Sara Kolak će sutra u kvalifikacijama bacanja koplja početi nastup na svom petom europskom prvenstvu. U izostanku Sandre Elkasević, dvostruke olimpijske pobjednice i svjetske prvakinje te sedmerostruke europske prvakinje u bacanju diska, Sara je kao jedina članica hrvatske reprezentacije koja je osvajala odličja na velikim natjecanjima predvodnica hrvatske delegacije na Otoku.
U Amsterdamu 2016. osvojila je europsku broncu, mjesec dana poslije u Riju de Janeiru postala je olimpijske pobjednica. U Birmingham je došla s četvrtim rezultatom ove sezone u Europi, osmim na svijetu, koji je izborila na svojem najdražem mitingu, Zlatnoj sprinterici u Ostravi, na kojem se njezino koplje zaustavilo na 62,61 metru.
- Svjesna sam da postoji pritisak, nema Sandre, a i sa svojom 31 godinom najstarija sam u reprezentaciji, ali ne nastojim razmišljati o tome. Pritisak je normalna stvar u sportu i jednostavno ga zaslužiš na temelju svojih rezultata. Bitno je ne bježati od njega, nego ga treba prihvatiti, ostati miran i dati sve od sebe - kaže Sara Kolak, koja psoljednje dvije smotre Staroga kontinenta ne pamti po dobrome. Prije četiri godine u Muenchenu zapela je u kvalifkacijama (57,31), 2024. godine u Rimu zauzela je 11. mjesto u finalu (55,90), pa je Birmingham dobra prilika za prekid slabijeg niza.
- Mislim da je svaka godina bila drukčija. Najvažnije je da se dobro osjećam, dobro sam trenirala i zadovoljna sam kako smo odradili završne pripreme za Birmingham.
Sredinom lipnja u Ostravi njezino je koplje u svih šest serija letjelo preko 60 metara. I to natjecanje joj je putokaz.
- Bilo bi odlično to ponoviti, nikad nisam tako konstantno bacala. Dobra je bila i Južna Afrika i 59,23 metra na otvaranju sezone, samo što je tamo bilo sve malo drukčije oko organizacije i svega onoga na što sam navikla, pa je trebalo malo prilagodbe. I Bydgoszcs je bio dobar sa 61,42 metra, a onda je došao Hanžekovićev memorijal i malo sam se ugasila. No, realno gledano, učiš onda kad si loš, iz loših natjecanja i loših perioda.
Prvi cilj Sare Kolak je plasman u nedjeljni finale, a onda je sve otvoreno.
- Norma za finale znat će se 24 sata prije kvalifikacija, predviđati neke stvari nema smisla i ne bavim se time. Na svojem prvom europskom prvenstvu, 2014. godine u Zuerichu, zalijepila sam se za normu, a u finale uvijek ulazi 12 najboljih. S normom ili bez nje. Tako da nema smisla fokusirati se na normu, jer nikad sa sigurnošću ne možeš reći koliko će trebati za plasman u finale. Imaš samo tri hitca, u kojima moraš dati sve od sebe i baciti najdalje što možeš. I to je to. Konkurencija je uvijek dobra, sve cure su zaslužile biti ovdje i sve su se sigurno dobro pripremile. Dvanaest najboljih ide u finale, njih tri osvojit će medalju, a vidjet ćemo tko će to biti - kaže Sara, kojoj će društvo u kvalifikacijama praviti Vita Barbić, novopečena svjetska juniorska viceprvakinja, koja je nakon medalje u Americi došla na Otok i ima veliki novi izazov.