Aurel Benović i Vladimir Mađarević
Benović: Ne mogu još uvijek vjerovati da će Euro biti kod nas. Mislim da ću biti svjestan tek kad se zahukta
Do Europskog gimnastičkog prvenstvu u Zagrebu ostalo je malo manje od 20 dana, Arena se sprema za najveći europski skup dosad koji će okupiti gotovo 670 vježbača iz 44 zemlje, a od 13. do 23. kolovoza i hrvatska gimnastika će u metropoli imati svoje jake adute.
Četvrti Euro
Među njima je i Osječanin Aurel Benović, kojem će Euro u Zagrebu biti četvrti u karijeri. I na kojem će ponovno ići po medalju nakon što je 2020. u Mersinu osvojio srebro na parteru. U Zagrebu mu je parter jak, ali preskok još jači. Benović muku muči s ozljedom, već dugo je vuče, ali smatra da će na domaćem Euru biti sve u redu.
- Nastupio sam proljetos na seriji svjetskih kupova - Cottbus, Baku, Antalya, a kroz sva sam ta natjecanja vukao ozljedu noge jer sam se samo dan prije odlaska na put ozlijedio na treningu. Bez obzira na to, pod adrenalinom i sa željom da se kroz te kupove kvalificiram na Svjetsko prvenstvo koje će u listopadu biti u Nizozemskoj, uspio sam sve izdržati. Žao mi je što je izostala medalja, najbolji mi je rezultat bilo četvrto mjesto u Bakuu. No puno je važnije da na natjecanjima koja slijede budem dobar, jer za ovu godinu mi je ionako glavni fokus na Europskom prvenstvu u Zagrebu, potom Svjetskom prvenstvu u Rotterdamu - kaže Benović, koji unatoč bolovima i ozljedi redovito vježba i pokušava uhvatiti pravu formu za dva najveća natjecanja godine.
- Osjećam se dobro, ali ne volim najavljivati ulazak u finale i lov na medalje. Jer, kako starim, sve mi je važnije da uživam u svojim nastupima i vježbama, doživim i proživim svaki trenutak u dvorani. Kad s odmakom gledam na Olimpijske igre prije dvije godine, čine mi se poput sna, kao da nisam ni bio u Parizu. Tako da mi je glavni cilj uživati u natjecanju i dati sve od sebe da što bolje izvedem vježbu, a onda će i rezultati doći sami po sebi.
Te Olimpijske igre u Parizu dokaz su kako gimnastika ponekad može biti okrutna i nepravedna. Aurel je u Pariz došao preko partera, ali je izborio finale preskoka i u njemu bio odličan. No suci su mu dodijelili ocjene dovoljne za peto mjesto, bez odličja je ostao za samo 49 tisućinki boda.
Vjetar u leđa
Tek mu je 26, bit će prilike za još koji nastup na Igrama. Sada je najvažniji domaći Euro.
- Doista sam sretan i ponosan što jedna mala zemlja kao što je Hrvatska organizira tako velik i važan sportski event. Prvi put će se Europsko prvenstvo održati u Zagrebu, pred domaćom publikom, a vjerujem da će osjećaj biti fantastičan. Svi mi hrvatski reprezentativci želimo dočekati natjecanje u što boljoj formi, kako ne bismo razočarali publiku koja će nas doći gledati i podržati. Ja čak i bolje nastupam pred domaćom publikom, tako da je meni to vjetar u leđa. Volim se kod kuće pokazati u što boljem svjetlu. Nadam se da će što veći broj ljudi doći podržati ne samo mene nego i sve moje kolegice i kolege. Ne mogu još uvijek vjerovati da će Europsko prvenstvo u gimnastici biti u Zagrebu, mislim da ću postati svega toga svjestan kad se zahukta i počnu kvalifikacije - dodaje osječki gimnastičar, koji, unatoč bolovima, svakodnevno stisne zube i sa svojim trenerom Vladimirom Mađarevićem odrađuje naporne vježbe, jer za jaku eurosmotru treba biti u top-izdanju.