Odigrane su tek četiri ligaške utakmice u novoj sezoni Prve lige rukometašica, ali svi problemi s kojima se nosi ŽRK Osijek već su isplivali na površinu. Znamo da nije sve počelo jučer, pukotine su se pojavile i postajale sve veće još od početka godine, a kako se ona bliži kraju, ništa se nije promijenilo i krenulo u nekom boljem smjeru.

No u klubu ne odustaju olako, već se s teškoćama nose kako znaju i umiju. One financijske prirode napravile su pustoš u svlačionici, koja nikad nije bilo brojčano siromašnija u svojoj dugoj povijesti, koja traje više od sedam desetljeća. Već tijekom ljetnih priprema trener Zoran Dorić postao je svjestan da će uz odljev kvalitete, problem biti i kvantiteta.

“Propuh" u zapisniku

Već na otvaranju sezone, protiv Zrinskog na Zrinjevcu, zapisnik nije bio popunjen do kraja. Znamo da u njega maksimalno stane 16 imena i prezimena, ali i tih 14 tada nije davalo (još) razloga za zabrinutost. Dvoznamenkasta popunjenost bila je i na sljedeće dvije utakmice (12 u Sinju, 13 kod kuće protiv Koke), a onda su brojke drastično pale. Prije četiri dana osječka ekspedicija otišla je u Split sa samo osam igračica, među kojima su bile dvije vratarke. Na klupi je sjedio još dvojac Dorića, trener Zoran i kćerka Josipa, koja je bila službeni predstavnik kluba, koji se ipak nije odlučio predati, već boriti dokle god ide.

Hrabra osmorka odolijevala je domaćinu svih 60 minuta te je izborila i najmanji poraz dosada. Nakon tri izgubljena susreta po deset razlike splitski zaostatak iznosio je samo tri pogotka (32:29). Tko zna, možda bi rezultat bio povoljan da su bilo kakve opcije u rotaciji bile moguće, ali nažalost to nije bio slučaj, koji se, bar se nadamo, više neće ponoviti. Ili?

- Pribojavali smo se ovakvog scenarija. Nakon dvoboja kod kuće protiv Koke najavio sam da imamo dodatnih kadrovskih problema. Bilo je ozljeda, viroze, ali smo se nekako skupili za dalek put i utakmicu nakon koje mogu biti samo ponosan na igračice - rekao je trener rukometašica s Drave, koje su namučile Split 2010 na putu do njihove prve ovosezonske pobjede. Pogled na semafor pokazuje da ni Osijek nije bio daleko od senzacije.

- Svašta mi je tijekom 60 minuta prolazilo kroz glavu. Najvažnije je bilo da ostanem sa svih šest igračica u polju (prema pravilniku HRS-a, ekipa mora imati najmanje pet igrač(ic)a na terenu, a igra se može nastaviti čak ako se broj smanji na manje od pet, a onda je na sucima da odluče hoće li se igra nastaviti ili trajno prekinuti). Zbog toga smo morali smanjiti potrošnju najviše što smo mogli. Nismo jurili kontre, pazili smo se nepotrebnih isključenja, kao i mogućih ozljeda, jer ipak je ista postava odradila kompletan dvoboj - pojašnjava Dorić, koji je s pravom ponosan na ono što je ekipa pokazala u nikad nepovoljnijim okolnostima.

NB

Aktivne do 55. minute

Nije fraza kada ovaj put kažemo da je i poraz ravan pobjedi. Ako ne njoj, onda bar neodlučenom ishodu.

- Prvo poluvrijeme smo završili u minimalnom zaostatku, iako smo prije odlaska na odmor promašili sedmerac, a prije toga izgubili dvije lopte. Početkom drugog dijela brzo smo se našli u zaostatku od šest pogodaka, ali nismo potonuli. Naprotiv, vratili smo se pet minuta prije kraja na minus jedan, ali ipak nismo izbjegli poraz. Ne znam je li nas domaćin možda podcijenio, ali stoji da smo prvi put bili i rezultatski aktivni skoro do kraja - naglašava Dorić, koji bez obzira na sve probleme, ne gubi nadu u bolje sutra. Nakon ovakvih situacija, mnogi bi se upitali ima li dalje još uopće smisla natjecati se u elitnom društvu. Ako pitate Dorića, igračice i sve u klubu, tu dvojbi nema.

- Predaja nije opcija. Da je ugodno, daleko od toga, ali još smo na životu. Pokušat ćemo do kraja mjeseca malo podići broj igračica u kadru, ako nam to uspije, ovakva putovanja kao u Split trebala bi se izbjeći - nada se Zorić, a isto priželjkuju svi oni kojima je još stalo do ženskog rukometa u Osijeku. Valjda ih još ima...