Illia Kovtun
Illia Kovtun: Imam medalju, znam da može biti samo još bolje
Trenerica i ja nastavljamo put na dobar način, nakon Eura evo i medalja sa SP-a
Nakon dva europska zlata u Zagrebu Illia Kovtun osvojio je i srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Rotterdamu, čime je samo potvrđeno ono što smo zapravo znali onoga trenutka kada je dobio hrvatsko državljanstvo. Hrvatska je dobila sportaša koji će nas često razveseljavati i koji će puniti kolekciju medalja i hrvatske gimnastike i hrvatskog sporta.
Sportaš godine
Već sada je sigurno glavni kandidat za najboljeg sportaša Hrvatske za 2026. godinu. Nećemo ništa prejudicirati, ali izvjesno je već sada da će Illia postati i najbolji sportaš Osijeka i Osječko-baranjske županije. Kad god bilo to proglašenje ili proglašenja! U godinama koje dolaze, vjerojatno, njegovi prvi naslovi takvoga tipa. Jer Illiji su tek 23 godine. Najbolje sportske tek dolaze. Mlad je, ali nevjerojatno miran i ozbiljan. Bar kada je gimnastika u pitanju. Jer kada ga sretnete u Sokolu, gdje svakodnevno u dvorani odradi puno, osmosatno radno vrijeme, lakonski će samo odgovoriti - pa to je moj posao! Izvan gimnastike on je samo obični 23-godišnjak, koji će ljeti na Copacabanu, po noći s ekipom i u Tvrđu, sjesti i provozati se na motoru. No kad stane na podij, kad digne ruku, pretvara se u stroj. Tako je bilo i u nedjelju uoči i tijekom finala SP-a na ručama, koje je odradio sjajno.
- Sad kad gledam, sve je super prošlo. Naravno, uvijek može biti bolje, ali i gore. Htio sam još ukopati saskok, da to bude stvarno sve odlično, ali i ova je vježba više nego dovoljna za drugo mjesto. Nisam uopće osjećao nervozu. Tremu sam sigurno imao, ali bio sam opušten. Bila je ovo posljednja prilika za medalju na ovom SP-u. Zato mi je bio cilj samo odraditi vježbu od početka do kraja koliko god mogu kvalitetno. Rekao sam si: Vidjet ćemo na kraju što će biti. Zato je i sve djelovalo tako lagano - pričao je Kovtun za HRT nakon finala sa srebrom oko vrata.
Kako je uopće uspio sačuvati takvu mirnoću?
- Meni je najvažnije da dobro krenem, jer taj prvi element je najteži. Ako njega dobro odradim, onda mi je sve ostalo puno lakše. Kad odradiš prvi, prestaneš razmišljati. Ideš od jednoga do drugoga elementa, samo odrađuješ. Brzo sve proleti. Samo odjednom dogodi ti se da stojiš na podu i kažeš sam sebi: Gotovo je!
Duga lista zahvala
Kad on priča i opisuje, djeluje to tako jednostavno. No finale na ručama se dogodilo nakon pomalo razočaravajućeg 11. mjesta u višeboju, gdje je također imao puno veća očekivanja. Tada je otkrio da mu je trenerica Irina Gorbačeva bila nesretna nakon toga nastupa u višeboju. Nakon nedjeljnog finala na ručama proradile su joj emocije.
- Jeste vidjeli da je plakala? Bila je sretna. Vjerujem da je bila zadovoljna i da joj se sve svidjelo u mojoj vježbi - poručio je Illia, koji je osim trenerici želio zahvaliti mnogima drugima. Lista je bila poduža.
- Uh, nekoga ću zaboraviti. Svima bih zahvalio. Od Žito grupe, Marka Pipunića pa do spremačice koja radi kod nas u osječkom Sokolu. Svim trenerima, svima koji su dali djelić sebe za ovu medalju. Hvala svima koji su me gledali i navijali za mene.
Prva svjetska medalja kao hrvatski reprezentativac? Koliko mu to uopće znači?
- Znači puno. Nastavljamo svoj put na dobar način. Počelo je odlično na Europskom prvenstvu u Zagrebu, sada smo i ovdje osvojili medalju. Nadam se da će dalje biti sve bolje i bolje.
Iako je 2028. još daleko, Illia već gleda prema Olimpijskm igrama u Los Angelesu.
- Ovo je bilo prvo natjecanje na kojem sam isprobao sve moje nove vježbe. Sada sam to napravio i vidio da mogu i da trebam i mogu na njima raditi da može na kraju biti još samo bolje. Odlično je sve počelo: imam medalju sa Svjetskog prvenstva. To mi daje samouvjerenje da nastavim i da sa samopouzdanjem čekam Olimpijske igre 2028. - poručio je osječki Ukrajinac i hrvatski gimnastičar Illia Kovtun.
