Sjetili smo se nekih, sad već, davnijih vremena. "29 Đukićevih nada" glasio je naslov teksta u Glasu Slavonije prije 30 godina, kojim je najavljen početak rada karate-škole osječkog Karate kluba Esseker. Tri desetljeća poslije Essekeri su i dalje aktivni pod vodstvom "Senseija" Joce Đukića.

Sjajni sportaši i ljudi

U srijedu kasno popodne tako su se na drugom katu dvorane Gradski vrt okupile sadašnje i bivše generacije Karate kluba Esseker i prijatelja kluba kako bi obilježili okrugli, 30 rođendan. Trenuci su to za evociranje nekih uspomena i sjećanja, naravno, najviše s tatamija. Početci novinarske karijere vezani su uz KK Esseker i kod potpisnika ovih redaka. Prije 30 godina, naime, ušao sam prvi put u redakciju Glasa Slavonije, koja je tada bila jedna od žila kucavica gradskog života. Naravno, naša sportska redakcija bila je mjesto gdje su vrata uvijek bila otvorena za sve osječke sportaše, trenere, sportske djelatnike. Bio je to naš Facebook, kamo su ljudi iz osječkog sporta dolazili davati intervjue, otkrivali nam informacije, ali i sami željeli čuti što se događa u osječkom sportu. Sjećam se, jednom je tako prije 30-ak godina u redakciju došao i Joco Đukić, susjed iz retfalačke Prenjske ulice.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Zajedno s tada vrlo darovitom Barbarom Bertok (danas udano Radulović, za Nikolu Radulovića, u kratkom razdoblju košarkaša Osijeka i reprezentativca Italije!, nap. a), koja je tada postala članica novoosnovanog kluba. Prisjetio se i nabrajao je Joco Đukić, i danas predsjednik i glavni trener u klubu, jedno vrijeme i izbornik kata reprezentacije Hrvatske, svih tih svojih najboljih učenica i učenika. Bilo je tu brojnih reprezentativaca i reprezentativki Hrvatske, osvajač(ic)a medalja i sjajnih rezultata na domaćim i međunarodnim natjecanjima. No, uz odlične rezultate pod grbom Essekera, Đukić je ipak istaknuo kako je najponosniji što su, osim odličnih karatašica i karataša, kroz KK Esseker prošli brojni vrhunski ljudi, danas uspješni u akademskom i poslovnom svijetu. Nabrajao je glavni trener one najuspješnije u karateu. Od Jasmine Žede i Lare Jurčević, osvajačica medalja na europskim juniorskim prvenstvima, zatim Barbare Bertok, Tomislava Marijanovića koji su osvajali četvrta mjesta u vremenu kada se nisu u karateu dijelile dvije bronce za osvojena treća mjesta, zatim Nenada Marića, petoplasiranog na EP-u, nekoliko vrlo uspješnih kata timova među kojima i ovaj posljednji u sastavu Kokić, Premec, Adamović. koji su također bili relevantni na europskoj i svjetskoj sceni.

Čestitke na sve strane

U posljednje vrijeme može se reći da Esseker nose njezine katašice. Svima njima koji su dali doprinos uspjesima Essekera uručene su prigodne zahvalnice. Među nagrađenim uspješnima članovima kluba bio je, zanimljivo, i Tomislav Babić. Nekad državni karate-prvak u mlađim uzrastima, danas standardni pivot RK Osijek. Stigao je na obilježavanje odmah nakon utakmice i poraza od Gorice u Zrinjevcu. Također, nagrađeni su i Essekerovi treneri, od kojih su neki poput Tomislava Lovkovića od osnutka do danas vjerni klubu. Priznanja im je uručio Davor Cipek, predsjednik Hrvatskog karate saveza, nedavno izabran i za glavnog tajnika Svjetske karate federacije, pa je ovo bila prigoda da mu i članovi osječke karate-obitelji čestitaju. Zahvalnice su upućene i Gradu Osijeku i Zajednici osječkog sporta, koje je na događaju predstavio predsjednik ZOS-a Alen Nađsombat, te Osječko-baranjskoj županiji i Športskoj zajednici Osječko-baranjske županije, čiji je glavni tajnik Dubravko Ižaković dobitnik Državne nagrade za sport "Franjo Bučar", pa je to bila prigoda i njemu za čestitke.

Iz KK Esseker zahvalili su i svojim karate-prijateljima iz ostalih klubova od kojih su neki od njih bili i na svečanosti. Za kraj svečanosti, koju je vodio nezaobilazni Mario Mihić - Miha, dogodila su se i dva poklon-iznenađenja. Prvi je upućen od sadašnjih članica kluba i njihovih roditelja glavnom treneru Joci Đukiću, koji je na poklon dobio prigodnu vlastitu karikaturu. Priznanje je kao šećer na kraju dobila i Mirjana Đukić, supruga trenera i predsjednika kluba. Znate kako kažu da žena drži tri kuta kuće. U ovom slučaju Mirjana drži i tri kuta kluba. I tako već 30 godina. Kuću Đukićevih i puno duže.