Dobio sam više poruka sad nego kada mi se sin rodio, rekao nam je Frano Veraja, trener rukometaša Osijeka i tvorac svojevrsnog rukometnog čuda.

Nakon točno 20 godina rukometaši Osijeka igrat će na Final Fouru Kupa Hrvatske. Ostvarili su to pobjedom u Varaždinu od 23:22, nakon što su na poluvremenu gubili sa šest razlike. Velika je to pobjeda sadašnje generacije osječkih rukometaša, ali i trenera Veraje. Koji nas je ipak podsjetio da su u Kupu ove sezone napravili još jedan, možda i mnogo veći, pothvat.

Motivirajući govor

- U osmini finala svladali smo Sesvete, prošlogodišnje finaliste Kupa i sudionike Europske lige. To je, što se mene tiče, veća pobjeda od ove u Varaždinu, koja je nesumnjivo imala daleko veću važnost - pričao je Veraja, koji je u Osijek iz Metkovića prvi put, tada kao perspektivni junioroski reprezentativac, stigao 2005.

Iste su godine nešto prije rukometaši Osijeka igrali finale Kupa Hrvatske. Bio je to drugi i do ove godine posljednji put kada su se plasirali na završni turnir Kupa. U polufinalu su tada pobijedili Goricu, a u finalu izgubili od Zagreba na završnici u tada novootvorenoj dvorani Jug. Nitko u Osijeku ne bi imao ništa protiv da se povijest ponovi, s obzirom na to da su se i Velikogoričani uz Dugo Selo i branitelja naslova Zagreb plasirali na završni turnir, koji će se sredinom svibnja igrati u Poreču, na tradicionalnom Festivalu rukometa.

Vratio se Veraja još malo utakmici u Varaždinu. Osijek je na poluvremenu gubio sa šest razlike. Bilo je i “plus sedam” za sastav Slavka Goluže.

- Nikakav pritisak nisam im stvarao da nešto moraju. Rekao sam dečkima na poluvremenu kako im je ovo najvažnijih 30 minuta u sezoni jer smo u prvenstvu riješili situaciju i sigurni smo u ostanak. Neka odigraju najbolje što znaju. I krenulo nam je. Potpuno suprotno od prvog poluvremena. Obrana, vratari su počeli braniti, pomalo smo sustizali zaostatak na kraju i prestigli. Vodili smo i s dva razlike, pa dobili pogodak iz sedmerca u posljednjim sekundama. Čak kada se ovako pobijedi, ispada puno slađe.

Osječka mladost

Opisuje Veraja kako je bilo lijepo vidjeti svoje igrače kako još dugo nakon utakmice slave u svlačionici. Očito je kliknuo s dečkima. Za ovo što radi definitivno mu pripadaju goleme zasluge.

- Ma nisam vam ja sada nikakav Čudomiks! Ono što vam mogu potvrditi, doista u svlačionici imamo jednu obitelj. Ma svašta ja njima znam reći, ali oni znaju da je to sve kako bi bili još bolji i da tu ne ostaje nikakve zle krvi poslije.

U dvije godine, koliko je u Osijeku, a i prije kao trener u Ivanić Gradu, pokazao je kako je hrabar pružiti priliku mladima.

- Uvijek sam volio imati što više igrača u rotaciji. Imam to što imam. Radim u momčadi u kojoj se isključivo moramo osloniti na svoje igrače, a u Osijeku se posložila perspektivna mlada generacija. Danas su Maganić, Noa Kovačević, prije Bruno Vuković, postali bitni igrači u našoj momčadi. Svi su bitni. Od najstarijih Babana i Nede (Babića i Nedića), preko Zrne, Čička, Čurića, Karla Vašarevića, Noe Mandića. Možda se ne vidi statistički, ali ogroman doprinos i trud ulaže Bolanča. Što reći za Lovru Frajhauta, koji stvarno sjajno brani cijele sezone. Dolaze i ovi još mlađi, koji će sada imati priliku u završnici prvenstva.

Osijek ide na završnicu Kupa, a u subotu u Ligi za ostanak gostuje kod zagrebačke Dubrave. Osječani su se riješili svih briga, ostaju u Premijer ligi, a Veraja “radi i sa strane”. Jučer je vodio drugu momčad Osijeka u susretu sa Županjom.