Ušli smo u novu godinu s novim nadanjima, na putu prema završnici drugog desetljeća 21. stoljeća koje bi, prema većini svjetskih i domaćih prognostičara, trebalo donijeti nove revolucionarne promjene, premda su se svijet, pa tako i Hrvatska, u posljednjih 19 godina, od 2000. do 2020., nepovratno promijenili.

Tehnički i tehnološki razvoj dogodio se nikad brže u povijesti civilizacije, a naročito kada je riječ o ulasku u digitalni svijet, novim tehnologijama i svemu onome što sa sobom nosi 4. industrijska revolucija, koja traži i prilagodbe u načinu života, ali i nove regulatorne okvire. Danas je ključno pitanje - jesmo li spremni, u svakom pogledu, za novi golemi iskorak u budućnost? Na to pitanje pokušao je odgovoriti i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković na nedavnoj konferenciji The Economista: "Svijet u 2020.": "Događale su se brojne krize u državama Latinske Amerike, veliki prosvjedi u Alžiru, Libanonu, Hong Kongu. Sve ekstremnije vremenske prilike, nova utrka u naoružanju i terorističke ugroze, tehnološki uzlet Kine čija je sonda prvi put sletjela na tamnu stranu Mjeseca, a to su samo neki od događaja", kazao je hrvatski premijer. Istaknuo je i stalni pritisak migracija, zaoštravanje trgovinskih ratova na globalnoj razini, nastavak sage Brexit: "Pred nama je 2020. koja donosi nove izazove, ali je velika prilika za nove stranice, nove korake, nove strategije i nove odluke." Plenković je također naglasio da su gospodarski izazovi povezani s predvidivim usporavanjem gospodarskog rasta na svjetskoj razini na oko 3 % prema projekcijama Europske komisije, uz stagnaciju rasta u Europskoj uniji: "Hrvatska će se tome znati prilagoditi, pa i uz usporavanje gospodarskog rasta u nas, on i dalje, prema našim projekcijama i projekcijama Europske komisije, ostaje viši od europskog prosjeka", istaknuo je te dodao kako će od globalnih događaja u novoj godini mega politički događaj biti predsjednički izbori u SAD-u te izdvojio i preglednu konferenciju država stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja koja je značajna za međunarodni mir i sigurnost.

S obzirom na to da je Plenković poput nekog vrsnog profesionalnog inventurista navodio još niz relevantnih zbivanja koja nas čekaju u 2020., dodajemo i ova premijerova pojašnjenja: "Godina 2020. bit će i godina velikih obljetnica, poput 75 godina od završetka Drugog svjetskog rata. Obilježit ćemo i 75. obljetnicu uspostave Ujedinjenih naroda, što je prigoda da se još jednom osvrnemo na globalne relevantnosti te svjetske organizacije", rekao je i nastavio da će to biti prilika da i Svjetski gospodarski forum u siječnju obilježi 50. samit u Davosu. Što se RH tiče, premijer je naglasio: "Za nas u Hrvatskoj u 2020. obilježit ćemo 30. obljetnicu prvih demokratskih izbora, a ujedno će to biti i naš ponovni Dan državnosti 30. svibnja." Također, kazao je da će 2020. biti godina obljetnice donošenja božićnog Ustava, kao i 25. obljetnice pobjede u Domovinskom ratu. Premijer Plenković rekao je i da će 2020. biti godina u kojoj će Hrvatska imati seriju međunarodnih eksponiranja. "Sudjelujemo na Svjetskoj izložbi EXPO u Dubaiju, na Olimpijskim igrama u Tokiju, na Europskom nogometnom prvenstvu, a Rijeka će ove godine imati naslov Europske prijestolnice kulture 2020." naveo je. A ključan događaj u prvih šest mjeseci 2020. već je počeo: od 1. siječnja krenulo je naše prvo predsjedanje Vijećem Europske unije!

O gospodarskim pokazateljima, kako danas tako i onima koji se očekuju, za poslovni tjednik Lider progovorio je i ministar gospodarstva Darko Horvat, prema kojemu je fokus na poticanju inovacija i visokotehnoloških sektora budućnosti: "To podrazumijeva povećanje ulaganja u područje istraživanja i razvoja, ubrzavanje rasta gospodarstva uz više investicija usmjerenih prema inovacijama te nastavak rasterećenja poduzetnika, kako bi se na taj način otvorio prostor za daljnje povećanje plaća u privatnom sektoru... Različitim mjerama nastojat ćemo anulirati sve moguće negativne posljedice koje bi se mogle pojaviti." Prema ministrovim riječima, pravi iskorak moramo napraviti u segmentu digitalizacije gospodarstva, poticati poduzeća na uporabu novih tehnologija, jer su najveći dobitnici, navodi Horvat, u prošloj godini bili upravo oni koji su uhvatili val digitalizacije, koja je već postala dio naše svakodnevice. Doduše, s nekim svjetskim trendovima još hvatamo korak. Naravno da je za realizaciju svih tih planova i programa nužno stvoriti odgovarajuće preduvjete, napose provesti strukturne reforme i riješiti niz evidentnih problema s kojima se RH i dalje suočava.

Što se pak politike tiče, podsjetimo, 2000. prvi put od osamostaljenja hrvatske države vlast od HDZ-a preuzeo je SDP na čelu s Ivicom Račanom. Tada se nešto i pokrenulo, kao i za naknadne vladavine HDZ-a na čelu s Ivom Sanaderom, sve do njegova korupcijskog pada kada nekako u isto vrijeme ulazimo u recesiju, uostalom kao i cijeli svijet. Uglavnom, u Hrvatskoj su uslijedila ne baš lijepa vremena, naročito na gospodarskom planu, a što je, naravno, u kratkom roku teško ispraviti. Po korupciji još i danas smo gotovo u samom europskom vrhu, a i u svjetskim razmjerima ne stojimo puno bolje, na što nas je krajem godine upozorila i Europska komisija. Stoga i ne čudi da smo, kao najmlađa članica EU-a, prema brojnim pokazateljima, tek nešto bolji od Bugarske, a zbog čega je, između ostaloga, uslijedio i masovni iseljenički val, prije svega mladih i obrazovanih ljudi. Pozitivno je, naravno, što smo uz članstvo u EU-u postali i članica NATO saveza.

Vratimo se još malo mladima. Mladi, naime, posljednjih godina sve masovnije izlaze na ulice i prosvjeduju, iako taj "trend" u Hrvatskoj gotovo da izostaje. Umjesto na ulice, mladi iz RH odlaze u Muenchen, Berlin, Dublin... u potrazi za poslom, a to je, dakako, hrvatski "trend", koji podsjeća na ekonomske migracije hrvatskog stanovništva 1960-ih godina. Općenito gledajući, britanski povjesničar Niall Ferguson, koji predaje na američkom sveučilištu Stanford, smatra da je više puta u povijesti stvoren "višak" educiranog stanovništva koji je pokretao društvene promjene. U svakoj zemlji koja se proteklih godina suočila s protestima, piše Ferguson, visoko obrazovanje je na vrhuncu. Snažan rast broja mladih ljudi sa završenim fakultetom stvorio je veći broj diplomanada nego što za njih ima posla. "Nije problem u tome što profesori pune glavu svojim studentima o idejama kao što je socijalna pravda. Pretpostavljam da je pravo objašnjenje neusklađenost između neviđene poplave diplomanada i potražnje za njima", kaže Ferguson. U jednom trenutku, dodaje, postat će jasno da stvaranje ekonomskog kaosa ne donosi radna mjesta, ali do tada se može očekivati još mnogo nereda po ulicama.

Bilo kako god, kad se o mladima iz RH radi, statistika pokazuje da je s hrvatskom diplomom jako teško zaposliti se. Na burzi je velik broj nezaposlenih ekonomista, pravnika… Kao razlozi toga navode se struktura ekonomije, slaba usklađenost obrazovanja i tržišta rada, ali i slabija vrijednost diploma pojedinih sveučilišta. Sociolog Teo Matković iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu navodi da se udio generacije koja stječe visoko obrazovanje u Hrvatskoj od kraja devedesetih do početka ekonomske krize gotovo udvostručio te da sada u dobnoj skupini od 30 do 34 godine sustižemo europski prosjek. S druge strane, dodaje, očito je kako povećanje udjela visokoobrazovanih nije dovelo do novog gospodarskog poleta.

Nadalje, prema nekim pokazateljima i istraživanjima, može se reći da ćemo za 20 godina živjeti bolje nego danas. Standard bi nam se trebao točno udvostručiti. No nije sve tako idilično. Prema predviđanjima, do 2036. nestat će mnoga zanimanja - roboti će zamijeniti ljude u jednostavnijim poslovima u svim granama, kako u proizvodnom tako i u uslužnom sektoru. A kako bismo spremni dočekali to očekivano razdoblje gospodarskog poleta, u završnoj je fazi izrada hrvatske Nacionalne razvojne strategije do 2030., koja će postaviti temelje za sve naše buduće razvojne strategije i nacionalne planove, operativne i programske dokumente. Glavni fokus Hrvatska će pritom staviti na digitalizaciju gospodarstva, industrijsku politiku i strategiju razvoja malih i srednjih poduzeća. Dakle, poruka je jasna, moramo se gospodarski i društveno što više približiti najrazvijenijim članicama EU-a i jačati konkurentnost domaćeg gospodarstva.

Uzimajući sve u obzir, pred Hrvatskom je ne samo u 2020. nego i u godinama koje slijede daljnje provođenje reformi i ekonomska transformacija povezana s ekspanzijom novih znanja i tehnologija. Niz pokazatelja upućuje da smo spremni za takve izazove sutrašnjice, skepticima i katastrofičarima usprkos. Naime, budućnost se gradi na optimizmu i vjeri u svoje mogućnosti. Tako je uvijek bilo i tako će biti. U suprotnom, crno nam se piše...