Vladimir Mađarević nakon još jednog DOBRO World Cupa: Porasla je kultura gimnastike u gradu
Osijek je već znao pomicati granice i mijenjati svjetsku gimnastiku. Planira nastaviti
Na kraju je ipak dan završio s osmijehom. Unatoč tome što će 17. osječki gimnastički DOBRO World Cup ostati zapamćen po tome što se prvi put ni jedan hrvatski gimnastičar ili gimnastičarka nisu plasirali u finale.
Zadovoljstvo Vladimira Mađarevića, direktora DOBRO World Cupa, bilo je izraženo kada je pogledao na tribine dvorane Gradski vrt. Unatoč tome što nije bilo naših gimnastičara, osječka publika opet je lijepo popunila tribine i stvorila vrlo pozitivnu atmosferu, pa je iz Slavonije još jednom lijepa sportska slika otišla u svijet.
“Kratka klupa"
- Rekao bih da je kultura gledanja gimnastike porasla. S obzirom na to da je bila prilično zanemarena niz godina i nerazumljiva sa svojim pravilima, trebalo je ljude na neki način odgajati da se naviknu na ovaj sport te priviknu dolaziti i pratiti gimnastička natjecanja. S te strane sam jako zadovoljan, mislim da smo tijekom 16-17 godina organizacije Svjetskog kupa u Osijeku naviknuli ljude. I to se vidi po punoj dvorani, posebno u situaciji kad nismo imali ni jednog domaćeg finalista.
Procijenio je razloge tomu što se ove godine nitko od naših nije plasirao u finale. Prije svega, ozljede su učinile svoje.
- Iz male smo zemlje i ta "rezervna" klupa iznimno nam je kratka. Možemo povući paralelu i bilo s kojim pojedinačnim sportom, nemamo ni deset Sandri Perković ili Janica Kostelić. Uostalom, nemamo ni deset Luka Modrića. Ude ima 40 godina, Srbić 30, Benović 26. Njih trojica su perjanica naše reprezentacije, trojica koja imaju kapacitet za ozbiljan rezultat na svakom natjecanju. Mislim da je najvažnije sačuvati te najbolje da što duže traju jer ide im špica sezone s Europskim prvenstvom u Zagrebu, koje je najveći izazov za sve njih, a nakon toga i sa Svjetskim prvenstvom u Rotterdamu.
Više je govorio o trenutnom stanju i mogućnostima svoga učenika Aurela Benovića.
- On je na preskoku konkurentan za postolje na svakom natjecanju. Najvažnije je da mu sve njegove ozljede saniramo na najbolji mogući način i da mu dovedemo stanje psihe vezano uz te ozljede na razinu da se osjeća pobjednički. Ako šepa i boji se maksimalno zaletjeti, to u najmanju ruku nije profesionalno, a i opasno je. Mora napraviti maksimum u zaletu i odrazu, u suprotnom je to pogibeljno. Nastupio je samo na parteru, sada je stisnuo zube, uz bandaže i Brufene, te odradio parter, nije htio odustati pred domaćom publikom. Prema nekim normalnim trenerskim odlukama ne bi ni trebao nastupiti, ali bio je solidan s obzirom na to da mjesec dana nije napravio cijelu vježbu. Na kraju smo išli i sa slabijom vježbom upravo zato da ne provociramo dodatno tu ozljedu i ne dovodimo ga u stanje da, ne daj bože, kraj karijere dođe prije reda. Na kraju je i s tom slabijom vježbom bio blizu finala, na desetom mjestu. Mislim da će se oporaviti do EP-a jer sada ga čak više i ne boli toliko na preskoku u tim odrazima i doskocima koliko na parteru. Tako da mislim da je preskok za pravi rezultat još izgledniji za Zagreb nego parter.
Ova godina prošla je kako je prošla. Za sljedeći DOBRO World Cup, pa i za Europsko prvenstvo, Hrvatska dobiva pojačanje, tako da, bude li zdravstveno stanje u redu, nećemo morati strahovati hoće li se netko plasirati u finale.
- Ila Kovtun mlađi je od svih naših perjanica. Ima 23 godine i ako ga ozljede zaobiđu, pred njim su još veliki dosezi. Kao višebojac se u kasnijim godinama može odlučiti za jednu, dvije ili tri sprave, jer najbolji je na ručama, a dobar je i na konju, preči i parteru. Ude je na zalazu, Srbića muči rame i ključna kost, uz malo sreće vjerujem da će doći do Los Angelesa, ali ne znam kako će dalje. Za sljedeći olimpijski ciklus ostajemo sigurno na Aurelu, koji isto ima problema s ozljedama. Zato je Kovtun odličan za to neko prijelazno razdoblje, dok ne odgojimo nove vrhunske gimnastičare. Mogli bismo sutra kao mjehur od sapunice prsnuti i, kao i u mnogim drugim sportovima u Hrvatskoj, ostati bez osvajača medalja. Kovtun je zato most da to izbjegnemo, a jako puno ulažemo i u pomladak. Angažirali smo i Kovtunovu trenericu Irinu Gorbačevu, koja u Osijeku već ima selekcije s 30-40 djece i radi ozbiljno svaki dan s njom. Tu su i Zagreb, Čakovec, Rijeka, pomalo i Zadar i Split, i svi se moramo koncentrirati da nastavimo tu liniju uspjeha koju imamo od 2008. godine. Evo, gotovo 20 godina držimo kontinuitet visokih rezultata, mislim da je to rijedak slučaj u hrvatskom pojedinačnom sportu, ali je uvijek velika opasnost da nećemo izdržati na tom putu.
Show u Gradskom vrtu
Mađarević ima još puno planova kako unaprijediti DOBRO World Cup. Prvo u produkcijskom smislu.
- Već imamo ljepše sređenu dvoranu od svih ostalih etapa Svjetskog kupa, ali mogla bi još bolje izgledati kada bismo uspjeli promijeniti rasvjetu u dvorani. To bi onda bio spektakl, imali bismo igru svjetla, lasera i svega što povećava taj vizualni dio i teatralni ugođaj u dvorani. Pogotovo kad bismo mogli ugasiti svjetla na tribinama, da publika padne u drugi plan, jer sada su jednako osvjetljeni i gledatelji i arena, što nije najsretnije rješenje za gimnastiku.
Osijek je već znao pomicati granice i mijenjati svjetsku gimnastiku. Planira se to i sada.
- Povećali smo nagradni fond, natjerali i druge Svjetske kupove da povećaju nagrade. Uveli smo nagrade i za trenere. Namjera nam je još više povećati nagradni fond. Bacamo rukavicu drugima. Konzervativno je to društvo, jer rijetko su gimnastičari u upravama, za razliku od nas, mi smo svi sportaši, treneri, živimo za to. U drugim zemljama su to najčešće političari, koji možda imaju lakši dostup izvoru financija, ali ne prepoznaju tu goruću želju da se to promijeni kao mi iz ovako male zemlje. Nadam se da ćemo mi biti primjer i da ćemo iz Osijeka i Hrvatske gurati gimnastiku naprijed kako se dvorane ne bi punile samo na Olimpijskim igrama nego i na drugim natjecanjima - poručuje Mađarević, jedan od ključnih ljudi u organizaciji DOBRO World Cupa.
