za nas vrlo dinamične godine, kada smo svirali više nego ikad prije, a posebno u 2019., kada smo odradili i EU i UK turneju i svirku u Litvi, puno festivala... Mislim da je fokus bio da zvuči prije svega catchy, ali u isto vrijeme opušteno, nepretenciozno i da se obavezno ne ponavlja ni jedan refren, a po mogućnosti da uopće nema refrena. (smijeh) Naspram "Don‘t Pick Your Noise" veseliji je i plesniji, ali i dalje poprilično šarolik. Ima možda čak nešto više caka oko pravilnih mjera. Također, otvorili smo se malo akordićima - nije sve bazirano na rifovima. Sad radimo nove stvari i tu će pak fokus biti na što više refrena. To će biti zanimljivo, vidjet ćete!

GLAZBENI ZANOS
Što kažeš na recenzije albuma "Dancing Maze"? Koliku važnost pridajete mišljenju glazbenih kritičara?

- Lijepo nam je vidjeti dobro napisanu recenziju jer naša je glazba malo zahtjevnija i onda smo sretni kada uspijemo rezonirati s tim osobama kojima je posao slušati tone i tone glazbe, a ipak se odluče našu glazbu opisati kao nešto svježe i kul. Lako je osjetiti stvarnog glazbenog entuzijasta, tako da u nekim recenzijama stvarno uživamo, pa čak otkrijemo i neke nama nove bendove. Tako da onda i sukladno s recenzentom, veću važnost pridajemo onima za koje znamo da su stručni i glazbeni entuzijasti i stvarno nas ispuni srećom i željom za daljnje stvaranje kad dobijemo lijepe riječi od takvih ljudi. Možda malo bolje kotiramo kod recenzenata jer je naša glazba šašava, drukčija i muzički zahtjevnija od dosta toga što inače dobiju na slušanje. Voljeli bismo da se te sve pozitivne kritike odraze i na količinu fanova, iako ne patimo za nekom slavom i zahvalni smo za svaku opičenu glazbenu dušu koju uspijemo dotaknuti.

Koje je tvoje mišljenje o našoj alternativnoj sceni?

- Ona je presjek u malom onog što se događa i na globalnom nivou. Bar iz perspektive muzike kakvu mi sviramo, čini nam se da se probija jako puno generičke glazbe. Ljudi obično od glazbe ne traže previše u današnjem svijetu, tako da imamo, s jedne strane, "alternativce", koji stvarno aktivno i entuzijastično prate alternativnu muziku, te, s druge strane, "konformiste", koji traže nešto drugo ili pak ništa od glazbe i to je O.K. Stvarni glazbeni zanos, kvaliteta instrumentalista ili vokala, iskrena energija, dobra pjesma - to su stvari koje će publika uvijek znati prepoznati. Mislim da je super ovo što je počela raditi Dostava Zvuka, koja okuplja kvalitetnu alternativnu scenu i pomaže bendovima vrlo zaokruženom paletom usluga.

VRIJEME ZA KREATIVU
Vidite li se dugoročno u Hrvatskoj ili vas više vuče ideja da se nešto jače probijete u inozemstvu?

- Volimo našu bandu sljedbenika u Lijepoj Našoj i vidimo se ovdje dugoročno. Što god netko rekao, super je živjeti u Hrvatskoj. Međutim, logično je da naginjemo da se naša glazba što više probije u inozemstvu, da proputujemo što više i to nam je fokus. Oko 95 posto naših slušatelja na Spotifyju te ljudi koji su kupili naše albume na Bandcampu su stranci. Izgradili smo solidnu bazu kontakata svirkama po Europi i uspjeli smo završiti u cijenjenim časopisima koji se bave prog, rock i metal glazbom, tako da nam, čini se, dobro ide i probat ćemo to dignuti na još jedan viši nivo. Sad je to usporeno zbog pandemije jer ipak su koncerti uvijek najveći poguranac.

Volite li više festivalske nastupe ili klupske koncerte? Po čemu ti je u sjećanju ostao nastup na prošlogodišnjem izdanju Ferragosta?

- Kako koji klub i kako koji festival. Ferragosto je izvanserijski festival, na kojem je fenomenalno svirati i koji privlači dosta alternativne publike. Posebno nam se urezalo to što se, kad smo svirali prije Josipe Lisac, pred kraj svirke počeo okupljati impresivan broj ljudi na velikoj livadi, tako da smo posljednju stvar odsvirali možda i pred nama najvećim auditorijem.

Što slušaš u posljednje vrijeme?

- Preko ljudi koji su kupili naš album na Bandcampu često otkrijem neki drugi bend. Tako sam naletio na japanske lude vrišteće math-punkerice Otoboke Beaver i oduševile su me. Veselim se novom albumu Mr. Bunglea, koji samo što nije izišao i zanima me kako će zvučati novi Mother‘s Cake, s kojima smo svirali. Vidjet ćemo što će izbaciti King Gizzardi, koji su mi jako dragi, iako je ovo novo malo kenjkavo. Isto vrijedi za ponovno okupljene Foxy Shazam. Svidio mi se Slift, iako takve nabrijane psych-stoner muzike ima dosta, ali drago mi je što su se jače probili jer imaju super rifove.

Kako proživljavate cijelu ovu situaciju s koronavirusom i koji su planovi?

- Otvorilo nam se strašno puno vremena za kreativu, tako da uživamo u tom fokusu koji imamo trenutno. Izostanak svirki nam teže pada, ali nadamo se da će pandemija što prije završiti jer, realno, to je jedna od najgadnijih stvari koja se dogodila čovječanstvu u našoj generaciji, a, uz turizam, možda je najviše pogodila live glazbenu industriju. Čekamo ili da virus umre, ili cjepivo, ili imunitet krda. Snimat ćemo dalje, izdavati muziku i nadati se da ćemo što prije moći opet sigurno putovati i svirati.

Razgovarao: Danijel MIKLIĆ