Ajmo biti otvoreni, protiv Gruzije smo izbjegli sramoćenje. Da su kojim slučajem hrvatski rukometaši izgubili na startu Europskog prvenstva, bila bi to utakmica koju bismo već sada, u uvodu natjecanja, mogli proglasiti iznenađenjem kompletnog Eurohandballa. Svjetski viceprvaci protiv... pa, najblaže rečeno, reprezentacije u usponu. Ma kojem usponu, Gruzijci se eventualno mogu popeti na neki dobar vidikovac. Nema tu potencijala za nešto veće i značajnije u europskom i svjetskom rukometu. A mi smo od takve momčadi gubili 11:5. Cijelu polusezonu slušamo kako u Zagrebu Giorgi Tskhoverbadze nije zadovoljio kriterije. Onda taj Tskhoverbadze protiv naše obrane bude nezadrživ. Prodavali su nam Gruzijci cepeline, zabijali s poda, trčali u kontru, a mi se sporo vraćali. Iskreno, i uz najgoru obranu, nismo ovaj put imali doprinos vratara. Ne sumnjam da će Dominik Kuzmanović i(li) Matej Mandić - a na tribini je napet u društvu Domagoja Duvnjaka sjedio i Dino Slavić, koji je u pripremama pokazao najbolju formu - u utakmicama koje slijede pokazati svoja sjajna izdanja. Znali smo da imamo jedno jako oružje u 5-1 obrani s Markom Mamićem na prednjem. Očekivali smo ju u onim “ozbiljnijim” utakmicama, koje tek slijede. Da je vrag odnio šalu, pokazalo je to što je u posljednjih 15-20 minuta Dagur Sigurdsson posegnuo baš za 5-1 obranom. Ona je kvalitetn(ij)a i naš forte, ali više nije nikome iznenađenje. Mislite li da Staffan Olsson i Michael Apelgren, švedski treneri na klupama Nizozemske i Švedske, sljedećih naših suparnika u skupini E u Malmoeu, ne rade već sada na taktici kako nadmudriti naših “revolucionarnih” 5-1? Ima li možda Sigurdsson neka “treća rješenja”, što bi bilo iznenađenje za suparnika? Prije smo gledali i neke druge varijante, s nekim drugim isturenim igračima Davidom Mandićem, Marinom Jelinićem... Nema više Duvnjaka. On je iz Kiela automobilom stigao u Malmoe jer je osjetio da mora biti s bivšim kolegama iz reprezentacije. I ne treba plakati za Duvnjakom. Oprostio se od reprezentacije u 37., premda je nedavno potpisao ugovor s Kielom do 2027. Nije svatko Luka Modrić. Znali smo da ćemo s odlaskom Duvnjaka i Karačića ostati samo na Luki Cindriću i nemamo nekih alternativnih rješenja, osim Sigurdssonova guranja Martinovića ili možda Lučina na sredinu, što nisu neka spektakularna rješenja. Cindrić se, kao i obično, nije sakrio. Šest pogodaka, ali je nedostajala možda njegova bolja kontrola napada. I dobro je sam rekao nakon utakmice. “Ovu utakmicu ne treba zaboraviti, nego se osvijestiti.” Idemo se stoga osvijestiti!