Drugu godinu zaredom hrvatska rukometna reprezentacija okončala je veliko natjecanje s osvojenom medaljom. Drugi put zaredom jedna medalja stiže i u Našice. Nakon svjetskog srebra i europska bronca je u Slavoniji.

Za nju je zaslužan Tin Lučin. Odrađuje drugu godinu ugovora s NEXE-om, u koji je stigao u ljeto 2024. nakon povratka s Olimpijskih igara u Parizu, prvoga velikog natjecanja na kojem je hrvatske rukometaše vodio sadašnji izbornik Dagur Sigurdsson. Lučinov dolazak u Slavoniju bio je iznenađenje jer je standardni reprezentativac u Našice stigao iz poljskog Orlen Wisle Plock, kluba koji je igrao u Ligi prvaka.

- Nekoliko sam puta još prije pregovarao s NEXE-om. Mislim kako je ovo treći-četvrti put da smo imali kontakte. Ove godine očito se konačno sve pogodilo. Zasad doista mislim kako je to bio dobar potez. Za ovo kratko vrijeme mogu reći da sam donio dobru odluku - pričao je tada 27-godišnji Riječanin, kojeg je u Slavoniju privukla i dugogodišnja djevojka, Županjka Klara, koja ga je bodrila u Malmoeu te u Herningu, u kojem je Lučin posebno briljirao u utakmici za treće mjesto protiv Islanda, u kojoj je proglašen igračem utakmice, a njegov jedan od devet pogodaka postignut u toj utakmici proglašen je najljepšim na završnom turniru Europskog prvenstva u borbi za medalju.

Ni opterećenje ni prilika

Na scenu je stupio nakon što se u utakmici sa Slovenijom ozlijedio Zvonimir Srna, koji je propustio ostatak EP-a. Lučin je u tom trenutku preuzeo sve ovlasti na poziciji lijevog vanjskog. Kao da mu je ta prilika skinula okove. Na njegovoj igri se nije osjećao pritisak očekivanja.

AFP

- Nisam to shvatio ni kao dodatno opterećenje ni kao priliku. Dogodilo se da sam, nakon ozljede Srne, dobio tada veću minutažu, na kraju je ispalo jako dobro. Srna je do tada igrao vrhunski turnir, a nakon njegove ozljede morao sam malo više povući i ispalo je super. Zahvale i zasluge na kraju idu svim igračima i stožeru jer ovo je zajednički uspjeh.

Bilo je problema i uoči samog Europskog prvenstva. Punih mjesec dana Tina Lučina zbog problema s bruhom nije bilo u momčadi NEXE-a.

- Nije bilo lako. Puno je bilo problema i prije početka, ali i tijekom natjecanja jer osim Srne ozlijeđeni su bili i Martinović, David Mandić. Odigrali smo puno utakmica u kratkom vremenu, ali uspjeli smo drugu godinu zaredom vratiti se kući s medaljom i učiniti ljude sretnima i ponosnima - pričao je Lučin, kojem se do danas emocije nisu još slegnule, pa je teško pronalazio riječi opisa svih trenutaka koje su doživjeli.

Objasnio je i Lučin zasluge Dagura Sigurdssona u tom uspjehu. Uoči polufinala upozorio je na problem zgusnutog, gotovo neljudskog rasporeda, čiji je u velikoj mjeri i rezultat bila ozljeda Zvonimira Srne.

- Rezultati i dvije osvojene medalje na dva natjecanja najbolje o svemu govore. Jako je važno da je doista sve poteze koje je izbornik vukao da ih je pogodio. Sve što je odlučio, pokazalo se ispravnim. Naravno, ono što su svi već primijetili, davao nam je i mirnoću kada je trebalo, pogotovo kada nije išlo, kada smo bili u rezultatskom zaostatku. Bio je to primjerice slučaj protiv Mađarske. Trebamo pobijediti kako bismo išli u polufinale, a mi smo gubili na poluvremenu. Na poluvremenu je smirio ekipu, odličan potez bio mu je uvođenje sedmog igrača, što nam je donijelo preokret i polufinale.

Čini se da se Hrvatska dizala kroz natjecanje. Tko se još sjeća onoga mučenja na početku s Gruzijom.

- To je Europsko prvenstvo, sve ekipe su kvalitetne, što se i pokazalo. Bilo je puno iznenađenja i u tako jakoj konkurenciji velika je stvar biti na postolju. Francuska, Španjolska, Norveška, domaćin Švedska ostali su iza nas. Island, koji ima odličnu generaciju, pobijedili smo dva puta, što nije uopće jednostavno, ali pokazali smo to zajedništvo koje nas krasi, da se nikada ne predajemo. Dokazali smo da je Hrvatska rukometna velesila. Mislim da imamo generaciju koja može igrati još pet do deset godina zajedno i ostati na okupu, tako da sam siguran kako ćemo se radovati još koji put svi skupa.

Osveta Nijemcima

Kao što je to bio slučaj u Zagrebu na Trgu bana Jelačića, ali i poslije u njegovoj rodnoj Rijeci, gdje je priređen doček za riječke reprezentativce. Čak su njih četvorica. Uz Tina Lučina Riječani su i Veron Načinović, Dino Slavić i Filip Glavaš, a uz njih je bio i trener vratara i član stožera reprezentacije Valter Matošević. Sve ružno što se dogodilo nakon osvajanja bronce, a prije dolaska rukometaša na Trg bana Jelačića, nismo tražili od Lučina za komentar. Više njegove dojmove nakon svega.

- Opet je u Zagrebu bio spektakularan doček i hvala svima koji su došli. I na aerodromu su nas dočekali, u tri ujutro nismo očekivali, ali i tamo su nam priredili spektakl. Pokazala je Hrvatska opet da voli sport i da se zna veseliti sportskim uspjesima. I u Rijeci, u našem gradu, bez obzira na kišu, skupilo se dosta ljudi. Istina, umorni smo, ali za te stvari pronađemo energiju i vremena i nadam se da ćemo još puno puta biti umorni zbog istih razloga.

U ponedjeljak se vraća u Našice. Bliži se nastavak sezone u Premijer ligi i u Europskoj ligi.

- Trener mi je dao gotovo tjedan dana slobodno. Najviše treba glavu odmoriti, ali i fizički nam svima treba oporavak. Nakon toga kreće možda najteži mjesec što se tiče klupske sezone. Nastavak natjecanja u Europskoj ligi, hrvatska liga za prvaka. Bit će puno utakmica, što je i dobro. Tome se mi najviše veselimo.

Drugi krug Europske lige NEXE otvara 17. veljače na gostovanju kod njemačkog Hannover Burgdorfa u čijim redovima igraju dvojica njemačkih reprezentativaca koji su se okitili srebrnom medaljom, a prije toga u polufinalu svladali Hrvatsku - sjajni desni vanjski Renars Uschins i pivot Justus Fischer. Planirate li svojevrsnu osvetu za poraz u polufinalu?

- Znamo dobro njihove kvalitete i njih dvojice kao igrača, ali i cijele momčadi. Radi se o klubu iz najjače lige svijeta i zaslužuje golem respekt, ali sam uvjeren kako nismo bez izgleda - zaključio je Lučin.