Dagur Sigurdsson prvi je izbornik hrvatske rukometne reprezentacije koji je stigao iz inozemstva. Sudeći po izbornicima koji vode reprezentacije ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva, mogli bismo zaključiti kako smo počeli pratiti trendove.

Ne vjeruju svojima

Čak polovina reprezentacija na SP-u ima izbornike koji dolaze iz inozemstva. Od 32 reprezentacije sudionice SP-a 2025. čak ih 16 ima strane izbornike. Posljednjih godina u europskim klubovima posebno su cijenjeni stručnjaci iz Španjolske, a odmah nakon njih s Islanda. Takav je slučaj i među reprezentacijama. Najviše je na klupama Španjolaca. Uz izbornika Furije Jordija Ribere, Španjolci sjede na klupama Češke (Xavier Sabate), Mađarske (Chema Rodriguez), Egipta (Juan Carlos Pastor), Japana (Tony Gerona) i Čilea (Aitor Etxaburu). Znači, četiri zemlje od šest zemalja nisu sa španjolskog govornog područja, pa stoga pada u vodu teza da im je jezik prednost, premda, činjenično, mnoge su južnoameričke selekcije upravo zbog toga posezale za španjolskim trenerima. Nakon Španjolaca najzastupljeniji su Islanđani. Uz hrvatskog izbornika Dagura Sigurdssona, islandskog izbornika ima Njemačka (Alfred Gislasson), Bahrein (Aron Kristjansson) i dakako Island, čiji je izbornik nekadašnji im reprezentativac Snorri Guðjónsson. Tako ispada da dvije velike nacije, Njemačka i, kako si umišljamo, Hrvatska na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu nemaju ni jednoga trenera koji vodi neku reprezentaciju. Istina, postoji čovjek koji je radio u hrvatskom rukometu, a još su brojniji oni koji su pekli zanat u Bundes ligi. Naime, Veselin Vujović izbornik je Katra. Prije preuzimanja katarske reprezentacije posljednji posao imao je u našičkom NEXE-u, a legendarni Vujo vodio je i vječnog prvaka Zagreb.

Samo dobri i loši

Na cijeni su i francuski treneri. Uz francuskog izbornika Guillaumea Gillea iz najtrofejnije rukometne nacije stigli su i izbornici Tunisa (Patrick Cazal) i debitanta Gvineje (Kevin Decaux). Tri izbornika imaju i Šveđani. Staffan Olsson vodi Nizozemsku, njegov suigrač iz reprezentacije s kojim je zajedno u paru godinama vodio Švedsku, Robert Hedin, danas je izbornik SAD-a, a vođenje Švedske povjereno je Michaelu Apelgrenu. Na tom je mjestu nedavno, nakon Olimpijskih igara, zamijenio Glenna Solberga, koji je Norvežanin. Slovenac Aleš Pajovič godinama je izbornik Austrije, Zelenortski otoci na klupi imaju Portugalca Jorgea Rita, a izborniik Kuvajta je Alžirac Said Hadjazi. Ostale reprezentacije trenutno imaju domaće stručnjake na mjestima izbornika, premda je vrlo malo onih koji baš nikada nisu posegnuli za inozemnim rješenjem.

O strancima na klupama ne samo reprezentacija nego i klubova, i ne samo u rukometu, vlada određena rasprava i različitost mišljenja. Nedavno nam je na tu temu dobar odgovor dao Federico Coppitelli, Talijan na klupi NK Osijek (kad smo već kod Talijana, njjihova rukometna reprezentacija ima domaćeg izbornika, a ovo im je drugo sudjelovanje na SP-u, nakon 1997., kada ih je vodio Lino Červar, nap. a.).

- Postoje samo dobri, manje dobri, srednje dobri i loši treneri, a nikako domaći i strani treneri. Nikada neću imati prednost u vođenju momčadi u Serie A samo zato što sam Talijan.

Preslikano na situaciju hrvatske rukometne reprezentacije, pa i u hrvatskom sportu općenito - nitko više ne bi trebao imati prednost u imenovanju za izbornika samo zato što je Hrvat.