Zagreb, 19.1.2025 - Susret 3. kola skupine H rukometnog SP-a Hrvatska - Egipat. Na slici Ivano Pavlović.Foto Hina/ Dario GRZELJ/ dag
HINA/DARIO GRZELJ
20.1.2025., 15:49
ZAŠTO SMO IZGUBILI OD EGIPTA?

Ne ide bez senatora, loša realizacija izvana...

Nije to zafrkancija - poručio je Igor Karačić nakon utakmice kada smo ga pitali u kakvom je trenutno stanju. I, doista, je li netko pomislio da igrači mogu reagirati na "prekidač". Eto, sad je došao, "klik", upalimo se i kao da ničega nije bilo.
Situacija u kojoj se našla hrvatska rukometna reprezentacija nakon ozljeda Domagoja Duvnjaka i Luke Cindrića podsjetila nas je na vrijeme Europskog prvenstva u Mađarskoj 2022. godine koje je igrano u strogim koronamjerama. Svako testiranje značilo je stavljanje ponekog igrača u karantenu i poziv drugoga po cijeloj Europi. Stizao je Ivan Slišković iz Portugala, Mirko Alilović, koji se ranije oprostio od nacionalnog dresa, stavio se na raspolaganje. Tako je slično sada i Karačićem, premda je u bazu reprezentacije u Karlovac stigao izravno, ne iz dvorane gdje u Kielceu nije radio s loptom, već iz teretane. Proteklih nešto više od dva tjedna, od drugoga dana nove godine, Sigurdssson je uigravao momčad s Duvnjakom na srednjem vanjskom. Cindrić je i tada imao problema s ozljedom, a kao trećeg srednjeg vanjskog pozvao je mladog Ivana Pavlovića, u kojem smo prerano počeli tražiti "novoga Ivana". Logično je pitanje je li Karačić trebao biti od početka s reprezentacijom? Je li i on poput Duvnjaka zaslužio planirani oproštaj pred domaćom publikom? Logično nam se čini da Karačića izostavi za Olimpijske igre u Parizu kada u kadru može biti samo 14 igrača. Jedan srednji vanjski mora otpasti. Tko? Duvnjak, Cindrić ili Karačić? Točnoga odgovora nema. S druge strane Duvnjak i Karačić ove će godine napuniti 37 godina. Cindrić je u 32. Hrvatska, pa tako i sadašnji izbornik Sigurdsson u potrazi su za igračima koji će ubuduće biti kreatori igre. Zato i Pavlovićev poziv u prvom natjecanju na početku olimpijskog ciklusa ima logiku. Kao što imaju argumente svi zagovornici Karačićeva poziva. Da se i za njega kao i za Duvnjaka pripremi cvijeće i uokvireni dres reprezentacije. Da se tako promišljalo, prošlo bi nekoliko tjedana, pa bi se i ostatak momčadi stiglo koliko-toliko uigrati s Karačićem na srednjem vanjskom. Vidjelo se to najviše na našoj vanjskoj liniji u susretu s Egiptom. Šut kod svih bio je iznimno loš. Čak i onaj najučinkovitiji Ivan Martinović imao je šut ispod 50 posto. Postigao je šest pogodaka iz 13 pokušaja. Ostatak vanjske linije? Srna 1-6, Pavlović 1-4, Maraš 1-2, Lučin 0-1. Dok su Egipćani pleli i križali oko naše zone, pronalazeći načine, naši su se mučili baš zato što nam vanjska linija nije uigrana. Što je nedostajalo i nekih možda automatizama, akcije za koju je potrebno koji trening više za uigravanje. I tu je doista Sigurdsson vrlo malo mogao.
Ono što je mogao više je u obrani. Nema toliko rješenja za 5-1, jer nema Duvnjaka, ali nema ni Davida Mandića. Ostao je na jednom lijevom krilu, ali Marin Jelinić zna odigrati na prednjem. Zašto je u ovoj ključnoj utakmici Marina Jelinića, koji zna igrati obranu, ponovno odlučio čuvati samo za napad, a primjerice na "dvojci" ostavljati Marina Šipića, koji je tek posljednje vrijeme podigao svoju razinu obrane. Problema imamo na halfovima jer i Martinović, slično kao i Šipić, vrhunski je za napad, ali tek dobar za obranu. Luka Lovre Klarica, koji može pomoći u oba smjera, ostao je na klupi. Na kraju, u drugom poluvremenu, dosta često smo primali pogotke na samoj sredini obrane, koju ni u devet mjeseci Sigurdsson nije standardizirao. Izbornik je ograničen izostancima. Je li mogao bolje? Sigurno!