Zagreb, 28.01.2025 - Četvrtfinalni susret Svjetskog prvenstva rukometaša: Hrvatska - Mađarska. Na slici hrvatski rukometaši slave pobjedu i plasaman u polufinale Svjetskog rukometnog prvenstva, Ivan Pešić.foto HINA/ Damir SENČAR/ ds
HINA/DAMIR SENČAR
29.1.2025., 16:22
NAŠ ČOVJEK U FRANCUSKOJ: IVAN PEŠIĆ

Nakon ovog čuda bilo bi se doista lijepo vratiti u Nantes s medaljom

Nije se dugo u noć moglo zaspati u Korani Srakovčić, mirnoj bazi hrvatske rukometne reprezentacije u Karlovcu za vrijeme Svjetskog prvenstva. Emocije i adrenalin dugo su nakon dramatične pobjede nad Mađarima u četvrtfinalu radile sto na sat. Vrtjeli su se klipovi s utakmice, Šipićev pogodak i Pešićeve obrane. Naš vratar jutro poslije otkrio je kada je zaspao.

- Spavao sam četiri ure. Još su me držale emocije - otkrio je Senjanin na vratima hrvatske reprezentacije te opisivao emocije nakon Šipićeva pogotka.

- Ne znam bismo li mogli sami napisati scenarij što se dogodilo posljednjih pet-šest minuta. Ono je bilo čudo. Tih posljednjih nekoliko minuta utakmice nije se čuo ni sučev zvižduk. Kad je Šipić zabio gol, nisam mogao vjerovati. Erupcija sreće. Nemam pojma što je sve prolazilo kroz glavu, nevjerojatno je što smo napravili. Drago mi je da nismo odustali.

Puno je puta poslije pogledao pobjednički pogodak. Marin Šipić nakon utakmice rekao je da je pomislio da nas u posljednjih pet minuta "samo Peša može spasiti". I doista nas je spasio.

- Vjerovao sam. Pogotovo nakon prve obrane kada se uvukla malo i neka nervoza kod njih. Inače, meni odgovara ova uloga ulaska s klupe. Često sam u Nantesu tako ulazio u igru i nije mi ništa bilo strano. I "Malom" sam govorio cijelo vrijeme, najvažnije je da mi ostanemo mirni. Nema veze je li "minus tri", "minus pet", svaka lopta može biti bitna.

“Malim" zove Dominika Kuzmanovića. Je l' on tebe "Veliki"?

- Ha-ha. Je l' se ne vidi to po meni?

Vratari su nam na ovom Svjetskom prvenstvu moćno oružje. Kako je surađivati s 13 godina mlađim Dominikom?

- Imamo super suradnju i odlično se dopunjujemo. Tako je bilo i protiv Mađarske. Nije uopće bitno koliko tko igra. Bitno je ući i pomoći momčadi, ali i jedan drugome.

Veliku pomoć imaju i od Valtera Matoševića. Veliko vratarsko ime, svjetski i olimpijski prvak, u stožeru Dagura Sigurdssona zadužen je za vratare.

- Valter nas uvijek smiruje. Miran je, ali i on osjeti da smo mi u utakmici. Lako je surađivati. Imam sad već i dosta iskustva, dosta toga smo prošli.

MINNE: PEŠIĆ ILI MI, NETKO ĆE U FINALE

U četvrtfinalu protiv Egipta postigao je šest pogodaka. Aymeric Minne, srednji vanjski Francuske, jedan je od četiri Pešićeva suigrača u Nantesu.

- Sjajan momak je Pešić. I eto, netko od nas igrat će u finalu. Vidjet ćemo.

Osjetio je atmosferu u kojoj će se odigrati i polufinale.

- Baš smo ušli u dvoranu u završnici utakmice protiv Mađarske. Bila je sjajna atmosfera. Navijači doista guraju Hrvatsku, koja ovdje igra s 15 tisuća ljudi. Nevjerojatno je igrati u ovakvoj atmosferi - dodao je Minne.

Je li ti ovo najluđa utakmica u tvojoj reprezentativnoj karijeri?

- Jedna od sigurno najluđih, ali i najdražih. Recimo, draga mi je i ona protiv Francuza na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru kada smo pobijedili, a ja obranio penal. Ova je utakmica ipak bila za puno veći ulog. I igrali smo doma.

Spomenuo je Francuze. On ih pozna i malo bolje. Četvorica su njegovi suigrači u Nantesu - Aymeric Minne, Julien Boss, Nicolas Tournat i Thibaut Briet.

- Netko će se od nas vratiti u klub s medaljom. Bolje je onda jedna moja nego njihove četiri ha-ha-ha. Moramo se pofajtati s njima kao što smo se pofajtali s Mađarima. Fizički su jaki, obrana će biti ključ uspjeha. Francuzi su favoriti, ali ja baš volim takve uloge kada nismo favoriti. Rekao sam vam i uoči Mađarske. Nisam volio što su nama dali ulogu favorita.

Jesi li možda već neke stvari otkrio obrambenim igračima kako igrati protiv njih?

- Nismo ih još stigli do kraja analizirati, ali nešto smo već među nama pričali kako protiv njih. Rekao sam neke stvari našim obrambenim igračima, ali neću ih sad javno iznositi. Dobro ćemo se pripremiti.

Pešić je u kadetskoj i juniorskoj reprezentaciji Hrvatske igrao u generaciji godinu dana starijih Domagoja Duvnjaka i Igora Karačića. Duvnjak je najavio oproštaj nakon Svjetskog prvenstva. Na tom tragu čini nam se i Karačić. Kako on razmišlja? Vratari općenito traju duže, a hrvatski upravo u tridesetima pokazuju najviše. Sjetimo se samo Vlade Šole, Ivana Stevanovića, pa Marina Šege...

- Poslije tridesete su najbolje vratarske godine. Skupi se dosta iskustva. E, sad, poslije 35. već je malo teže. Bitno da me zdravlje služi. Reprezentacija? Tko zna. Možda napadnem i Los Angeles - zaključio je 36-godišnji vratar Nantesa i hrvatske rukometne reprezentacije.