Krešimir Crnković, 31-godišnji hrvatski biatlonski reprezentativac, četiri godine predugo je čekao ono što će se dogoditi za dva dana u Antholz-Anterselvi - povratak na olimpijske igre u svom "pravom" sportu. Bilo mu je lijepo predstavljati Hrvatsku u Pjongčangu 2018. u skijaškom trčanju, ali prirodnije se osjeća kada na leđima nosi i pušku.

Povratak je to koji se trebao dogoditi još 2022. u Pekingu, ali je ostao prvi ispod crte za ispunjenje kvalifikacijske norme.

"Definitivno je Peking bio razočaranje, pogotovo jer smo ispali za 0,8 bodova. Još je veće razočaranje bilo, jer smo mislili da smo unutra, a praktički nitko nije znao što trebamo napraviti i onda je to tako ispalo. Ne znam bih li to sada mogao iskoristiti kao neko oružje. Četiri godine su prošle, već sam se dosta ohladio od toga", rekao nam je Crnković dva dana uoči svog olimpijskog debija u biatlonu.

Da je mogao birati, Arena u Antholz-Anterselvi sigurno ne bi bio njegov izbor za to, a ima i dobar razlog - poziciju na kojoj se ovaj kultni stadion nalazi. Okružen planinama, na 1600 metara nadmorske visine, za Krešimira nije idealan.

"Nisam 'fan' visine pošto imam astmu pa uvijek imam malo problema ovdje. No, ove godine smo se malo više pripremali na visini pa se nadam da će biti bolje."

Bilo je bolje već i prošle godine u Svjetskom kupu, kad je osvojio 50. mjesto u sprintu i to s dva promašaja. U utorak će "ciljati" na plasman koji bi u utrci Svjetskog kupa značio osvajanje bodova. 

"Mislim da je realno i ono što i ja želim, plasman u Top 40. To mi je cilj i s time bih bio zadovoljan. Biatlon je takav da se sve mora poklopiti taj dan - od skija, od samog strelišta i da taj dan bude dobar osjećaj na stazi."

Za dobar osjećaj na stazi je važno da skije budu brze, a tu je kod njega došlo do promjene u odnosu na prošle sezone.

"Ove godine smo mijenjali proizvođača skija i zasad sam zadovoljan. Normalno da se ne možemo mjeriti sa servisom nekih velikih nacija, tu imamo veliki hendikep, što je logično, jer imamo samo jednog čovjeka u servisu, dok oni imaju po šest-sedam. Tu su i kamioni i mašine, ali mislim da svi daju najbolje od sebe."

Drugim riječima, to znači da serviser hrvatske reprezentacije Nenad Šmehil vrijedi za šestoricu.

"Pa da", odvratio je Crnković kroz svoj zarazni smijeh.

Njegovom dobrom raspoloženju doprinosi odlična atmosfera unutar hrvatske reprezentacije, koju je pokvarila tek bolest Anike Kožice, koja je u nedjelju morala propustiti trening, iako se nije radilo o velikim naporima.

"Danas je po planu bio lakši trening, jer smo jučer radili malo teži. Na strelištu je po meni bilo super, čak iznenađujuće dobro, ali vidjet ćemo. Može se dogoditi da bude vjetrovito ili da se pojave neke druge okolnosti na koje ne možemo utjecati, ali moramo paziti na njih."

Krešimir Crnković je popunio veliku prazninu koja ostala odlaskom Jakova Faka u slovensku reprezentaciju. Njegovim se rezultatima nije uspio potpuno približiti, ali je bio sposoban osvajati bodove u Svjetskom kupu. No, u posljednje dvije godine je ostao bez njih. Zašto se to dogodilo, ni njemu nije posve jasno.

"Ne znam što bih istaknuo posebno. Možda malo starim pa više nije to tako jednostavno, ali mislim da još uvijek to imam u sebi. Sport je takav da imate neke bolje i lošije sezone. Nadam se da će opet doći ta bolja. Znam da sam trkački prije nekoliko godina bio dosta bolji nego sada i konkurentniji, ali još uvijek sam tu."

Nema boljeg mjesta ni vremena od utorka i olimpijskog "individuala" u Antholz-Anterselvi, da sebi i svima drugima dokaže za što je sposoban. 

"Nadam se, to bi bilo lijepo."