Bit će neobično u subotu doći u Zrinjevac na utakmicu rukometaša Osijeka i ne vidjeti Miška. Jer u osječkom rukometu svi su znali tko je Miško! Zato se nikome nije jučer moralo posebno objašnjavati kada su čuli ružnu vijest: Umro je Miško. Mihajlo Miško Abramović rođen je u Slavonskom Brodu 1952., gdje je počeo igrati rukomet u tada vrlo stabilnom klubu Slavonija DI. Zanimljivo, Miško nije prvo uzeo loptu u ruke, nego tamburicu. Kao pravi rođeni Slavonac, svirao je tamburicu, ali se ipak okrenuo rukometu, na nagovor starijeg brata Rude, također preminuloga, koji je postao jedna od legendi brodskog rukometa. Miško je otišao u Zagreb na fakultet. Studirao je i završio elektrotehniku, a za to vrijeme igrao je za tada u bivšoj državi relevantni Medveščak. Nakon obveznog služenja vojnog roka, u drugoj polovini sedamdesetih, stigao je u Osijek, gdje zasniva obitelj. Supruga Ivanka (preminula prije četiri godine, nap. a.) rodila mu je dva sina Ozrena i Vedrana, iz prvoga braka ima sina Igora, a uvijek je kao svoga najrođenijeg smatrao i Ivankina sina Hrvoja. I na sve svoje sinove prenio je ljubav prema rukometu. Najstariji, Igor, nastavnik tjelesnog, danas je rukometni trener u Ivaniću. Vedran i Hrvoje bili su u svoje vrijeme kapetani osječkog rukometnog kluba, danas su obojica u trenerskim vodama, a najkraće se u tom lijepom sportu zadržao Ozren, koji posljednjih godina s obitellji živi u Londonu. Miško je brzo nakon završetka igračke karijere sjeo na klupu Elektre, naslijedivši još jednog legendarnog osječkog trenera koji nije više s nama, Ljubomira Miloševića. Pod Miškovim trenerskim vodstvom, RK Elektra 1991. godine ostvarila je i najveći klupski uspjeh - plasman u Drugu saveznu ligu. Uz trenersku karijeru, kao inženjer elektrotehnike, gradio je i uspješnu poslovnu karijeru. Bio je direktor Elektroslavonije, poslije HEP Prijenosa, a za njegova mandata izgrađeno je najveće prijenosno elektročvorište u Slavoniji i Baranji, u Ernestinovu. U HEP-u je dočekao i mirovinu. Tijekom prvih godina samostalne Hrvatske i osnivanja zasebne Hrvatske rukometne lige Miško je zajedno s Matom Grgićem Akom, 1993. godine, inicirao spajanje osječkih rukometnih klbova Metalac OLT i Elektre, čime je nastao RK Osijek. Abramović je bio prvi trener nove momčadi, koja je 1994. godine ušla u Prvu hrvatsku ligu. Na klupi ga je naslijedio Ivo Duvnjak (Domagojev otac), a Abramović je u to vrijeme postao klupski predsjednik. Godinama je bio na čelu ili u najužem vodstvu kluba, pa tako i 2000-ih, nakon povratka u Prvu hrvatsku ligu, RK Osijek (tada pod nazivom Osijek 2000 i poslije Osijek Elektromodul, nap. a.) ostvaruje i najveće klupske uspjehe, osvajanje naslova viceprvaka Hrvatske 2007., plasman u finale Kupa Hrvatske 2005. te godinama uzastopce izlazak na europsku scenu. Abramović je i poslije bio u klupskom vodstvu, a premda posljednjih godina nije imao funkciju u osječkom rukometu, znao je doći pogledati utakmice osječkog rukometnog kluba te se redovito odazivao na sva druženja i okupljanja generacija. Bit će jako neobično doći na utakmicu Osijeka i ne vidjeti i pozdraviti Miška. Nekada na klupi, a posljednjih desetljeća na tribinama Zrinjevca. Osječki rukomet ostao je bez čovjeka koji ga je stvarao u različitim ulogama, a najviše će nedostajati njegovoj obitelji. Sinovima Igoru, Ozrenu, Vedranu i posinku Hrvoju s obiteljima i čak osmero unučadi, na koju je bio ponosan.