Prolazeći hodnicima Arene Zagreb, možemo doživjeti njezinu kratku, ali bogatu povijest. Izgrađena je za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine. U predvečerje početka tog SP-a rukometaši su je i otvorili. Bilo je to 27. prosinca, kada su se u prijateljskom susretu sastale Hrvatska i Rusija.

Aktualno Svjetsko prvenstvo već je četvrto veliko rukometno natjecanje (dva SP-a za rukometaše, po jedan EP za rukometaše i rukometašice, nap. a). U njoj se igralo i Europsko prvenstvo u košarci, futsalu, finale Davis Cupa, jedno vrijeme tribinama Arene odjekivalo je "Zig-Zag Medveščak" u vrijeme hokejaške "ledene groznice", koja je (pre)kratko vladala metropolom. Arena je osim sportskih događaja ugostila i brojne domaće, međunarodne, a i, kako to volimo reći, regionalne glazbene zvijezde.

- Arena Zagreb i broj koliko si je puta rasprodao postala je jedinica mjere za uspjeh - napisao je jednom glazbeni kritičar Bojan Muščet.

Tako je jedna pjevačica rodom iz Belog Manastira nedavno čak pet puta rasprodala Arenu Zagreb. U kojoj su nastupali i Roger Waters iz Pink Floyda, Iron Maiden, Ramstein, pokojni Leonard Cohen i George Michael pa Lady Gaga, Justin Bieber, Beyonce pa Andrea Bocelli. Dakako, i Mišo Kovač u njoj je dizao ruke. Prljavo kazalište nekoliko je puta punilo Arenu pjevajući i stvarajući nezaboravnu atmosferu uz Heroja ulice, ali i Ružu, Marinu i Lupi petama. Sve te pjesme "Prljavaca" danas tijekom rukometnog Svjetskog prvenstva "nabrijavaju" atmosferu navijača. Među kojima je i dosta poznatih. Neizostavni u ovakvim prilikama su Dubravko Šimenc, brojni nekadašnji rukometni reprezentativci i ljudi iz rukometa. Prilično nezamijećeno, bar od medija i fotografa, ostao je dolazak na tribine nekadašnjeg hrvatskog reprezentativca Mislava Oršića. Sve njih viđali smo u navijačkim sektorima gdje se uoči ulaska na tribine stoji u redovima za pivo od šest eura. Preskupo? Oni koji imaju i koji nisu morali odvajati od svoje plaće za ulaznice, ne stoje u redu za pivo, već ih poslužuju konobari u odijelima, koji im toče odabrana vina s prestižnim etiketama, a na švedskom stolu goste se jelima koja će zadovoljiti svako nepce. To se događa u VIP sektoru. Kako je novinarima? Uvjeti u press centru su dosta dobri. Zamjerka je što su nas ponovno smjestili na treći kat na vrhu tribine, pa nakon utakmice slijedi prava jurnjava i probijanje kroz navijače kako bismo se spustili do miks- zone u prizemlju. Mnogi novinari koji nisu baš u formi stoga u miks-zoni budu "uspuhani" više nego igrači koji upravo odrade 60 minuta na terenu. Sjećamo se 2009., tada su nas stavili uz sami teren s najboljim pregledom. Na ulazu stroga kontrola, čak i oni koji iziđu samo popušiti jednu, pa se brzo vraćaju u dvoranu, prolaze opet kontrolu. Na svakoj akreditaciji je kod, pa se pri svakom ulazu prolazi postupak dekodiranja. Kroz dekodiranje je morao proći i Mirza Džomba. Ni za nekadašnjeg olimpijskog prvaka, danas stručnog komentatora RTL-a, također nije bilo popusta.

- Ovo je ipak Svjetsko prvenstvo - komentirao je kratko Džomba, kojem očito odgovara uloga anonimca koji mora prolaziti kompletan postupak kao i svi ostali "smrtnici".