Oni najbolji poznavatelji rukometnih zbivanja već duže vrijeme u Osijeku prepoznaju Marka Matića nekadašnjeg povremenog hrvatskog reprezentativca kojeg uz grad na Dravi vežu obiteljski odnosi.

Sudbonosni trenutak dogodio se u jesen 2013. kada je s reprezentacijom Hrvatske igrao u Osijeku kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Europsko prvenstvo protiv Slovačke. Upoznao je, naime, Osječanku Jasenku, 2017. godine postao je osječki zet pa mu je naš grad otada postao kako kaže drugi dom.

- Da, dolazio sam i kasnije u Slavoniju u Našice igrao SEHA ligu sa Izviđačem, Zagrebom, Metalurgom, ali evo s obzirom na obitelj Osijek mi je posljednjih godina postao drugi dom. Tu sam sa suprugom, imamo dvojicu sinova Petra i Jakova, šest i četiri godine, stvarno se ovdje ugodno osjećam. Ajde komarce nekako preživimo, ali stvarno mi je lijepo.

RK Osijek mu je deveti klub u karijeri nakon matičnog Izviđača iz Ljubuškog, Zagreba, skopskog Metalurga, portugalskog Porta, njemačkih Gummersbacha i HC Hildesheima te izraelskih Happoel Rishon Leziona i Maccabi Rishona. Bio je dijelom svih reprezentativnih selekcija od kadeta, juniora do seniora. Kao član U-19 reprezentacije pod vodstvom Slavka Goluže, a u generaciji u kojoj su igrali Domagoj Duvnjak, Igor Karačić, Manuel Štrlek, Ivan Pešić... osvojio je srebro na Svjetskom prvenstvu u Bahreinu 2007. godine. Poslije je bio pozivan od izbornika Line Červara i Slavka Goluže i u seniorsku reprezentaciju pa je tako 2013. godine na Mediteranskim igrama u Mersinu osvojio srebrnu medalju. U finalu je reprezentacija koju je tada vodio Slavko Goluža poražena od Egipta.

- Bile su to lijepe godine i trenuci i koliko god sam zadovoljan što sam bio dio reprezentacije toliko ostaje žal jer nisam nastupio za Hrvatsku na nekom velikom natjecanju. Iskreno, u tom trenutku konkurencija je bila takva da mogu reći kako su na vanjskim pozicijama igrali možda i najbolji hrvatski igrači svih vremena. Prije svih mislim na Ivana Balića, Domagoj Duvnjaka, Blaženka Lackovića, Dragu Vukovića Nekoliko puta malo je nedostajalo pa da nastupim na nekom natjecanju. Primjerice odradio sam kompletne pripreme za Olimpijske igre u Londonu i otpao sam kao posljednji doslovce zadnji dan priprema. S jedne strane nadaš se kako će se netko ozlijediti pa da uskočim, a s druge strane ne želiš nikome, a posebno ne svojim kolegama, bilo kakvo zlo. Malo je falilo, ali opet rado se prisjetiš tih trenutaka i drago ti je što si bio dio toga.

S RK Osijek se, kaže, brzo dogovorio premda s druge strane već godinama je praktički bio pred nosom.

- I ranijih godina preko praznika sam trenirao u Osijeku u Zrinjevcu, a sada već posljednjih tri-četeiri tjedna treniram sa sadašnjom momčadi. Mladi dečki grizu, a isto tako vole poslušati svaki savjet, rado pitaju, poslušaju me kao starijega. Drago mi je da su me svi prihvatili, a i ja sam njih prihvatio da tako kažem kao mlađu braću. Ne bih stvarno imao ništa protiv da ostanem do kraja sezone.

S druge strane naravno kako Matić ima još ambicije odlaska u neku sredinu koja će mu omogućiti lukrativniju zaradu.

- Tako smo se nekako i dogovorili i vjerujem da ćemo sve uraditi na neko obostrano zadovoljstvo. S druge strane dođe li doista do nekog ranijeg odlaska ja ću se opet vraćati u Osijek. Ovdje sam praktički postao domaći, zaključio je Marko Matić.