Već se stotinu puta pokazalo kako posljednje utakmice prije velikog natjecanja nisu niti smiju biti neko mjerilo. Sjetimo se samo kako nas je zavaralo izdanje Vatrenih u Portugalu uoči Eura u Njemačkoj.

Stoga poraz hrvatskih rukometaša od Francuske 31:26 u Chartresu deset dana prije prve utakmice na Olimpijskim igrama ne treba ničim ostaviti dojam zabrinutosti. Francuzi su bili bolji i kvalitetniji, još su uz to bili domaćini, pa su se i zbog toga htjeli dokazati. Možemo li ih prevariti? U jednoj utakmici sve je moguće. S Francuzima se možemo susresti najranije u četvrtfinalu. Bilo bi dobro izbjeći ih, ali ako dođe do toga susreta, vjerujemo da hrvatski izbornik Dagur Sigurdsson ima neki tajni adut. Tko ili što bi on mogao biti? U Chartresu nije bilo kapetana Domagoja Duvnjaka. Ostali smo tijekom susreta i bez Zvonimira Srne, koji je zbog potpuno nepromišljenog poteza nad Nikolom Karabatićem opravdano zaradio crveni karton. Pokazao je kako se ne treba igrati obrana. Pametno, čvrsto, odlučno svakako, ali bezglavo srljanje i udaranje ne prolazi. Velik dio utakmice na srednjem vanjskom odigrao je mladi Ivano Pavlović. Sačuvao je Luku Cindrića, koji će biti sigurno prvi organizator naše igre, dok je kapetan kao uostalom i Srna, puno važniji za igru u obrani. Koja nije bila dobra. U prvom poluvremenu primili smo 18 pogodaka.

HRS

- Igrali smo protiv vrlo jakog suparnika, ali nisam potpuno zadovoljan. Pogotovo prvim poluvremenom, u kojem smo primili previše golova. Ukupno nismo bili dovoljno dobri. Nadam se kako ćemo u preostalim danima na pripremama postaviti stvari na pravo mjesto. Moramo poraditi na preciznosti udaraca pod pritiskom kao i na pravovremenim dodavanjima u napadu jer smo na početku utakmice više trčali nego šutirali - izjavio je hrvatski izbornik Dagur Sigurdsson.

Što je bilo dobro? Sigurdsson ostavlja dojam da je u odnosu prema nekim svojim prethodnicima na hrvatskoj klupi krenuo graditi momčad suprotnim smjerom. Lino Červar, dok je bio izbornik, pa i neki mu kasniji nasljednici, kretao je u svemu od obrane. Znao je reći svojim igračima da će se obrana igrati po njegovom, a kreaciju u napadu ostavlja igračima. Imao je, istina, Lino sreću što je u napadu imao vjerojatno najkreativnijeg rukometaša u povijesti. Kod Sigurdssona, čini se, radilo se prilično na realizaciji. Vidjeli smo neke akcije koje su završavale na krilima preko Mihića i Šoštarića. Jedno vrijeme u našoj reprezentaciji mučili smo se kako stvoriti višak čak i s igračem više. Na pripremama se očito radio napad. I to naglašava Sigurdsson. Pravovremeno dodavanje i preciznost šuta. Može li u sljedećih manje od deset dana, u kojima su uračunata i putovanja i jednodnevni odlazak kućama na oproštaj od svojih najbližih, pokrpati rupe u obrani? U obrani nemamo specijalista. Nema Gojuna, nema ni Mamića. Bit će zanimljivo vidjeti kada se vrati Duvnjak kako je to Sigurdsson zamislio. Neće sigurno sve otkriti u prvoj utakmici protiv Japana. Dugačak je turnir. U Pariz naši rukometaši idu kako bi odigrali više od pet utakmica, koliko ih je zajamčeno u skupini.