Kada je slamka spasa posljednja utakmica u kojoj tražiš prolaz dalje na velikom natjecanju, onda su ti bar prije njezina početka izgledi podjednaki. No, kada krene dvoboj, onda vidiš da si se samo tješio bez velikog pokrića i da stanje na papiru ne odgovora ni približno onome na parketu. Stoga, jasno, izvučeš deblji kraj.

Rani povratak kući

Rukometašice Hrvatske nakon tri odigrana susreta u D skupini pakiraju kofere, već su i stigle kući, vjerojatno razočarane onim što su pokazale u Baselu. Trebale bi biti, jer odigrale su doista loš turnir. Jedan remi i dva poraza u društvu reprezentacija protiv kojih se moglo bolje i više svakako su razlog za ozbiljnu analizu, a možda i konkretne poteze u obliku promjena, koje se same po sebi nameću nakon rezultatskog kraha.

Bez obzira na to što naš ženski rukomet nije ovoga trenutka kadar konkurirati za visoke domete na reprezentativnoj, ali i elitnoj klupskoj sceni, svi smo od Hrvatske na 16. Europskom prvenstvu očekivali više. Ne i previše, smatrali smo da je plasman u drugi krug natjecanja doseg koji bi zadovoljio sve apetite. Skupina je u prvom krugu svakako izgledala prolazna. Danska kao veliki favorit bila je nedodirljiva, a u borbi za drugo mjesto trebali smo se naći ispred jednog od domaćina, Švicarske, te debitanta na Euru, Farskih otoka. Na kraju smo svima gledali u leđa. Da bismo mogli kući vrlo rano, jasnije je bilo nakon remija s Farkinjama (17:17), a onda smo zakazali u 60 minuta, gdje su se stvari još mogle popraviti. Švicarke su tek drugi put zaigrale u euroeliti, a prije dvije godine su na debiju osvojile jedan bod u skupini, i to baš protiv Hrvatica. Sada su uzele kompletan plijen, naše nade raspale su se već u prvom poluvremenu kod zaostatka 16:7. Malo smo kasnije popravili sliku, ali ova skupina igračica ipak nema snage ni kvalitete za jedan veliki preokret, te je konačnih 22:26 i službeno označilo kraj nastupa na prvenstvu.

(Ne)poznavatelji rukometa

- Za istinske poznavatelje ženskog rukometa, a kod nas ih nema previše, ovo iščekivanje i rasplet ne bi trebali biti iznenađenje. Imali smo svoje šanse, ali Švicarska je prije posljednjeg ogleda ipak bila favorit. Mi u ovom trenutku nemamo boljih, možda bi se pokoja zamjena mogla naći. Kad bi ova ekipa imala određeni broj treninga, nekoliko mjeseci, kao u nekom klupskom programu, zasigurno bi igrala još kvalitetniji rukomet. Znali smo da će biti teško, nismo tražili nikakav alibi. Nadali smo se da možemo iznenaditi Švicarsku i pokušati se ubaciti u drugi krug. Život ide dalje, rukomet ide dalje. Trebamo i dalje marljivo trenirati i biti bolji u sljedećim utakmicama - izgovorio je Obrvan nakon oproštaja od Europskog prvenstva, pritom naglasivši da nam naruku nije išao ni novi sustav natjecanja. Kao onaj stari je davao veće izglede za produljeni boravak.

Za ukupan sud baš i ne moraš biti istinski poznavatelj ženskog rukometa. Jedan bod osvojen od mogućih šest (realno četiri) ne može se ocijeniti pozitivnom, prolaznom ocjenom. Ono što smo vidjeli u Baselu, nije bilo dostojno drugog kruga. Kad ne možeš dobiti debitanta, te kada u utakmici odluke već u prvom poluvremenu budeš u velikom minusu, jasno je da si umjesto vize za prolaz zaslužio kartu za odlazak. Je li ju zaslužio izbornik? O tome ipak odlučuju rukometni poznavatelji.