Prošle subote na kuglani Pampas odigran je prvi slavonski superligaški kuglački derbi. Osijek je ugostio novog člana elitnog razreda, Nove nade, koje su već u uvodnom dijelu svoje debitantske sezone u društvu deset najboljih hrvatskih klubova pokazali da tu i pripadaju.

Pobjeda u Osijeku nadovezala se na dvije prethodne, prvo kod Goranke, a potom i kod kuće protiv Poštara. Nije čudno, jer u požeškim je redovima dosta kvalitetnih pojedinaca, među kojima ima bivših državnih reprezentativaca, osvajača ekipnih i pojedinačnih naslova. Upravo je jedan takav kuglač od formata, Matko Bulka, nakon dugih 12 godina, ponovo zaigrao u našoj najjačoj kuglačkoj ligi.

Svakog vikenda u Austriju

Dolazak na Pampas za Matka Bulku i svojevrsni je povratak kući, jer ovaj rođeni Našičanin (1982.), sa stalnom đurđenovačkom adresom, igrao je za osječke klubove, prvo Kandit Premijer, a potom i za Osijek (tada je imao još dodatak Konikom), koji sada nije uspio zaustaviti odličan niz koji Bulka i Nove nade drže na otvaranju sezone.

- Lijepo je bilo ponovo zaigrati na obnovljenom Pampasu, a zadovoljstvo je još veće jer smo uzeli i dva vrijedna boda. Napravili smo i veliki preokret, gubili smo na pola dvoboja 0:3 i imali smo 109 čunjeva zaostatka. No uspjeli smo sve preokrenuti u svoju korist. Sjajno je povukao Šarkezi (također bivši član osječkih klubova), ja sam mu bio najbliža pratnja, a Bakić je odradio svoj dio posla. Velika pobjeda i pokazatelj da Nove nade neće biti samo prolaznik u Superligi - smatra jedan od najvećih kuglačkih slavonskih izdanaka, koji je svoju kvalitetu potvrdio na velikoj sceni.

Matko Bulka kao član Osijek 2013. godine

ARHIVA

Bulka se još kao 14-godišnjak ozbiljno uhvatio kugle u Đurđenovcu, igrao je za matični klub do 2000. godine. Slijedila je “selidba” u Kandit Premijer, gdje ostaje do 2011., potom je promijenio klub, ne i grad, te je do 2013. igrao za Konikom Osijek, a onda je uslijedila i sezona u Zadru. Stigao je potom na red i odlazak preko granice. Nije otišao (pre)daleko, u Austriju, gdje je za Voith St. Pölten nastupao od 2014. pa sve do proljeća ove godine. Malo je nedostajalo da se i produlji igranje u Austriji, ali stigao je poziv koji ga je zainteresirao i na kraju ponukao na povratak.

- Proletjelo je ovih 12 austrijskih godina, valjda zato što mi je bilo i jako lijepo. Igrao sam dobro, bilo je i uspjeha (po jedan naslov prvaka i Kup), ostavili smo traga i u međunarodnim kupovima. Imao sam odličan odnos i s predsjednikom, pa je i daljnji ostanak bio opcija, ali onda je stigao poziv iz Požege. Darko Zovko iznio mi je klupske želje i planove, na kraju je to i prevagnulo da se vratim u hrvatsko kuglanje - kaže Bulka, koji je dugo, svakog vikenda za vrijeme trajanja sezone, vozio od kuće 500+ kilometara kako bi branio boje St. Poltena. Sada pak do Požege ima tek 60-ak. To znači više vremena za obitelj (supruga, sin i kćerka) i poslovne obveze (Silos u sklopu Papuk Našice d.o.o)

Ambiciozni Požežani

- Bilo je ranije poziva od nekoliko naših klubova, pa i onih najboljih, a evo na kraju sam se vratio u redove kluba koji je tek prvi put među elitom. Zaintrigirala me ambiciozna vizija koju je iznio Zovko. Novi superligaš, dobra momčad i nova kuglana u Požegi, koja ima sve najmodernije standarde. Stoga sam prelomio i odlučio ponovo zaigrati u domaćoj klupskoj konkurenciji. Odabir nove sredine bio je pun pogodak. Sezona nije mogla bolje započeti, ali tri pobjede u nizu nisu razlog za euforiju. Prvobitni je plan u prvoj sezoni potvrditi da pripadamo Superligi i da u njoj ostanemo, ali ako se ukaže prigoda za neki visoki plasman, nećemo je olako propustiti - naglašava Bulka, koji je u dosadašnjim nastupima pokazao kakvog su Nove nade dobile kuglača.

U prva dva susreta bio je MVP (630, 661) svoje momčadi, a i na Pampasu je bio precizan (644). Stoga slične brojke treba očekivati i u nastavku sezone, kojem se Bulka i suigrači itekako vesele. Imaju i zašto.