Slavlje s terena nakon minimalne pobjede Osijeka nad Zametom 29:28 nastavljeno je i u svlačionici, odakle je s razglasa dopirala pjesma "Ima li nade za nas".

Podsjetilo me je to na neka bolja redakcijska vremena kada se taj Zečićev sada već bezvremenski hit vrtio nekoliko puta dnevno na Narodnom radiju. Drago Kerže je već na prve taktove pjesme pojačavao radijski prijamnik uz riječi: "Samo za društvo iz ćoška." Poručivao je to nama s druge strane paravana jer je znao Drago da nam ta pjesma već izlazi na uši i počinje ići na živce. "Ima li nade za nas?" mogli su se zapitati rukometaši Osijeka i svi oni koji su u nedjelju popodne došli u Zrinjevac u 39. minuti utakmice, kada su Riječani poveli s velikih 14:21. Nervoza je već radila svoje, kumovali su tome i nekim dvojbenim odlukama i suci Cepanec i Dragočajec. Crveni karton zaradio je Tomislav Babić, a u jednom trenutku došlo je do općeg naguravanja između igrača obiju momčadi. Došlo je prvo do nekog verbalnog okršaja između Osijekova igrača Čička i Zametova Tomljanovića, riječki je igrač odgurnuo osječkog, kad je to vidio sa svojih vrata, zatrčao se vratar Osijeka Hećimović. Sve je završilo salomonskim rješenjem, isključenjem na dvije minute Tomljanovića i Hećimovića. Zamet je već do odmora imao pet pogodaka prednosti. Ne znamo kakav je plan imao Frano Veraja, je li povukao potez pukovnika ili pokojnika, ali već tada je u vatru gurnuo na desno krilo mladog, 18-godišnjeg Nou Kovačevića. Uz Brunu Vukovića, koji je i protiv Zameta odradio svoju rolu na poziciji srednjeg vanjskog, te Marka Maganića, to je trojac koji čini budućnost RK Osijek. Pružanje prilike mladom Kovačeviću isplatilo se u završnici susreta. Imao je ljevoruki tinejdžer stopostotni učinak, svoj peti posljednji pogodak na utakmici postigao je za vodstvo Osijeka 29:27, čime je pitanje pobjednika, nakon nevjerojatnog preokreta, bilo odlučeno.

- Nije mi baš bilo svejedno u onakvoj situaciji ulaziti u igru, ali dao sam sve od sebe i iskoristio priliku. Nevjerojatan osjećaj je pred domaćom publikom odigrati ovako. Hvala publici, stvarno su nas digli kada je bilo potrebno - poručio je vjerojatno u svom prvom medijskom nastupu desnokrilni Noa Kovačević, čiji je nastup malo podsjetio na sličnu drskost, kakvu je u svojim početcima imao Ivan Čupić. Kako je Noa najniži u osječkoj momčadi, može i ponijeti jedan od Čupkovih nadimaka - Mali.

Osijek je tako došao do treće pobjede, sve tri su ostvarene u Zrinjevcu. Neće biti lako sačuvati status Zrinjevca kao neosvojive tvrđave jer će tek u njemu gostovati Zagreb i Sesvete, ali još je i dosta drugih izazova. Pokazala je to i utakmica sa Zametom, koja je bila odlična promocija hrvatskog klupskog rukometa. Preokreti, napetost, visoke tenzije, ali i promocija mladih rukometaša koji se razvijaju u obje momčadi uz pomoć iskusnijih već prekaljenih igrača. I ono najvažnije, zagrljaj nakon susreta obojice trenera, Osijekova Frane Veraje i Zametova nekadašnjeg hrvatskog reprezentativca Matea Hrvatina, koji je zadržao statuu kakvu je imao primjerice 2009. kada je zaigrao na lijevom krilu reprezentacije na SP-u u Hrvatskoj. Zagrljaj i stisak ruke samo 15-ak minuta nakon što je na terenu itekako frcalo. To je sport.